Showing posts with label Raja Today. Show all posts
Showing posts with label Raja Today. Show all posts

11.6.07

"Sajonara" iz San Franciska

Alo, Sina...Cujemo li se?

Dakle, sto'no neko rece, drage moje i dragi moji, sastala se konacno dva Titova omladinca na raskrscu putova izmedju Novog Svijeta i Zemlje Izlazeceg Sunca, u gradu San Francisku, zemlji Kaliforniji. I, kako to dolikuje sirocicima najveceg sina nasig (bratskih) naroda, udarise odmah, iz postovanja naravno, po tradicionalnom picu svog velikog babe: Chivas Regal-u. Sve ovo se dogadjalo u baru nezapamcenog imena na strmoj Powell ulici u downtown San Francisco, onom kojom prolazi cuveni starinski i otvoreni "street car"...Malo smo, doduse kasno poceli, zbog Rankovih obaveza, ali zato nismo vremena gubili...

I, tacno dvanaest - dokumentovano - Chivasa kasnije (bilo je tu jos nekih jela egzoticnih imena koja se zaboravljaju jos prije nego porcija stigna na sto), te razgovora ekipom Planet IV7 u Vancouveru (doduse, javio nam se samo Sina, Ozrenko je jos bio zauzet u fazi prebrojavanja gacica i bra-ova koji su doletjeli na binu tokom nastupa perspektivne - sa bubnjarom zajedno 220 godina na cetiri clana - grupe Valter predhodne noci, Jadra izgleda jos u potrazi za dobro-prispjelim anglosaksoncem), morali smo potpisati kapitulaciju i povinovati se neopozivom fajrontu....




Naravno, za stare borce laganog povlacenja nema. Sljedeci polozaj smo nasli u Starbucksu preko ulice, gdje smo se dovodili u red i pripremali uz po Grande Capuchino za kratku ali rizicnu voznju nazad do hotela i kuci, kroz podmukle zasjede koje CHP (California Higway Patrol, iliti 'drotovi') postavlja u ovo doba za momke nama nalik. Primijetiti razliku u bistroci ociju izmedju prve i druge slike...Ma, i dalje bi mi da se Rankanov let ka Japanu u 6 ujutro nije priblizavao strelovitom i prijetecom brzinom....

No, ostaje za sljedeci put...Pade tu obecanja, ludih ideja, valjanja od smijeha, mudrih rekapitulacija, raskopavanja po sjecanjima....

Za kraj, sve vas volimo (doista, bez izuzetka)...Nocas iz San Franciska, sutra ko zna odakle. Sa-jo-na-ra...

Ranko i Zoka
vasi vjerni i originalni administratori


...krajnji rezultat!

12.5.07

Sarajevska loza: Konačno se sastasmo i mi




Dragi moji i drage moje,

s radošću vas obavještavam da smo se konačno našli i mi ovdje u Sarajevu. Nažalost ovaj psasut nam se nisu pridružili Šober, Lola, Banja i Alma ali se nadamo da ćemo 31.05.2007. biti brojniji. Niame, dogovorili smo sljedeći sastanak 31.0.5. pred našom Gimnazijom. Mogu vam reći da je bilo veselo. Nedim i Pozderac su nas podsjetili i na Ciciban koji smo pjevali na ekskurziji a bila je i Crna žena od Kiće za našeg Kiću. Evo nekoliko slika i za vas. Dakle, za svaki slučaj da vam pomognem da ne bi bilo kakve zabune, tu smo Jadranka, Gliga, Pozderac, Nedim, Suljevićka, Meliha , moja malenkost, Merima Kićo I Ćesir.

Puno vas voli i pozdravlja vaša drugarica Davorka

6.5.07

Evo da i ja udrobim sa slicicama




Bjese to prije 13 godina. Davorin Popovic i Kemica dodjose iz ratnog Sarajeva u Genève nekog juna 1994. To je zadnji put kada sam vidjela Davorina.

