Pusti nek' traje...

Smokin' Joe

Da Sine nema, neko bi ga izmislio...a posto ga ima, onda ja objavljujem njegove slike. Pozdrav od cetiri musketara i cetiri musketarice...Sa doceka nove, sretne i vesele 2008 godine.

Zivi i zdravi, gdje god da ste...A ti Sina, nastavi.. :)

"Narastajci IV7"...

Jamajka: Jedna slika govori kao hiljadu rijeci

Bi i prodje nasa sedmica na Karibima. Da ne bih nadugacko i nasiroko o tome kako smo se cvarili, dok se oblaci marihuaninog dima, kao fozgen, valjaju resortom, i ostalo, evo jedne slike, a slika kako kazu govori kao hiljadu rijeci.

Deana i njena ad-hoc drugarica Anabella

Jos 'par' slichica

Ćao raja!

Evo slike moje porodice, i slike iz skolskih dana pa se prepoznajte. Sina što se tiče tvog pitanja za mog supruga druzio se sa vama i " Pašom " i u to vrijeme je imao brkove i velike zulufe koji su se tada nosili. Paša je stanovao u Rankovoj oli ti u tvojoj zgradi i dobar je virtuoz na gitari i dobro je pjevao. Dobrinka zao mi je zbog tvog brata, i mogu ti reći da divno izgledaš. Jedne ratne zimske godine srela sam gospodju u sivoj bundi i sjetila sam se tvoje ukradene bunde. Neki dan sam bila poslovno u jednoj špediciji koja je preko puta Crkve kod naše Gimnazije.Neće te vjerovati ona je u prolazu i to u prostorijama gdje smo se mi nekad sastajali (pušiona i ponekad kad pobjegnemo sa časa). Za sad toliko jer kad god pocnem da vam pisem direktoru neso treba. Svima puno pozdrava i jedna velika pusica.Ćao.

Super ste mi svi

Dragi moji drugovi i drugarice (zvuci poznato zar ne),

Ne mogu vam opisati osjecaj koji sam imala kada me je Gliga nazvao i poceo samnom pricati kao da smo se culi prekjuce a ne prije nekih 30, a mozda i vise godina. Misleci da govorim sa jednim lokalnim komintentom bila sam pomalo hladna tj profesionalna. Nisam ni sanjala da pricam sa svojim skolskim drugom i to iz najljepsih godina naseg zivota. Stvarno mi je pravo drago da smo stupili u kontakt i VELIKO BRAVO RANKU (mom drugu cak iz osnovne skole) I ZOKI za ovaj blog koji ce nas sve ponovo povezati.

Tebi sam Gliga rekla da nemam niti jednu jedninu sliku iz skolskih dana iz razloga sto mi je sve unisteno kada su mi bombardovali kucu (M Dvor 2 maja 1992). Cak nemam niti jednu sliku kada sam rodila svog sina Sachu.

Ali evo i nekoliko recenica o meni:

Udala sam se 02.aprila 1983 za Dragana Lopara sa kojim sam imala dugu vezu od 10 godina.To je ljubak iz Kulturno umjetnickog drustva "Proleter". Ako se sjecate ja sam igrala folklor gdje mi se kasnije i Pervanka pridruzila. Vec smo 24 godine u braku tj, racunajuci i tih 10 godina zabavljanja, zajedno smo 34 godine. Prva ljubav i to je jos uvijek to. Imamo prekrasnog sina kojem smo morali frankofonizirati ime (na francuskom se njegovo ime izgovaralo Zaza, pa smo Sasa samo pretvorili u Sacha). Zavrsila sam dva fakulteta u Sarajevu. Filozofski (sh-hs jezik i knjizevnost yu naroda, i zurnalistiku) Radila sam kao novinar na RTV Sarajevo 10 godina. Poslije sam osnovala kompaniju koja je bila prva u Yu koja je dobila dozvolu da radi sa naftom i duvanom. Tu sam bila vecinski vlasnik i Predsjednik (CEO) Naravno, pretpostavljate da je to bio pun pogodak. Taj prosperitet i uspjeh je trajao do 1992. Naravno sa ratom se sve mijenja. Platni promet u Yu prekinut, moji konvoji kojima sam snabdijevala grad su oteti, racun u banci blokiran itd itd. Sacha je tesko ranjen u septembru 1992. Boreci se za njegov zivot dosla sam do Genève gdje sam ostala do danas i nemam namjeru da se vracam. U medjuvremenu sam postala svicarkinja i dobila crveni pasos sa bijelim krizicem. Dragan je ostao u Sarajevu do samog kraja rata, tacnije, ispalio se prije potpisivanja Dejtona. Sluzio je u HVO-u sa Gligom, to sam saznala od Glige.

