Dragi i drage moje,
Imam jedno poslovno putovanje koje me, pored Zagreba, vodi i u Novi Sad.
Vidjela sam da Ljubica Krulj zivi u NS, pa bi bilo super ako bi mi ne(t)ko (t) ko poznaje njen telefon, proslijedio isti kako bih stupila s njom u kontakt.
Putujem vec za vikend (subota) pa vas najtoplije molim da me informisete prije toga.
Pusica,
Sanja
25.5.07
Evo za Marijanu!
Evo nesto lijepo za jaranicu Marijanu, a k'o da vidim i ostale... jaranice. Muski, sta cu vam, neke osobe su izvan svih kategorija...
Novcana nagrada
Pridruzujem se sa nagradom za onoga koji rijesi enigmu...Budno oko uvijek promatra...Pazite sta radite.
24.5.07
Upalila mi se lampica
Raznjezi me Sina i vrati u proslost. Evo napisa nam i opisa nase profe vjerodostojno pa me podsjeti i na neke nase anegdote. Imena necu spominjati a drugarice i drugovi ako se prepoznaju u prici neka se jave.
Kod profesora Djurasa na jednom od njegovih bisernih casova:
Udje Djuro u ucionicu i odmah sa vrata "Ti Djo iz....... klupe, reci mi jedno poredjenje iz svakodnevnog zivota sto vi klinci govorite, osoba X rece : "Glava Ti ko cocin bubanj". Sjedi jedan. Sljedeca osoba rece: " Zelen si kao trava" . Sjedi jedan. I tako zareda Djura po razredu a jedinice pljuste, dok ne dodje do jedne pametne osobe koja mu rec; " Lijep si kao Apolon." E tu frcnu petica kao kuca., Djura zgrabi dnevnik pa preko vrata a mi ostadosmo skamenjeni cekajuci zvono da se oglasi.
Nezaboravana Mrvica.
Jedna osoba iz naseg razreda, setkala se danima i izigravala nervno neuravnotezenu osobu. Ne znam kako ali pomenuta persona imase i ljekarsku potvrdu. Tako cio dan osoba sa casa na cas pokazuje profama potvrdu kada god treba da odovara i izigrava ludjaka. Dodje i nezaboravni cas kod Mrvice. Mrvica prozva doticnu osobu a osoba poce sa iznosenjem svog problema , sve popraceno odgovarajucom facom, trznu se za djep i izvuce famoznu ljekarsku potvrdu o nervnom rasrojstvu. Gleda Mrvica potvrdu i hladno rece: " Nema to veze, tebi je jedan" Osoba skoci i poce urlati da ce odmah kod direktora, pa podje u pravcu vrata, ne stize ni da za kvaku uhvati kad Mrvica rece: "Evo Ti jos jedna jeinica, pa da imas nasta da se zalis".
Pa, raja evo i nagradnog pitanja : Ko su osobe u navedenim pricama?
E bijahu to lijepa vremena.
Pusa svima.
Kod profesora Djurasa na jednom od njegovih bisernih casova:
Udje Djuro u ucionicu i odmah sa vrata "Ti Djo iz....... klupe, reci mi jedno poredjenje iz svakodnevnog zivota sto vi klinci govorite, osoba X rece : "Glava Ti ko cocin bubanj". Sjedi jedan. Sljedeca osoba rece: " Zelen si kao trava" . Sjedi jedan. I tako zareda Djura po razredu a jedinice pljuste, dok ne dodje do jedne pametne osobe koja mu rec; " Lijep si kao Apolon." E tu frcnu petica kao kuca., Djura zgrabi dnevnik pa preko vrata a mi ostadosmo skamenjeni cekajuci zvono da se oglasi.
Nezaboravana Mrvica.
Jedna osoba iz naseg razreda, setkala se danima i izigravala nervno neuravnotezenu osobu. Ne znam kako ali pomenuta persona imase i ljekarsku potvrdu. Tako cio dan osoba sa casa na cas pokazuje profama potvrdu kada god treba da odovara i izigrava ludjaka. Dodje i nezaboravni cas kod Mrvice. Mrvica prozva doticnu osobu a osoba poce sa iznosenjem svog problema , sve popraceno odgovarajucom facom, trznu se za djep i izvuce famoznu ljekarsku potvrdu o nervnom rasrojstvu. Gleda Mrvica potvrdu i hladno rece: " Nema to veze, tebi je jedan" Osoba skoci i poce urlati da ce odmah kod direktora, pa podje u pravcu vrata, ne stize ni da za kvaku uhvati kad Mrvica rece: "Evo Ti jos jedna jeinica, pa da imas nasta da se zalis".
Pa, raja evo i nagradnog pitanja : Ko su osobe u navedenim pricama?