Vasa Sanja

5.5.07

S LJUBAVLJU: TRIO IZ VANCOUVERA + KEMO




Evo, napokon dobih slike.

Mjesto: Atlantis Club, Vancouver,

Vrijeme: Nedelja, 29 April, 2007, oko 11 navece,

Nastupali: Kemal Monteno, Jadranka Stojakovic i Novica Zdravkovic,

Pohadjali: oko 250-300 pacenika iz bivse nam Juge.

Elem, odem ja i kazem Kemi i Jaci da nas ovde ima troje koji smo iz istog razreda i da nam je ove godine 30 godina mature, i da bi zeljeli da se slikamo i da ostaloj raji posaljemo slike. Kaze Kemo: "30 godina mature! E, jeste stari!"

Na slici s Kemom covjek u crvenoj kosulji je moj kum i badzo Branislav Ivica iz IV1.

Na slici sa Jadrankom i Kemom smo moja bolja i ljepsa polivina, Vesna i ja.

Pozdrav svima i pisite malo.

29.4.07

Ostarismo...


I dok nam se zenskice IV7 hvale lakim korakom sumskim puteljcima, brzom mislju, tankim strukom pa i ponekim osebujnim dekolteom, evo sta je porodilo ono nekada obecavajuce "stablo zivota": Dva ostarjela produkta laboratorije doktora Frankestajna, ovaj put bezbrizno izlazuci svoje reumaticne kosti i skleroticne bivse mozgove na ranom proljetnom suncu Stanford shoping mall-a.


Elem, zakljucismo gledajuci se: "Joj, ostarismo...". Ali, to nas nije omelo da provedemo sa svojim ljepsim i daleko vrijednijim polovinama nekoliko prekrasnih dana preturajuci po uspomenama, ponovo otkrivajuci jedni druge...




Sanja i Maja

23.4.07

Za IV7


"Life is partly what we make it, and partly what is made by the friends whom we choose."- Tehyi Hsieh
A friend is someone who knows the song in your heart, and can sing it back to you when you have forgotten the words." – unknown
"I no doubt deserved my enemies, but I don't believe I deserved my friends." - Walt Whitman
"Too late we learn, a man must hold his friend: Unjudged, accepted, trusted to the end."- John Boyle O'Reilly

Znam ja da vi svi znate engleski...

20.4.07

Poema



Nakon sto se gospodja ALIC povratila sa Osterferien-a, docekala svoga Mirana koji se ne skida sa M-klase (majstorski), nacerala skolski dio ekipe ponovo u skole, pofatala konce u jedno tri familije, u shishu utjerala sto je u shishu moralo, usput se uslikala sa slavnim nam licnostima, ubijedjivala Senada da izlozbe u ljeto vazda budu promasaj, kada ono druga mi u telepatiji, metafizici i dijalektici tj. Dobrinka, glasno zbori i zove, odzvanja sve dovde i knjiga sto no nasa Marijana sa nama pise, smijeh, energija i akcija sto no iz Svice prste, tiha voda sto talasa Zlate nam pomirljive, vide se i suze drage nam Goce koje gusi i neda im da lete, neobicno upadanje gosn direktora ha no Merima odluci da stogodarice postira, zvizde karte preko Londona Sanje komsinke i prezauzete Alme, nestasna i dirljiva putovanja Sine i Salipura sto no slicice cuvaju i jedan drugom skeniraju,ljubavne izjave Ozrena gdje baksuzli nikad da stignu direktno, Zoka-Mario kombinacija vec se iscumurali pa im lijepo, farmaceutska otkrovenja u cokoladi nasih dobro pripazenih Shobera i Gorana, odzvanja i Gliga sto se ibreti odlikovanjima, Kreha i Muris sto no kod Skenderije zapese a ne znam popise li tu kahvicu, Cesir sa stvarnim smislom koji me jedino prati u broju pdmlatka tj. 3, moja kuma Davorka sto se cudi i nacuditi ne moze al mora, Kico sto usreci Jusufa i sve svoje jaranice, Peharka sto ce namah doc, Mirjana, Dragica sto je evo svi zazivamo, Jaca posta javi se, ja sta vas je i sta nas je. Svi koji su propusteni nehoticom ovom prilikom su posebno pozdravljeni na ludoj planeti IV 7.
Vasa Ljilja koja svima zeli jos jedan ugodan, neponovljiv, zdrav i rahatan dan prozet samo DOBRIM!

