Prije par dana obecah dragoj dragoj koni, da cu na tenane istabiriti jedan skroz lud dan, ali ne stigoh. Nekad mi se cini da vrijeme stoji i da se dibidus nista vazno ne desava, da bi me vec naredni dan uhvatila masina za mljeveno meso . U taj dan, kad se svasta desava, nemam vremena da razmisljam, sto i inace sve manje radim, kako starim.
Dakle neki dan, imala zakazan sastanak kod me’anicara, koji me vec izradio 2x pretprosle hefte. Kao, otvorio je i uhodava novi biznis(Dzazmine). Vuce mene djavo za jezik, da pitam – koji. Izmrmlja on na telefon nesto kao ‘masazh’. Ja ne pitah dalje tad… ali, covjek je sa nasih prostora i baci me na muke. Ovaj je klasika ‘pentanja volova’(krecenja zidova),’veitanja u lajni’(cekanja u redu) i ‘neknutog pulanja’(kupanja u bazenu – golishavi), vochanja sa rufa(kibicovanje sa krova), chardzanja(zacjenio me) i ostalih balkanoidnih bisera. Premotovam po glavi, jesam cula servis za ‘mesidz’(oni sto na biciklima i autima nose dnevne poruke), ili sam cula mozda masaza, ili ‘mesara’? Nije mi mesarski tip, a ni maserski, ono sa biciklima haj-haj, a i ovaj posao mu skroz dobro ide. Opet, ko je kakav tip, tu lutriju ne igram, vazda promasim. Nista mi se ne slaze. Narod bi rekao – raskopusa ziva, a nisam stvarno. Iskljucivo stitim svoj interes cestitog i redovnog klijenta i urednog platise, i zenske individue, koja oko vozila veze nema. A dobar mehanicar je auto-levatu poput mene, ‘sine qua non’. Ja uporna, konacno se dovucem anamo. Dzaba su meni kuci rekli, da ne pitam svasta (cesto ja cujem to – Ma, don’t). Dodjem da pokupim auto, platim i (skoro) iznenadim samu sebe, sa – dobro koji je to novi bizMis? Kako koji? Servis za masazu, sad uzimam kurs. Ja kao posljednja i nedokazna hamshosha , nastavim sa – ma daj, ozbiljno te pitam? Jos mi do centra za ‘razmisljanje’ nije doprlo, da i on uzima neki(?) kurs. Svijet se sav u vic pretvorio. Ozbiljno ti kazem… i krene da hvali partnerku u poslu. Uuuu, tu Evi Braun bi sve jasno(upalila iz 17-og pokusaja). Covjek ima skroz ukus – egzotika. Nikad ga ne vidjoh sa Evropljankom. Vadi sliku. Aha, evo ga radnja i partnerka. Ahaaa, tu smo. Ona, Tajladjanka. Izvanredno, keep the good job. Eeee, ne moze se zbrisati tek tako. Iskali ste, sad slusajte! Bilo tu jos price na koje sam vec u urnebesnom raspolozenju, dodavala ‘really’(vise puta), svakako(2x) i cao jednom. Zglajz’o mi mehanicar u novi biznis. Sta cu sad?!
Sva ozbiljno zabrinuta, produzim, da kupim 10-ak kila potrepstina, voca, povrca(kad ovi jedu,jedu, a sto mogu piti), zavrsim u posluzi kod Kineza - naravno. Sve je to regule radnja, sa poznatim dzidzama I mirisima, osim sto u cosku imaju kinesku videoteku(pish ) i ko fol, malu prirucnu apoteku.
E ta apoteka je meni plaho zanimljiva. U njoj stvarno nema nista, ili skoro nista, osim 2-3 vrste indijskih pomada i jedna vrsta generalnih tabletica(kao njihov aspirin). Te tabletice ja redovno konzumiram, ali ih obicno nabavim u ‘China Town’, tako da tu naletim samo ‘nako. Naziv je ‘inside joke’ u Jackie Chan filmovima. U par scena kazu nesto kao – “zipa, eno Yinchiao granata”, a onda se prospu od shege. Eee, kako sam ja to fino uhvatila, iako nemam sluha. One godine harmonike i profesora Praskacha, imale neke koristi. I tako, ja skontala kako se citaju kineski nazivi kad ih napisu na engleksom . Lako, fonetski, skoro po Vuku. Tako zavrsim svoju nabavku i onda odem do coska, da raspredam sa Cristal(granapsko ime, inace ima drugo, koje ne mogu izgovoriti. Posto me bruka da je 4x pitam – a kako, de reci jos jednom). Vjerujem da smo jedna drugoj obostrano shega. Za sebe znam garant, jer se odmah skupi njih 2-3, na kraci interrasni simpozijum. I kad nabodes pravilno sva slova, naglasak je… kuku. Recimo da nasa recenica glasi: Kaa kositiii dan assss? Nekad uzmem i film. Skroz su zabavni i veseli – puni zivota. Trazim indijski kremu(nema prevoda). Sva slova nalik na dlake iz ceshlja, ali, kutija nesto dzaba. Ja uzela na coravo, otvorila kuci, upustvo na engleskom, vidjela sastav i skontala- vidju otrova za bijeljenje fleka, daj vamo jos! I sad nas dvije standardno supljiramo, ja trazim pomade. Mi u malu obaveznu dnevnu spiku, one mene ubjedjuje kako su zapadne kreme bolje i sto se bakcem sa ovim. Hajd, svima jasan aspirin, ali ne mogase da odole da ne pitaju za kreme.
Slozim se brzo bez rasprave(hinjski presutim - i jedno 35-40x skuplje), ali uzmem svoje 3 kutijice(mnogo male). Eto leshinarki, da vide sta, kako.
Kao sto je poznato, ja nisam grandiozno visoka, a ove su mi na stiklama, sve do brade. Eh, ali to nisu distancirani angklosaksonci. Nema tu okolisanja. De otvaraj da vidimo! Otvorim, tako da svako prirodno testira(umoci prst i razmelja), ostavim im kutiju za tester uz sasvim ocekivani komentar: ne trosim ja to, sadrzi bar 5 otrova, to je za moju, zlu sestru od muza. Razveselise se, na licu mjesta. Sve je jasno. Ko bi normalan sebi to kupovao! Zabrinuh posadu posluge, a oni zabrinuse mene, da mi ne pokupe preostale kutijice(I nema ih jos par). Zenska celjad, svuda ista.
Bez pomade jos i nekako, ali bez me’anicara, joooj.