E bijahu to lijepa vremena.
Pusa svima.
Grupni portret s damom !
Ko je od nasih cijenjenih profesorica bila dama?
Guza? Mene vise podsjeca na kobru koja je progutala slona,stavila na glavu pundju "ala Jovanka Broz"i samozadovoljno se seta po razredu sisteci:"...ssss,ssss,...how do you doe's...ssss,ssss,...yes I am weru was,...ssss,ssss...
Baralicka?Narocito sa onim dlakavim nogama.Osim toga,odm'a nakon prve lekcije,otvori dnevnik i prozva me da odgovaram.Ja nisam jos ni imao knjige.I kecina!Prvo pa musko!Niko nije bio ponosniji od mene.Ipak,jedna dama mi to nikad nebi uradila.
Tasa?Ko da je izasla iz kuce na pijacu,pa usput navratila u skolu da kaze Gligi "Milorade bekrijo,sve si pare popio!""Milorade!!!""Pa gdje si ti Milorade?"A mi svi uglas "Eno ga na balkonu,sunca se!"A Gliga iznio stolicu na balkon,skino se do pasa,zabacio glavu,zatvorio oci i sunca krajnike.
Mrvica?U matematickom smislu,apsolutna dama!Svrstavati je u bilo koji drugi smisao nema smisla.
Miokovicka?Ma ne.
Klara?Kad bi jedna dama rekla"za osmi mart da mi kupite Betovenovu hiljadutristasezdesetipetu sinfoniju ili Bramsovu kratku proljetnu,ljetnu,pa moze i jesenju sonatu,nemojte zimsku,hladno mi je!"Preteca "panka" sa crvenom frizurom,crvenim ili bordo zemperima i bluzama mene asocira na kakvu precvalu "madame".Jos kad podvikne onom krestalom glascinom,i najhrabrim se ledi krv u zilama.
Tesanovicka?Jedra,popunjena gdje treba, rodica iz provincije,to da,dama ni slucajno.
Profa istorije umjetnosti,zaboravio sam ime,ali ne i izgled?Dosta toga,zaista.Ali meni je vise bila nekako hipi,i nije se uzivljavala,nije se eksponirala,sto je pravim damama osnovno zanimanje.
Nermana?Dotjerana,frizura,a i kontaktirala je sa nama.Mislim nije bila samo vezana za fiziku.Moglo se s njom i drugacije.Ali preprosta za damu,nije za to rodjena i to ti je.
Rajevicka?Pocetak je obecavao.Narocito kad nas je uzela da nam bude razrednica."Ko kaze da vi ne valjate!Vi ste tako zlatna djeca!Ja cu vam od sad biti razrednica i bice nam super!"I bilo je!Bar nama.A njoj?Pa sto je trazila to je i dobila.Mi jednoj pravoj dami to ne bi nikad uradili.Na kraju godine je bilo"Vi ste grozni,uzasni,nisam u zivotu imala gori razred!"I ostavi nas da bi nas preuzeo najbolji razrednik svih vremena.Hrsum.Imao je i najljepse auto.Crveni Fiat 128 sport!
Milijana?Uvijek tip-top,sa blagim mirisom parfema seta se po razredu i koketira sa nama muskarcima na specifican nacin.Ne da nas osvoji ili tako nesto,ni govora,nego sto je takva,sto mora uvijek da je u centru,sto oko nje mora sve da se vrti,sto sva nasa paznja mora biti usmjerena prema njoj,sto je zensko od glave do pete.Do skolskog gradiva je njoj bilo ko do lanjskog snijega,uostalom ko i nama.Ali nas je ucila psihologiji vise od svih udzbenika zajedno.Vrlo je tesko davala keceve,ako je uopste.A ocjenu si mogao popraviti kad god si htio.Poklanjala je ocjene,poklanjala s ljubavlju.Lola je bio njen omiljeni junak.Samo je Lola mogao do neka mjere da bude slobodniji s njom.Ne sjecam se da se ikad ozbiljno naljutila na njega.Onako ko'fol na nacin kokete i po nekoliko puta na casu.Ali sve je to ostavljalo prijatan ukus u ustima,pozitivnu energiju koju ce mo tek kasnije u zivotu prepoznati.Mi ostali smo morali znati granicu.Zanesemo li se malo,odmah po prstima.Bezobrazluk,prostotu i glupost nije tolerisala.Ono sto je meni ostalo u sjecanju kao njena najveca vrijednost je to sto se svako trudio da se pred njom pokaze u najljepsem svjetlu.Ona je to prosto trazila.Naravno osim Glige.I zenskog dijela razredne populacije.Sto samo doprinosi mojoj tvrdnji da je Milijana jedina prava dama od nasih profesorica.
21.5.07
Promjena formata bloga?