Posto sam uvijek bila vrlo ambiciozna, ako se sjecate, i u principu ostvarivala sve sto sam zamisljala, trebalo mi je dosta vremena i truda da postignem ovo sto sam aktuelno postigla u Svici. Suvlasnik sam jedne svicarske financijske consaltiske kompanije. Dosta sam vezana za nasa podrucja. Aktuelno radim u waste managementu. Dragan radi u Rolex-u, Sacha je zavrsna godina fakulteta. Studira ekonomiju-management po Bolonjskom principu. Planira poslije zavrsnog ispita ici u JAPAN. Ranko fulices se sa mojim sinom samo za par mjeseci. Sacha planira ostati godinu dana na proputovanju po svijetu pocevsi od Japana i zavrsivsi sa Amerikom, pa ce raditi Master, sto bi mi rekli magistarski. (To su njegovi planovi a sta ce se iz toga svega izroditi vidjecemo). Ukratko sretna sam i zadovoljna u zivotu. Jos sam ostala djetinjasta, volim se saliti i ludirati, pusim cubanske cigare i i dalje puno psujem.

To bi bilo to. 30-tak godina sazetih u nekoliko redova.

Naravno, nadam se da cemo imati tu predivnu priliku da se vidimo i da se ispricamo.

Unaprijed se radujem susretu.

Saljem vam veeeeeliku pusu svima. Javite mi se svakako. Mobilni telefon +41 79 628.49.01 e-mail imate;

skype name: sanja lopar. Za one koji nisu: postanite clanovi skype-a. Razgovori su besplatni izmedju clanova, a mozemo organizirati i conference call.

Pretpostavljam da su neki ovaj tekst i slicice dobili putem maila, izgleda da samo Gliga ima mail koji ne prima svicarce. Marijana mi se javila i pravo me obradovala. Kada sam je vidjela na slikama sjetila sam se da smo je zvali Kvisko. Ranko ti si ostao isti, zadrzavsi svoj baby face. Zoka mi se nista nije promijenio, Ozren postao jos sarmantniji itd itd. Ja u opste ne znam gdje bih vam pocela pisati i sta pricati.....Toliko toga ima. Primijetila sam da me nema ni na jednoj slici iz prvog razreda. Vjerovatno sam luftala kada ste se vi slikali. Ukoliko me nadjete negdje stavite to na blog jer ja bukvalno nemam niti jednu slicicu . Neobicno se radujem ovom kontaktu i moram vam priznati da mi se nesto stislo oko srca kada sam vas sve ponovo vidjela i sjetila se tih predivnih dana.
Sada mozemo truniti koliko hocete. Kada sam u Genève onda i imam vremena, mada sam cesto na putu. Volim vas do neba i zvjezdica. GLIGO TITO moj, hvala ti sto me se sjeti i sto si me nazvao.

Sanja Lopar-Misovic

Naša djeca

Često se pitam kako su sve "ono" preživjela i doživjela naša djeca. Kako su se osjećali i kako se osjećaju danas. Ponekad u trci preživljavanja, uspona i padova, zaboravljamo na tu našu djecu. Uselimo se u neke nove zemlje, tražimo poslove, tražimo sebe.



A djeca. Kako oni sebe traže, gdje se nalaze. Moja kćerka Maja, koja ima umjetničku dušu napisala je malu malecku knjigu u potrazi za identitetom.



Slike i likove je našla u dijelu grada koji se zove "Bosnian Village". Kupovinu hljeba ja nazvo idemo u selo, i tako ostalo.



Knjiga je na uvezanom platnu, rađeno prije dvije godine.







Ovo sam ja. Stojim u šanku, pored svih alkoholnih pića, i nikog nije briga, mada je to u Americi zabranjeno. I meni bi bilo čudno da se nisam već navikla na to: Ja sam „NAŠA“.