Pozdrav damama (a i deckima)


Drage moje dame,

Evo citam nas blog i ne mogu da se oduprem ideji kako se toliko toga promijenilo i toliko vremena proslo a svi su ostali manje vise isti. Sanja vesela i pozitivna, Marijana intersentna na svoj specificni nacin, Dobrinka i Zlata uvijek spremne za druzenje. Bilo bi jako lijepo kad bi se stvarno mogli sastati.

Marijana, odlican (5) s obzirom da se sjecas moga plana puta koji je bio objavljen jos prije mjesec dana. Ja i Maja (moja zena) smo stigli u LA u petak prosle sedmice nakon 100/20*3 sati puta i nakon toga stajali u redu 1.5 sat dok smo dosli na red da nam Department of Homeland Security uzme otiske prstiju i fotografiju (bez naocala). Srecom moja konferencija je pocela u Subotu popodne tako da sam imao malo vremena da se naspavam. U LAu (u stvari u Anaheim-u) smo bili do Srijede navece. Maja je uspjela da vidi par stvari jer se ukljucila na par tura a ja sam manje vise svo vriejeme proveo na predavanjima.

Sada smo stigli u SF nakon kratkog leta kao sto je Marijana pravilno procijenila. Malo smo kasnili ali nista strasno sve u svemu. Jucer smo se malo motali po SF Downtown-u a danas Kajmakovici ne rade pa se druzimo cijeli dan.

Evo da dodam i jednu slicicu mene a Maje sa standardnim Australijskim pejsazom u pozadini.
Moje drage dame jos da dodam par poljubaca i to je to za sada.
Ranko, Gliga, Sina i Ozren - Zoka mi je dosta pricao o vama. Cujem da su svi manje vise dobro, pomalo nostalgicni prilicno uspjesni i srteni. Pozdrav vama cetvorici a i drugim aktivistima na blog-u. Ne obracajte paznju na Cesir-ove kimentare o "inicijalnoj ideji" bloga od koje se malo"odstupilo". Odstupanaja su dozvoljena i pozeljna.
Voli vas Mario

Samo za Dobrinku da se uvjeri



Eto, jesam li slagala? Ali nema ismijavanja. Sta je tu je. Ja posteno stisla zube pregazila ponos i odlucila da posaljem. Pa prosudi. A malo i za Gligu. Trazio covjek malo kostima. Ovdje sam masala sa 10 kg viska. Katastrofa! :(
Sanja

19.4.07

Jos 'par' slichica







Ćao raja!





Evo slike moje porodice, i slike iz skolskih dana pa se prepoznajte. Sina što se tiče tvog pitanja za mog supruga druzio se sa vama i " Pašom " i u to vrijeme je imao brkove i velike zulufe koji su se tada nosili. Paša je stanovao u Rankovoj oli ti u tvojoj zgradi i dobar je virtuoz na gitari i dobro je pjevao. Dobrinka zao mi je zbog tvog brata, i mogu ti reći da divno izgledaš. Jedne ratne zimske godine srela sam gospodju u sivoj bundi i sjetila sam se tvoje ukradene bunde. Neki dan sam bila poslovno u jednoj špediciji koja je preko puta Crkve kod naše Gimnazije.Neće te vjerovati ona je u prolazu i to u prostorijama gdje smo se mi nekad sastajali (pušiona i ponekad kad pobjegnemo sa časa). Za sad toliko jer kad god pocnem da vam pisem direktoru neso treba. Svima puno pozdrava i jedna velika pusica.Ćao.