Kako ljeto dolazi, i priblizavaju se okupljanja povodom tridesetogodisnjice mature, vrijeme je da razmisliom o funkciji ovog bloga u buducnosti. Ako smo prvih mjeseci bili svojevrsni kulturoloski fenomen, vidljivo je da je u poslijednje vrijeme blo vise postao neka vrsta "zone komfora", mjesta za prijatno okupljanje i cavrljanje, te da se mnogi nadaju da ce tako i ostati.
Uz to funkcija trazenja postepeno dolazi do svojeg klimaksa: Sa velikom vecinom veze su uspostavljene, posredno ili neposredno, i mi sada mozemo reci da smo u stanju da posaljemo poruku kada je to potrebno. Onih nekoliko za koje jos ne znamo da znaju o nama, nastavicemo traziti i dalje.
Povodom toga otvara se pitanje da li je format ovog bloga pravi za buducnost, kada ce on sve vise biti pricaonica a manje javni servis?
Nekoliko predloga za razmisljanje: Od sredine jula Planet IV7 bi mogao da preraste u blog "zatvorenog tipa". Pristup bi u potpunosti bio za registrovane clanove (kojih je sad 25) - kako za postiranje (i sad je tako) tako i za komentare i citanje. Pri tome se postavlja pitanje da li mozda da ovaj blog ostavimo kakav jeste (zamrznemo ga), a otvorimo drugi koji bi u ovoj funkciji "privatne pricaonice" startao od pocetka?
Naravno, ovo su samo prijedlozi. Planet IV7 je nasa zajednicka vrijednost, o njegovoj buducnosti trebamo odluciti zajedno.
A sta vi mislite o ovome?
Uz to funkcija trazenja postepeno dolazi do svojeg klimaksa: Sa velikom vecinom veze su uspostavljene, posredno ili neposredno, i mi sada mozemo reci da smo u stanju da posaljemo poruku kada je to potrebno. Onih nekoliko za koje jos ne znamo da znaju o nama, nastavicemo traziti i dalje.
Povodom toga otvara se pitanje da li je format ovog bloga pravi za buducnost, kada ce on sve vise biti pricaonica a manje javni servis?
Nekoliko predloga za razmisljanje: Od sredine jula Planet IV7 bi mogao da preraste u blog "zatvorenog tipa". Pristup bi u potpunosti bio za registrovane clanove (kojih je sad 25) - kako za postiranje (i sad je tako) tako i za komentare i citanje. Pri tome se postavlja pitanje da li mozda da ovaj blog ostavimo kakav jeste (zamrznemo ga), a otvorimo drugi koji bi u ovoj funkciji "privatne pricaonice" startao od pocetka?
Naravno, ovo su samo prijedlozi. Planet IV7 je nasa zajednicka vrijednost, o njegovoj buducnosti trebamo odluciti zajedno.
A sta vi mislite o ovome?
17.5.07
DRAGA SAVETA
Draga Saveta,
Upravo sam zakazala sastanak sa mojom dragom prijateljicom za sutra uvece, jer zivimo u istom gradu a nismo se vidjele 30-ak godina ali ona ne moze da dodje jer sam joj dala kratku notu a ima vec nesto isplanirano.
Draga Saveta, sta da radim? Da li da se ljutim i prekinem prijateljstvo sa njom ili da predjem preko toga i dodjem na zakazani sastanak sama sa sobom.
Unaprijed zahvalna chitateljka.
Upravo sam zakazala sastanak sa mojom dragom prijateljicom za sutra uvece, jer zivimo u istom gradu a nismo se vidjele 30-ak godina ali ona ne moze da dodje jer sam joj dala kratku notu a ima vec nesto isplanirano.
Draga Saveta, sta da radim? Da li da se ljutim i prekinem prijateljstvo sa njom ili da predjem preko toga i dodjem na zakazani sastanak sama sa sobom.
Unaprijed zahvalna chitateljka.
MOJE PRIJATELJICE
Kratka pricica za sve moje prijateljice sirom svijeta.
Mlada supruga je sjedila na sofi,pijuci ledeni caj u posijeti svojoj majci. Dok su pricale o zivotu, braku, o odgovornosti u zivotu i obavezama zrelih ljudi,majka je zamisljeno promrdala kocke leda u casi i onda jasno i trezveno pogledala svoju kcerku.
"Nemoj zaboraviti svoje prijateljice", rekla je dok su se listici caja polako smirivali na dnu solje. "One ce ti biti sve vaznije, kako budes postajala starija. Koliko god budes voljela svoga muza, koliko god budes voljela svoju dijecu, one ce ti biti potrebne. Sjeti se da povremeno odes negdje sa njima, da radis nesto sa njima.I zapamti da tvoje prijateljice nisu samo prijateljice, one su tvoje sestre, tvoje kcerke i ostali tvoji rodjaci. Bice ti potrebne druge zene. Zenama su uvijek potrebne druge zene.