Čika Buba i teta Nelica drže ovu kafanu. Tu se često skupljaju ljudi iz naših krajeva. To mjesto ih podsjeća na dom. Mi smo ostavili familiju u starom kraju i stekli novu ovde.








U svim zemljama u kojim sam živjela, i svim mjestima koje sam posjetila, naš hljeb je najukusniji.
Bez premca. Miris toplog hljeba me uvijek obraduje. Volim kad svratimo u Bosansku pekaru. To nije baš često, pa kad se desi onda je to nešto posebno. Znam da to može izgledati čudno, da sam tako oduševljena oko nečeg tako jednostavnog kao hljeb, ali ova pekara i ovaj hljeb me podsjećaju na život kojim sam nekad živjela, i kojim ponekad poželim da živim. Kao da ima neki veliki dio mog života o kome niko ništa ne zna. Ponekad imam želju da povičem iz sveg glasa i kažem svima o tom životu kojim sam živjela i stvarima kroz koje sam prošla. I odjednom, sve nije baš samo o hljebu.

U mom kratkom životu još nisam srela bosanca koji je i vegetarijanac. To jednostavno nema smisla. Moj tata voli da jede mozak, džigericu i jezik. Još nije uspio da me nagovori da i ja probam.

Ne znam ovog čovjeka, a ipak ga znam. Sjedim mu iza leđa dok gleda fudbalsku utakmicu. Pije pivu i povlači dimove cigarete. Gutljaj i dim, gutljaj i dim, gutljaj i dim. Samo ga nazirem kroz sav taj dim.

Čudno me privlači ovaj čovjek. Ima nešto karizmatično u njemu. Znam ga i ne znam ga.

Upoznajte

Miu i Nicka...

Sportska Rubrika

Sinoc je cuveni Maccabi Tel Aviv dozivio prvi poraz u ovogodisnjoj domacoj ligi, izgubivsi od Hapoel-a Galil Elion sa 90-89. Nas Boris je odigrao svoju najbolju igru od kada se oporavlja od operacije i za svega cetiri minute postigao 5 poena.

Jedan "dramatican" momenat iz Kfar Blum Arene ostao je zabiljezen...

Boris - Moj prvjenac

Dakle, nakon mog "malog" evo i velikog djeteta. Boris ce u junu imati 21 godinu, i nakon dvije godina u Parizu, sada igra u prvoj izraelskoj ligi. Kako je i drzavljanin Izraela, postao je reprezentativac, i ocekujemo da ce zaigrati na ovogodisnjoj Univerzijadi.

Moje djevojke!

Evo da se i ja prikljucim klubu deklarisanih ponosnih roditelja. Slika je od prije tri godine, na dan Andjeline mature. Andrea je 6 godina mladja. Obadvije su na postara, izgleda mi, mada me neki dobri ljudi ponekad tjese da malo lice na mene (kao npr oblik noktiju na malom prstu). Andjela je na 4-oj godini UBC (ovdasnji univerzitet) i studira drustvene nauke (antropologija + sociologija) i sprema se za pravo. Kad vam kazem da je medju 15% najboljih studenata UBC, onda cete shavtiti kakav sam sreco! Dosad ni jednog centa nismo morali platiti za njeno skolovanje jer se naprimala nekih nagrada na kraju srednje skole.

Andrea je sad 10-ti razred, klasicni tinejdzer i bori se sa svim mogucim vjetrenjacama ovog svijeta, ukljucujuci i visoki rejting starije sestre. Sjajan je djak i borac za zenska i socijalna prava. Planira da studira medicinu na Kubi, pa da poslije ide u Afriku da lijeci siromasne! Eto.

Crno bijela verzija i verzija za disko!

VeröffentlichenMoja Mirna spremna za 18. rodjendan i dan nakon toga !Razlike su na svakodnevnom planu!

EVO KONACNO I SLICICA

Ovo su moje kcerke Ana i Vanja

Konacno ulovih kcerku da mi skenira slike jer davno obecah da cu ih poslati. Kao sto vidite ja sve starija i starija a dijeca sve veca i veca. Za Ljilju i Marijanu, pokusavam da nadjem nase slike iz KK Bosna. Slicice slijede. Ljiljce na toj ja imadoh plavi pojas a Marijana smedji sa momorijalnog kupa iz Bosanske Krupe. Sina i Logara samo zenska ekipa isla i par majstora.