Gaoni u Kaliforniji


Dakle sa lica mjesta: Aerodrom San Jose, Kalifornija. Vrijeme: 18. april oko pole deset uvece po Pacifickom vremenu. Poslije toliko (recimo: 20) godina Mario Gaon i supruga mu Maja...
Foto reportaza samo za pocetak. Nastavak slijedi.

17.4.07

jos malo slicica





Evo napalila me Marijana da pisem i saljem slicice. Dok se emocije sredjuju, saljem slike.
Pusa svima.

Super ste mi svi





Dragi moji drugovi i drugarice (zvuci poznato zar ne),
Ne mogu vam opisati osjecaj koji sam imala kada me je Gliga nazvao i poceo samnom pricati kao da smo se culi prekjuce a ne prije nekih 30, a mozda i vise godina. Misleci da govorim sa jednim lokalnim komintentom bila sam pomalo hladna tj profesionalna. Nisam ni sanjala da pricam sa svojim skolskim drugom i to iz najljepsih godina naseg zivota. Stvarno mi je pravo drago da smo stupili u kontakt i VELIKO BRAVO RANKU (mom drugu cak iz osnovne skole) I ZOKI za ovaj blog koji ce nas sve ponovo povezati.
Tebi sam Gliga rekla da nemam niti jednu jedninu sliku iz skolskih dana iz razloga sto mi je sve unisteno kada su mi bombardovali kucu (M Dvor 2 maja 1992). Cak nemam niti jednu sliku kada sam rodila svog sina Sachu.
Ali evo i nekoliko recenica o meni:
Udala sam se 02.aprila 1983 za Dragana Lopara sa kojim sam imala dugu vezu od 10 godina.To je ljubak iz Kulturno umjetnickog drustva "Proleter". Ako se sjecate ja sam igrala folklor gdje mi se kasnije i Pervanka pridruzila. Vec smo 24 godine u braku tj, racunajuci i tih 10 godina zabavljanja, zajedno smo 34 godine. Prva ljubav i to je jos uvijek to. Imamo prekrasnog sina kojem smo morali frankofonizirati ime (na francuskom se njegovo ime izgovaralo Zaza, pa smo Sasa samo pretvorili u Sacha). Zavrsila sam dva fakulteta u Sarajevu. Filozofski (sh-hs jezik i knjizevnost yu naroda, i zurnalistiku) Radila sam kao novinar na RTV Sarajevo 10 godina. Poslije sam osnovala kompaniju koja je bila prva u Yu koja je dobila dozvolu da radi sa naftom i duvanom. Tu sam bila vecinski vlasnik i Predsjednik (CEO) Naravno, pretpostavljate da je to bio pun pogodak. Taj prosperitet i uspjeh je trajao do 1992. Naravno sa ratom se sve mijenja. Platni promet u Yu prekinut, moji konvoji kojima sam snabdijevala grad su oteti, racun u banci blokiran itd itd. Sacha je tesko ranjen u septembru 1992. Boreci se za njegov zivot dosla sam do Genève gdje sam ostala do danas i nemam namjeru da se vracam. U medjuvremenu sam postala svicarkinja i dobila crveni pasos sa bijelim krizicem. Dragan je ostao u Sarajevu do samog kraja rata, tacnije, ispalio se prije potpisivanja Dejtona. Sluzio je u HVO-u sa Gligom, to sam saznala od Glige.
Posto sam uvijek bila vrlo ambiciozna, ako se sjecate, i u principu ostvarivala sve sto sam zamisljala, trebalo mi je dosta vremena i truda da postignem ovo sto sam aktuelno postigla u Svici. Suvlasnik sam jedne svicarske financijske consaltiske kompanije. Dosta sam vezana za nasa podrucja. Aktuelno radim u waste managementu. Dragan radi u Rolex-u, Sacha je zavrsna godina fakulteta. Studira ekonomiju-management po Bolonjskom principu. Planira poslije zavrsnog ispita ici u JAPAN. Ranko fulices se sa mojim sinom samo za par mjeseci. Sacha planira ostati godinu dana na proputovanju po svijetu pocevsi od Japana i zavrsivsi sa Amerikom, pa ce raditi Master, sto bi mi rekli magistarski. (To su njegovi planovi a sta ce se iz toga svega izroditi vidjecemo). Ukratko sretna sam i zadovoljna u zivotu. Jos sam ostala djetinjasta, volim se saliti i ludirati, pusim cubanske cigare i i dalje puno psujem.
To bi bilo to. 30-tak godina sazetih u nekoliko redova.
Naravno, nadam se da cemo imati tu predivnu priliku da se vidimo i da se ispricamo.
Unaprijed se radujem susretu.
Saljem vam veeeeeliku pusu svima. Javite mi se svakako. Mobilni telefon +41 79 628.49.01 e-mail imate;
skype name: sanja lopar. Za one koji nisu: postanite clanovi skype-a. Razgovori su besplatni izmedju clanova, a mozemo organizirati i conference call.
Pretpostavljam da su neki ovaj tekst i slicice dobili putem maila, izgleda da samo Gliga ima mail koji ne prima svicarce. Marijana mi se javila i pravo me obradovala. Kada sam je vidjela na slikama sjetila sam se da smo je zvali Kvisko. Ranko ti si ostao isti, zadrzavsi svoj baby face. Zoka mi se nista nije promijenio, Ozren postao jos sarmantniji itd itd. Ja u opste ne znam gdje bih vam pocela pisati i sta pricati.....Toliko toga ima. Primijetila sam da me nema ni na jednoj slici iz prvog razreda. Vjerovatno sam luftala kada ste se vi slikali. Ukoliko me nadjete negdje stavite to na blog jer ja bukvalno nemam niti jednu slicicu . Neobicno se radujem ovom kontaktu i moram vam priznati da mi se nesto stislo oko srca kada sam vas sve ponovo vidjela i sjetila se tih predivnih dana.
Sada mozemo truniti koliko hocete. Kada sam u Genève onda i imam vremena, mada sam cesto na putu. Volim vas do neba i zvjezdica. GLIGO TITO moj, hvala ti sto me se sjeti i sto si me nazvao.
Sanja Lopar-Misovic