" Kakva blesav savijet", mislila je mlada zena. "Zar se nisam upravo vijencala? Zar nisam upravo zakoracila u svijet parova? Za ime boga, ja sam udata zena, odrasla, nisam neka mlada dijevojka kojoj su potrebne prijateljice! Moj muz i porodica koju cemo mi stvoriti ce svakako biti sve sto mi je potrebno da moj zivot ucinim smislenim i ispunjenim."
Ali ona je ipak poslusala svoju majku; nastavila je da odrzava kontakt sa svojim prijateljicama i tako sve vise svake godine. Kako su godine prolazile, jedna za drugom, ona je polako pocela da shvata da je njena mama ustvari znala tacno sta je pricala.
Kako vrijeme i priroda stvarju promjene i misterije u zivotu svake zene, prijateljice ostaju stub oslonac za nju.
Nakon 40-ak godina zivljenja u ovom svijetu evo sta sam naucila:
Vrijeme prolazi. Zivot se desava. Distanca razdvaja. Dijeca odrastaju.
Ljubav blijedi. Srca se slamaju. Karijere se zavrsavaju.
Poslovi dodju i prodju. Roditelji umiru. Kolege zaborave usluge.
Muskarci ne zovu onda kad su rekli da hoce.
Ali prijateljice ostaju tu, koliko kod vremena i milja bile daleko od tebe.
Prijateljica nikad nije tako daleko da ne moze biti tu kada ti je potrebna.
Kad budes morala da hodas tim usamljenim putem i kad budes morala da hodas sama, tvoje prijateljice ce biti tu sa strane tog puta navijajuci za tebe, moleci se za tebe, trudeci se za tebe, intervenisuci u tvoje ime i cekajuci te na kraju puta sirom otvorenih ruku.
Nekada ce one cak i prekrsiti pravila i hodati pored tebe, ili ce uletjeti i iznijeti te sa puta.
Moje prijateljice uljepsavaju moj zivot. Svijet ne bi bio isti bez njih, ne bih ni ja.
Kad smo zapocele ovu avanturu zvanu zenskost, nismo imale pojma o nevjerovatnim radostima i tugama koje su nas cekale. Niti smo znale koliko cemo biti potrebne jedna drugoj. Svakog dana smo potrebne jedna drugoj i dalje.
ZA SVE MOJE PRIJATELJICE MA GDJE BILE.
Mlada supruga je sjedila na sofi,pijuci ledeni caj u posijeti svojoj majci. Dok su pricale o zivotu, braku, o odgovornosti u zivotu i obavezama zrelih ljudi,majka je zamisljeno promrdala kocke leda u casi i onda jasno i trezveno pogledala svoju kcerku.
"Nemoj zaboraviti svoje prijateljice", rekla je dok su se listici caja polako smirivali na dnu solje. "One ce ti biti sve vaznije, kako budes postajala starija. Koliko god budes voljela svoga muza, koliko god budes voljela svoju dijecu, one ce ti biti potrebne. Sjeti se da povremeno odes negdje sa njima, da radis nesto sa njima.I zapamti da tvoje prijateljice nisu samo prijateljice, one su tvoje sestre, tvoje kcerke i ostali tvoji rodjaci. Bice ti potrebne druge zene. Zenama su uvijek potrebne druge zene.
" Kakva blesav savijet", mislila je mlada zena. "Zar se nisam upravo vijencala? Zar nisam upravo zakoracila u svijet parova? Za ime boga, ja sam udata zena, odrasla, nisam neka mlada dijevojka kojoj su potrebne prijateljice! Moj muz i porodica koju cemo mi stvoriti ce svakako biti sve sto mi je potrebno da moj zivot ucinim smislenim i ispunjenim."
Ali ona je ipak poslusala svoju majku; nastavila je da odrzava kontakt sa svojim prijateljicama i tako sve vise svake godine. Kako su godine prolazile, jedna za drugom, ona je polako pocela da shvata da je njena mama ustvari znala tacno sta je pricala.
Kako vrijeme i priroda stvarju promjene i misterije u zivotu svake zene, prijateljice ostaju stub oslonac za nju.
Nakon 40-ak godina zivljenja u ovom svijetu evo sta sam naucila:
Vrijeme prolazi. Zivot se desava. Distanca razdvaja. Dijeca odrastaju.
Ljubav blijedi. Srca se slamaju. Karijere se zavrsavaju.
Poslovi dodju i prodju. Roditelji umiru. Kolege zaborave usluge.
Muskarci ne zovu onda kad su rekli da hoce.