Pusa svima.

Da Marijani ne bude dosadno i moje tinejdzerke

Nek si se ti nama vratila. Kako ti je bilo? Marijana, pravo dobro izgledas i neka nama sesirica. Nisi ti jedina koja ne moze izdrzati bez ovog nam bloga. Ja sam vec skontala da je ovo nama kao dnevni "fiks". Ali kad ti nesto prija, zasto odustajati? Ja sad k'o pravi ovisnik - krijem se da me djeca ne uhvate posto sam im se "napredavala" o tracenju vremena pred komjuterom. Krv mi popise.

Zoka, ta ti mala preslatka, a ti se nista nisi promijenio, malo se popunio, sto ti super stoji. Blago vama sa tim granapcicima. Kod mene ni granapa (najbliza kupovina pola sata pjesice), ni granpcica... Djecu drma pubertet, a mamu samo sto nije utrefio klimaks (nije jos, casna rijec), jadan moj Edo sa tri zenske u kuci!

Sina se izbezobrazio, ali tako je to. Moja Goco, ja se slazem s tobom: bio fin i miran, a vidis ti ono "iz mire sto djavola vire". Ali, eto, memorija ga dobro sluzi, gdje se ono sjeca i koje je auto moj tata vozio. Ja se ne bih sjetila.

Davorka, ja mislila ono kraj tebe neka tvoja drugarica, kad ono neko prokomentarisa kcerka! Boze, dobre nam generacije.

Vidim prikljucila nam se i moja prijateljica (ravno 30 godina) Sanja (moja vjencana kuma) bez koje ja ne bih bila na ovom blogu. Mozda i bih, ali kasnije. Bas fino, kad ostali razredi nemaju Zoku, Ranka, Milenka, Marijanu, Cilicku, ko ce vas sve nabrojati! Drugim rijecima, kad nisu IV7, a mozda ih i krene nakon ovog naseg skupa. Mozda shvate sta propustaju.

Hvala jos jednom svima za slike, uspomene i lijepe rijeci.

Gdje se ti Davorka sjeti Semse, sjecam se i ja tog ispitivanja. I Prole koji nas je prskakao otvarajuci onaj dnevnik nasumice. Malo sprijeda, malo otpozada, nikad nisi znao kad ce te taj prozvati. Sjecate se kako nas je pokojni Djuras nalijepio na tih par casova zamjene, zvao nas "zhabama"i govorio kako pojma nemamo. Ja se sjecam da je bila neka frka s njim u skoli jer nam je donio gramofon i pustao muziku na casu. Zamalo da izleti iz gimnazije.

Eto, odoh sad da malo radim, voli vas Zlata. Evo vam par slicica mojih tinejdzerki. Na toj prvoj slici su nesto belajale, pa dobile predavanje. Pravo se nasekirale, samo sto se ne uvale od sege! Tako meni stalno.

Deana - moj granapcic

Na Cilickin komentar o briznim ocevima u zrelim godinama....Bas volim ovu sliku. Isla Mujeres, Mexico, Maj 2006.

Evo Sine ko za Sinu pita,upala mu k-

asika u med.

Evo malo slicica,prvo naravno eskurzija, a onda naj novije decembarske slike sa Kube.

Bila nam je zelja da odemo na Kubu dok je jos El Presidente ziv.Kad umre pa kad im ameri uvedu slobodu i demokratiju oslobodice ih svega zivog sto imaju pa i njih samih.

Ovo smo:ja, sin Stefan kome je trinaesta godina,supruga Slavica kojoj je sesnaesta godina,mislim kako su je moje lijepe oci ugledale,i malo granapce Strahinja,Strale juce napunio cetiri godine.

Ala ste se raspisali,sve prsti.Ne odes par dana na blog, kad tamo, a ono roman.Nisam se ovoliko nacit'o ni kod Baralicke za citavu godinu.Nego predlog Adminu,da ti ovo stavis u tomove pa ko u onom vicu "procito sam tom1, tom2..."A tek zenskice,prosto vrcaju sarmom, izgledom,duhovitoscu,zrelom samosvijescu sa sasvim blagim tonom nostalgije sto me je najvise i iznenadilo i obradovalo.Jer za ove atribute mi znamo vec 30 godina mada smo ih mozda bili malo i zaboravili i smetnuli sa uma.Ali zato i jesu jubileji.