Sanja, Wilcomen, Bienvenue, Welcome!




Danas nas je obradovala nasa skolska druga, Sanja Misovic (udato Lopar) veselim mailom i jos veselijim slikama. Dobro nam dosla na casicu price (suplja je najpopularnija)!

Osim sto odlicno izgleda, Sanja je zadrzala isti, otvoreni duh, elem da ne duzim - raspisi se.

9.4.07

Sajonara

Eh pa ja odlučio i kupio kartu. Dolazim u Sarajevo 2 julija, ostajem do 4 avgusta. U stvari odlučio sam već davno, ali sam čekao neke druge kombinacije. I upalilo mi je. Idem u Japan na tri sedmice u Junu, vraćam se u Louisville, prenoćim, i odmah letim dalje prema Evropama. Malo će biti naporno, ali vrijedi. U Japan idem preko Fulbright-ovog programa, čiji je cilj približavanje kultura Japana i SAD-a. Pa da im se približim, mislim kulturno.
Trebalo bi biti uzbudljivo, hefta u Tokiu, dvije hefte ostatka Japana sa svim znamenitostima. Jedva čekam. Ne samo Japan nego naravno i proslavu godišnjice mature. Ja dolazim garant. A za mjesto dočeka i program se nimalo ne sekiram, možemo se ispričati i na klupi u Vilsonovom. Nadjemo se ujutru i ostanemo dva-tri dana. Toliko će nam vremena trebati da se ispričamo u kratkim crtama. Ako me vidite u kimonu, znači dolazim pravo sa aviona.

8.4.07

Goco, sretan rodjendan !