Ali prijateljice ostaju tu, koliko kod vremena i milja bile daleko od tebe.
Prijateljica nikad nije tako daleko da ne moze biti tu kada ti je potrebna.
Kad budes morala da hodas tim usamljenim putem i kad budes morala da hodas sama, tvoje prijateljice ce biti tu sa strane tog puta navijajuci za tebe, moleci se za tebe, trudeci se za tebe, intervenisuci u tvoje ime i cekajuci te na kraju puta sirom otvorenih ruku.
Nekada ce one cak i prekrsiti pravila i hodati pored tebe, ili ce uletjeti i iznijeti te sa puta.
Moje prijateljice uljepsavaju moj zivot. Svijet ne bi bio isti bez njih, ne bih ni ja.
Kad smo zapocele ovu avanturu zvanu zenskost, nismo imale pojma o nevjerovatnim radostima i tugama koje su nas cekale. Niti smo znale koliko cemo biti potrebne jedna drugoj. Svakog dana smo potrebne jedna drugoj i dalje.
ZA SVE MOJE PRIJATELJICE MA GDJE BILE.
16.5.07
Dragi moji!
Ovo sto nas ima u Sarajevu je imalo probu okupljanja povodom 30 god. nase mature, i nije bilo lose.
Sljedece ,prava proslava ce biti tacno na godisnjicu 31.05.2007 god. u 18h na malom ulazu u dvoriste Gimnazije! Pa ko voli nek izvoli, osobito ovi iz bliskog okruzenja, mozda Milenko,Dragica...Poradit cemo na tome.Imamo i razrednikov broj tel. pa cemo i njega pozvati.
Snimala sam nas susret ali cu vam sve proslijediti zajedno nakon ovog drugog okupljanja.
Kako ce tek biti kada nam vi, iz svijeta dodjete!(Nimalo ne volim rijec''dijaspora''-podsjeca me na nesto razbijeno sto se vise ne moze sastaviti).Volila bih da znam tko od vas dolazi tacno.
Malo imam slika iz Istambula zajedno sa kcerkom, jer sam ja uglavnom snimala i trcala za vodicem da sta cujem, ali, naslo se nesto.Ova druga slika je pred njen polazak na ekskurziju, nasa mala familija i njen momak. A jedna slika za prilog o sesirima!
Sve vas puno pozdravljam i jedva cekam da se sretnemo u RAJVOSA!
Sljedece ,prava proslava ce biti tacno na godisnjicu 31.05.2007 god. u 18h na malom ulazu u dvoriste Gimnazije! Pa ko voli nek izvoli, osobito ovi iz bliskog okruzenja, mozda Milenko,Dragica...Poradit cemo na tome.Imamo i razrednikov broj tel. pa cemo i njega pozvati.
Snimala sam nas susret ali cu vam sve proslijediti zajedno nakon ovog drugog okupljanja.
Kako ce tek biti kada nam vi, iz svijeta dodjete!(Nimalo ne volim rijec''dijaspora''-podsjeca me na nesto razbijeno sto se vise ne moze sastaviti).Volila bih da znam tko od vas dolazi tacno.
Malo imam slika iz Istambula zajedno sa kcerkom, jer sam ja uglavnom snimala i trcala za vodicem da sta cujem, ali, naslo se nesto.Ova druga slika je pred njen polazak na ekskurziju, nasa mala familija i njen momak. A jedna slika za prilog o sesirima!
Sve vas puno pozdravljam i jedva cekam da se sretnemo u RAJVOSA!
15.5.07
Kucamo (li jos) na vrata....
Dakle, dugo se nismo igrali ove igre.... A nekada smo bili uspjesni u tome. Kao ja izbacim par imena, pa se onda svi lijepo bacimo na trazenje...I ponekad nekoga i nadjemo...Pa onda on ili hoce, ili nece da se javi, i tako se igra nastavlja.
Elem, puno sam se raspricao...Imena na sunce!!!
Popovic Drago
Uspjesni farmaceut u nekoj od zemalja Beneluksa ili tako nesto. Sober obecao, preko zene ce...Pa ni Drage, ni Sobera...Ma da pokusamo opet..
Popovic Dragana
Uspjesna realtorka u nekoj od zemalja...Ma, zezim se. U Beogradu. Isto, Milenko obecao, ali nigdje kartice... Zna li se bar prezime??
Draganic Tanja
E, ovdje smo u deficitu...Od Tahvilinog haustora pa naovamo ne znamo nista...Ili znamo? Pa ima i novih clanova...
Konjicanin (Vatric) Aida
Neko je prijetio sa Aidom, Gliga mozda...Ali ostade sve na prijetnjama. Cini mi se da neko rece "Vatric"... A, tako je lijepo bila "skinula" Josipu Lisac
Tomas Zdravka
Ne znam sta da kazem...Mozda guglira negdje po svom imenu...pa ce nam se sama javiti..Zdravkaaa..!