Marijana nam rece o sebi,a da je nismo ni vidjeli,vise nego za sve ove 34 godine.Zato ce od mene dobiti i poklon.Kad neko predlozi mene i Logera za prijem u partiju,Marijana sa svom svojom ondasnjom SKOJ-evskom ozbiljnoscu i iskrenoscu odbrusi"nemoze ,neozbiljni ste".I bila je u pravu,nije nama bilo ni krivo.Jedino taj sto nas predlozi je bio jos neozbiljniji. Gliga garant.Kad me u vojsci htjedose organizovati,ja zbrisem kuci samo da izbjegnem tu muku.A sad kako stvari stoje,pa eto pogledajte ovu sliku tate sa svoja dva skojevca.

A ti me Zlato pravo provali za maturu.Ja bio zaboravio da sam zaboravio doci po tebe. A jesam li stvarno?A kako bih ti onda donio one predivne ruze,sto se jos uvijek suse u herbariju gdje si ih sa sjetom ostavila.Ako nisu izgorjele.

A ja se sredio,odijelo ko skrojeno,sulja,kravata ala Dok Holidej,pele specijalno donio iz Trsta sa Lolom,nosio samo po kuci da razgazim da me nebi zuljale , izbrijao tri dlake, namirisao pitralonom,(sjecate se reklame,, paraju nebo migovi 21 ,,iiiiiiiiijjjjjjoooooooouuuuuu, a onda smrtno ozbiljan glas:"PITRALON"pa onda dvije oktave nizi:"poslije brijanja"...jebote...) kita cvijeca u ruci,osmijeh onako mangupski,zvonim...nista...zvonim malo duze,opet nista,sta je ovo jebote,ja nalegnem na zvono onako muski ko fol ljut,ja kad se vrata naglo otvorise i izleti medjed!!!

Ma salim se,nije ono Kanada.Ovdje u Vankuveru dok sam na pocetku karijere deliverio picu,dva puta sam cekao medjeda da pobjegne pa da vrle kanadjanke napravim i dobrim domacicama.

Ma jok, izadje podobra polovnjaca,zablenula u mene ni A ni B.Pade tu minut sutnje.

"Jel tu Zlata?"

"Zlata?"

sad ja ulozim svoju minutu sutnje

"koja Zlata"

"kako koja pa Toroman"

"auuu pa ti si promasio nekoliko spratova"

uglavnom se ja nekako dokopam prave adrese i na vrata.A Zlata sva blista,nova frizura ,sminka,

toaleta,vecernje sandale,gospodja mama i sama uzbudjena,sestrica viri iza vrata i smijulji se.

"Ima da je dobro pazis veceras, da budes pravi kavalir"

"Ma nista se ne brinite.Ima da je pazim i mazim svu noc"

"Ma sta da mazis nemoj da ti ja.."

Uto se otvorise vrata i udje komsinica da vidi Zlatu i tako spasi situaciju.

Onda nas tvoj stari odveze "Dacijom" do Bristola.

Nego je li tako da smo ti i ja bili izabrani za najljepsi par veceri?

Au,prosla ponoc,a sutra ujutro moram Straletovu raju voditi na rodjendanski parti.

LJubi Vas Sina

Jedna dobra vijest

Eh pa da je podijelim sa rajom. Danas mi javi moj mali da je dobio fellowship (ali ne „of the rings“ – u prevodu ringe ringe raja) . Dio koji mene interesuje - finansirace mu doktorat i dati platu. Pun mi je više placanja skolarina, pa mi je ovo došlo k'o kec na jedanest. U tu čast evo i jedna novija porodična sličica, prednovogodišnja. Naravno, već godinama nas izbjegavaju k'o kugu za novogodišnju noć.

Za Marijanu, Gocu, Tahvilu i sve karatase

Draga Marijana,
Vjeruj da nisi zaboravljena,i da se neki pitaju gdje si i sta radis , kako si i hoces li izviriti sa nekog od kontinenata. Takodje mi je drago da izgledas bolje sada nego prije 30 godina.Razlog zbog kojeg se osobito cesto pominjes je sljedeci - jaranica ti podjetinjila pa posla iz pocetka karate ganjati, nije shotokan stil nego wado ryu - dodje mu ga isto, a onda si neminovno ti negdje u prici spomenes.
Sve me interesuje pa se javi!