Da budes vesela i zdrava kao djevojcica i dugovjecna kao kornjaca, da imamo sa kim da tracamo dok starimo. Tvoji stari, ali ne i matori, drugovi i drugarice iz IV-7

pozdrav sa juga

evo me na kratkom odmoru u Sun City-ju. Trenutno nisam u prilici da vam posaljem pjesmice i recitacije ili odlomke iz nasih slavnih romana ali vam zato saljem najtoplije pozdrave sa nadom da ce mo se uspjeti svi naci na nasoj proslavi. Volio bih na blogu naci "zagubljene" slike iz gimanzijskih dana kao i vase porodicne slike a o putesestvijima i kroz sta smo prosli pricacemo kad se nadjemo...Da li je termin 20 julu jos u igri i koliko je do sada prijavljenih za siguran dolazak. Ja pokusavam da organizujem avio karte- navodno su vec sve bukirane a setati i plivati odavde mi nije bas na ruku...
Nase Sarajlije bi trebalo polako da organizuju mjesto proslave a i kulturno umjetnicki program, obzirom da Bristol jos nije renoviran.
do skorog vidjenja ..

5.4.07

POVRATAK IDEJI I CILJU BLOGA















Dragi moji,

Čini mi se da blog već pomalo odstupa od osnovne zamisli.Ne zamjerite ako primjetim da se postepeno pretvara u prezentaciju izuzetnih literarnih eseja ali, što bi rekle naše uvažene profesorice gdje. Rebić i Mioković, odstupilo se malo od teme i ideje.

Naša pasivnost u velikoj mjeri doprinosi takvom smjeru bloga i vaše prozivke zbog ne aktivnosti mnogih su u potpunosti opravdane.

S toga, evo me nakon tri mjeseca da se opširnije upišem.

Oženjen, otac troje djece. Najstariji sin i kćerka, po okončanju naše gimnazije (radi očeve tradicije vozarili iz grada), na studiju ekonomije i međunarodnih komunikacija. Najmladji, ratni, u sedmom osnovne.

U proteklih 30 godina, po završetku ekonomije,radio i rukovodio na više mjesta i pozicija. Od višegodišnjeg predratnog republičkog finansijskog inspektora, jednog od osnivača Finansijske policije BiH, sekretara Gradskog sekretarijata za inspekcijske poslove i člana Izvršnog odbora Grada Sarajeva, Rukovodiac Inspektorata Kantona Sarajevo, direktor velikog trgovačkog preduzeća, načelnik u poreznoj upravi i trenutno rukovodilac u Upravi za indirektno oporezivanj BiH. Kao certificirani računovodja i ovlašćeni revizor bavio sam se i revizijom.

Od vanposlovnih aktivnosti osnovao sam i vodio Ženski košarkaški klub "Sarajevo", koji sam u tri godine postojanja, doveo do evropske lige, na što sam posebno ponosan! Zoka će vjerovatno prepoznati neke igračice koje su igrale i za reprezentaciju BiH, a Tima Džebo je bila reprezentativka ex Jugoslavije. Trenutno pet igračica igra u SAD-u.

Čujem se i povremeno vidjam sa Nusretom, Tahvilom, Murisom i Gligom. U kontaktu sam sa Dragicom.
Svaka čast za spomen našim nezaboravljenim Ivanki i Vojkanu! Koristim priliku da objavim sliku i sjećanje na našeg pokojnog Gorana Pašalića-Pašu, muža naše Dragice, koji nije bio u našem razredu ali je bio veličina naše generacije i uvijek sa nama. Neka mu je vječna slava i hvala!!!

P.S.Ne bih želio da se početak teksta pogrešno protumači. Do željno očekivanog ljetnog vidjenja u Sarajevu Vaš Heni!

30.3.07

IV7 i poznate ličnosti

Pošto je Ljilja otvorila novu rubriku IV7 sa poznatim ličnostima, evo da se i ja uključim.
Za mog jarana Sinu slika sa El Prezidentetom.



Za muški dio raje evo nisam mogo odoliti da ne objavim i ovu sa Jen.




A evo me i sa Shakirom, drago joj nešto pa se smije.



I za kraj ja i magarac.
I-aaaa, i-aaaa. Ovdje ide onomatopeja pokojnog Tome Bebića i-aaaa, i-aaa.