Puljevic (Kalinic?) Zdravka
Ovo se zove razocarenje. A mi vec izbacili slike sa rodjendana u cetvrtom na blog, u ocekivanju...Zdravke nigdje. Dzaba Goca gulila telefone po Torontu...Pokusajmo opet.
Muratcaus Hadzijusufovic Dijana
Jos jedno razocarenje. Pa zar je Travnik preko svijeta? Niko ne zna ni prezime?
OK... Bravo Merima...Gornji Vakuf..Cekamo "ukljucenje".
Pejic (Przulj) Dragana
Evo jos jedne enigme. Draganu sam sretao prije rata, i znam da je zivjela na Vracama, udato Przulj. Od tada, ni glasa... Ima li neko kakvu ideju ovdje?
Predrag Tausan
Znamo puno o svemu sto se Pedji desavalo...Ali, ne znamo gdje je...Nadamo se da Gliga ovdje moze pomoci...kao i u mnogim drugim situacijama.
A gdje je, inace, ko? Kliknite ovdje da saznate..
Elem, puno sam se raspricao...Imena na sunce!!!
Popovic Drago
Uspjesni farmaceut u nekoj od zemalja Beneluksa ili tako nesto. Sober obecao, preko zene ce...Pa ni Drage, ni Sobera...Ma da pokusamo opet..
Popovic Dragana
Uspjesna realtorka u nekoj od zemalja...Ma, zezim se. U Beogradu. Isto, Milenko obecao, ali nigdje kartice... Zna li se bar prezime??
Draganic Tanja
E, ovdje smo u deficitu...Od Tahvilinog haustora pa naovamo ne znamo nista...Ili znamo? Pa ima i novih clanova...
Konjicanin (Vatric) Aida
Neko je prijetio sa Aidom, Gliga mozda...Ali ostade sve na prijetnjama. Cini mi se da neko rece "Vatric"... A, tako je lijepo bila "skinula" Josipu Lisac
Tomas Zdravka
Ne znam sta da kazem...Mozda guglira negdje po svom imenu...pa ce nam se sama javiti..Zdravkaaa..!
Puljevic (Kalinic?) Zdravka
Ovo se zove razocarenje. A mi vec izbacili slike sa rodjendana u cetvrtom na blog, u ocekivanju...Zdravke nigdje. Dzaba Goca gulila telefone po Torontu...Pokusajmo opet.
Muratcaus Hadzijusufovic Dijana
Jos jedno razocarenje. Pa zar je Travnik preko svijeta? Niko ne zna ni prezime?
OK... Bravo Merima...Gornji Vakuf..Cekamo "ukljucenje".
Pejic (Przulj) Dragana
Evo jos jedne enigme. Draganu sam sretao prije rata, i znam da je zivjela na Vracama, udato Przulj. Od tada, ni glasa... Ima li neko kakvu ideju ovdje?
Predrag Tausan
Znamo puno o svemu sto se Pedji desavalo...Ali, ne znamo gdje je...Nadamo se da Gliga ovdje moze pomoci...kao i u mnogim drugim situacijama.
A gdje je, inace, ko? Kliknite ovdje da saznate..
12.5.07
Sarajevska loza: Konačno se sastasmo i mi
Dragi moji i drage moje,
s radošću vas obavještavam da smo se konačno našli i mi ovdje u Sarajevu. Nažalost ovaj psasut nam se nisu pridružili Šober, Lola, Banja i Alma ali se nadamo da ćemo 31.05.2007. biti brojniji. Niame, dogovorili smo sljedeći sastanak 31.0.5. pred našom Gimnazijom. Mogu vam reći da je bilo veselo. Nedim i Pozderac su nas podsjetili i na Ciciban koji smo pjevali na ekskurziji a bila je i Crna žena od Kiće za našeg Kiću. Evo nekoliko slika i za vas. Dakle, za svaki slučaj da vam pomognem da ne bi bilo kakve zabune, tu smo Jadranka, Gliga, Pozderac, Nedim, Suljevićka, Meliha , moja malenkost, Merima Kićo I Ćesir.
Puno vas voli i pozdravlja vaša drugarica Davorka
10.5.07
PRODAJA dionica"millesima" AGENZIJE VIP
STOCK TRADER ALERT! THURSDAY MAY 10,2007FRANKFURT STOCK EXCHANGE
VIP do.AGENCY
Symbol: VIP
Price: 10,99 EURO
WKN A0LCLD
ISIN US14115Q1058
DON'T TAKE YOU EYES OFF THIS STOCK FOR ONE MINUTE THURSDAY... IS
FRANKFURT THE NEW, "HOME OF THE WINNERS?" THE "ALERT" IS ON
PAZNJA-PAZNJA! / Drugovi i drugarice!