Adrian (moje granapce) polozio za plavi a gospodja mama za smedji ( zapalila sve svoje jaranice pa sada sutamo i djecu ganjamo na trening i kada nece da idu)

Evo naseg Slavkana

Zoka,

Ne lažem,majke mi,sad se odmaram, bilo je naporno.Zezam se ,samo sam lijen za pisanje.U meduvremenu sam razgovarao sa Gligom,Rankom i Sinom.Još jedna stvar ovi česi nemaju meko i tvrdo č, pa moram nepravilno pisati (oni imaju samo meko i tvrdo "i"). A sad ukratko o vremenu poslije gimnazije. Sport,škola(koju sam pravo razvukao), polije toga ženidba i prvo zaposlenje u Hidrogradnji. Bio sam i u Iraku više od godine gdje sam radio kao "projektant osiguranja tunelskih iskopa". Naravno tamo me je uhvatio rat ,pa sam se vratio u Sarajevo i počeo sa privatlukom,nije bilo loše samo da ne dode ovaj naš rat. U februaru 93. sam preko piste sa porodicom izašao iz Sarajeva. Prije toga sam bio i ranjen(sad je sve OK). U Češku sam otišao za bivšim partnerom i mislio sam da ce to biti samo usputna stanica prema zapadu, u meduvremenu sam se navikao, napravio vlastitu firmu(malu ali uspješnu) i ostao. A sad o porodici,sretno sam oženjen vec 20 godina sa suprugom Nadjom , imam sina Vanju ( 21g.) i kcerku Anitu (15 g.). Sin studira informatiku i trenira futbal a Anita završava osnovnu i trenira tenis. Ovdje nam nije loše i mislim da nisam napravio grešku što smo ostali u Češkoj. Imamo dosta vremena za sebe a nismo ni daleko od Bosne. Inače se sviju rado sjecam samo sam težak na pisanju i telefonu tako da je ovaj blog idealna stvar. Mislim da u životu nisam napisao duži mail i pravo sam se umorio,još da dodam par slika pa ti ako hoceš blogiraj,

vozdra Loger!!!!

Od Ozrena

Kao i svaki dan kad otvorim blog, obuzmu me sjecanja. Prodjoh kroz neke slicice, pa nadjoh i ovu sa doceka Nove 2001 koju smo, u sirem drustvu docekali zajedno sa Preradovicima; gore-moja supruga Vesna i ja; sredina- Sinisa, Vesna i Slavica (Sinisina supruga): dole-Vesna i Andrea (moja mladja kcer).

Ostavio sam poruku Jadranki Pervan(Babic), ali mi se jos nije javila.

Definitivno znam da dolazim u Sa 18-og Jula. Cujem da Gaon dolazi u LA sredinom Aprila. Bilo bi super kad bi se vidjeli makar na dan.

Ljubim vas sve.

Ozren

Tahvila Today

Dragi Zoka,

Evo slike stizu:-) Saljem ti prvo slike sa mojom porodicom, a onda i nesto iz stare arhive, pa ti proslijedi na blog, s obzirom da si takav maher:-)
Prva slika je za 20-ti rodjendan moje kcerke, Nežle, a ostalo smo ja (malo starija) i moj muz Jusuf. Na drugoj slici smo opet nas troje, ali ovaj put sa proslave 25-te godisnjice braka (2005. godina). Ostalo sve znas:-) ("maher" je pomijesao slike i nezna ispraviti...Tahvilina prva je druga na postingu...sorry..)

Nisam ni sumnjala da cete ostati fini ljudi, kada ste bili onako fini i momci. Drago mi je da ste se svi snasli u zivotu i da imate izgradjene i sretne porodice. To je, ionako, najvaznije u zivotu!! Zaista bih voljela da se okupimo, ako ne svi, onda barem veci dio, pa makar i na ljeto. Vazno je da se okupljamo, pa bice nesto, sigurno. Jedino mi se ovaj zenski dio razreda ne javlja bas puno, da vidim kako one izgledaju nakon 30 godina, a ja sam prva probila led:-)

Sve vas puno volim i jedva cekam da vas vidim,

Tahvila

P.S. Pozdrav i svim vasim 'polovicama' i djeci.