Kao sto vidite pocela je prodaja dionica ("millesima")mile nam Agencije VIP do.
Pocetna cijena "samo" EURO 10,99, a "millesima" samo 1.000 !!!
POOOOZURITE SA KUPOVINOM, da se ne biste kajali kasnije!
Za sve uplate i informacije izvolite se obratiti nasem "espertu" za berzanske poslove na e-mail:d.dzodzo@virgilio.it
BANKA: CARIGE SPA di Genova
IBAN: IT0587D000048329
NB: Offerta valida fino ad esaurimento scorte!
Shuplja - ko zna koji nastavak
Usutili se, nego sta. Tako je to valjda kad prodje onaj prvi zanos... K’o ljubavnici... Osvajali, sarmirali, poeziju pisali, muziku dovlacili, slike najljepse birali. Padalo tu i neko cvijece i nagrade, i diplome... Sve navlakuse, a sad... navukli i sad vise ne moramo... Sad smo k’o u braku: znamo mane i vrline jedni drugima, tu smo, ali se ne moramo stalno oglasavati, ispustimo poneki komentar, tek toliko da se zna da marimo.... skuhamo ponesto, zakuhamo ponekad, strecnemo se ponekad, razidjemo se pomalo, pa se opet skupimo. Nasi smo, pa nam se moze...
Da ko ne pomisli da mene morate dozivati i slati apele. Ne mora to, tu sam ja, virkam, virkam, ali ne mogu uvijek da pisem. Jezik mocna stvar, pa se cini da ponekad valja pripaziti kako ga koristis. Da se ne potrosi! Ili, ne daj boze, krivo protumaci... Eto, Gliga se nedavno predade zbog nekih jezickih dvosmislenosti/ trosmislenosti. I usuti se covjek. Ma, neka Gliga, ne brigaj ti zbog jezika i dvosmislenosti. Znamo se mi praviti da ne kontamo. Haaa? Kad treba. I idemo dalje.... Samo ti pisi. Ali, eto vidim, igra se tamo ta neka beskrajna partija saha, covjek bizi, a pojavi se u komentaru, pa meni lakse. Da zavrsi ta partija, pa da nam se vrate ljudi...
Sanju pozelili do neba. Naravno. I sve ostale... E, jest mi drag onaj Sinin komentar: Jesmo. Dovoljno. Sve ti jasno. Sta ce ti vise? Vidis, bona, da se svi brinu. Samo sto se pozali, evo pisanija... Kako Sanja okom, tako mi skokom... A Marijana, pise li, pise. I ne zali se, suti i valja. To ti je veteran. Naucila. Zna da cemo mi doci, u medjuvremenu pazi da nam nista ne fali... Samo da nam je da je nagovorimo da stvarno nesto od ovih pisanija i ukorici. Ne konta ona to jos... Otima se, ali ne zna da joj je to uzalud... I Tahvila nam se opet javila. Sad cekamo slike i izvjestaj sa tih tamo druzenja. Jadranku dovlace bez njenog znanja, ali na nasu radost. Jos da nam nesto napisu, obadvije Jadranke. Ozren: bojazljivo/pazljivo, kratko, sa slikama. I da nam se onaj Amish prijavi. Dje nestade? Nije valjda vec u Japanu? Hajde, makar i s onom slikom, samo da te vidimo.
I da ne zaboravim: posto se moj onaj e-mail pokazao kao nesto mnogo osjetljiv/muhanat, pa se e-mailovi vracali narodu, ja se izvinjajem svima, i evo nove adrese: zlata_kazic*hotmailtackacom. Jel' se to tako nekako pise? Hajde skontacete. A, kao oni roboti sto nam pretrazuju ovaj blog, nece. Dohakace oni nama, kad tad...
(eto ti bas, nesto si se usutio)
Voli vas Zlata
Da ko ne pomisli da mene morate dozivati i slati apele. Ne mora to, tu sam ja, virkam, virkam, ali ne mogu uvijek da pisem. Jezik mocna stvar, pa se cini da ponekad valja pripaziti kako ga koristis. Da se ne potrosi! Ili, ne daj boze, krivo protumaci... Eto, Gliga se nedavno predade zbog nekih jezickih dvosmislenosti/ trosmislenosti. I usuti se covjek. Ma, neka Gliga, ne brigaj ti zbog jezika i dvosmislenosti. Znamo se mi praviti da ne kontamo. Haaa? Kad treba. I idemo dalje.... Samo ti pisi. Ali, eto vidim, igra se tamo ta neka beskrajna partija saha, covjek bizi, a pojavi se u komentaru, pa meni lakse. Da zavrsi ta partija, pa da nam se vrate ljudi...
Sanju pozelili do neba. Naravno. I sve ostale... E, jest mi drag onaj Sinin komentar: Jesmo. Dovoljno. Sve ti jasno. Sta ce ti vise? Vidis, bona, da se svi brinu. Samo sto se pozali, evo pisanija... Kako Sanja okom, tako mi skokom... A Marijana, pise li, pise. I ne zali se, suti i valja. To ti je veteran. Naucila. Zna da cemo mi doci, u medjuvremenu pazi da nam nista ne fali... Samo da nam je da je nagovorimo da stvarno nesto od ovih pisanija i ukorici. Ne konta ona to jos... Otima se, ali ne zna da joj je to uzalud... I Tahvila nam se opet javila. Sad cekamo slike i izvjestaj sa tih tamo druzenja. Jadranku dovlace bez njenog znanja, ali na nasu radost. Jos da nam nesto napisu, obadvije Jadranke. Ozren: bojazljivo/pazljivo, kratko, sa slikama. I da nam se onaj Amish prijavi. Dje nestade? Nije valjda vec u Japanu? Hajde, makar i s onom slikom, samo da te vidimo.
I da ne zaboravim: posto se moj onaj e-mail pokazao kao nesto mnogo osjetljiv/muhanat, pa se e-mailovi vracali narodu, ja se izvinjajem svima, i evo nove adrese: zlata_kazic*hotmailtackacom. Jel' se to tako nekako pise? Hajde skontacete. A, kao oni roboti sto nam pretrazuju ovaj blog, nece. Dohakace oni nama, kad tad...
(eto ti bas, nesto si se usutio)
Voli vas Zlata
9.5.07
AMICIZIA - Lezione n° 1
E pa dragi moji, drage moje,
Tek toliko da Sanja Sviza ne bi stalno ruzila i psovala nas sve tkz " NE zmirace", ili u prevodu "VERI NORMAL BIZI PIPL"( u mojoj slobodnoj interpretaciji,..),koji na (njihovu) veliku zalost moraju crncit i zaradjivat hljeb nasusni,( citaj: imaju dobar izgovor za njihovu poslovicnu ljenost i neaktivnost,..hihi) te se tek tako samo u letu prijave da ih svi ne bi zaboravili..
..evo samo da se i ja "tuspasim" javno,
sa nadom da cu se tako provuci kroz iglene usi zbog moje neaktivnosti i nemarljivosti prilikom zajednickih igrica po nasem milom gerijatrijskom blogicu.
No, da sve ne bi bilo "completamente" uzalud ubacicu koju "korisnu" frazu na talijanskom, kako bi bar od svih ovih, gore i dole, napisanih mojih gluposti,..ovaj, 'ocu rec' u cijeloj ovoj mojoj shupljoj, bar neko,( a zna se ko jedini od svih nas marljivo studira talijanski!;..hihi)moze izvuci bar nesto korisno,.E, pa dragi moji drage moje, ovo je
LEZIONE NUMERO UNO in italiano,..ma ko zna koja lekcija po redu prijateljstva na nasem blogicu
VOLI vas sviju i u ZAGRLJAJ STEZE,
a ko drugi nego
d.
(BACI & ABBRACCI)
Izgleda, Marijana, da samo ti i ja zmirimo
Nema svrhe da kazem "TUSPAS MENE" kad sam skupa s tobom stalno uza zid. Do djavola samo mi zmirimo a neki se kriomice, diskretno tuspase pa nam opet izmaknu (vjerovatno da ne bi oni zmirili). Izgleda da su nasli dobru logu iz koje imaju super pregled terena, osigurali se da ih ne mozemo naci i profitiraju nasim vrtenjem u krug. Sta kazes na to....? Zoki k'o blic, Dobrinka usput, Ozren, izgleda, dobro odmorio negdje u hladu pa se tuspasio na brzaka. O Sinisi da i ne govorim. Nema covjeka. Prop'o u zemlju. Pravo se dobro sakrio, pa ni habera. Ma nece ni da proviri iza coska. Ma, sve,sve, ali gdje nestade Zlata? Ucinilo mi se da sam vidjela malu plavu glavicu negdje ali mi se ucinilo. To je bilo davno kad se slobodno onako sportski setala po blogu sa sesirom i naocalama na glavi. Hmmm. Prava enigma. Slavko se, koliko se meni cini prijavio za zmiru samo dva puta otkako se igramo i nest'o. Mario izgleda nece da se igra sa nama (mozda misli da je to isuvise djetinjasto :( ... A Gligorevic je ljudski fenomen. Napravio covjek haos, unio nemir, udrobio to sve sa emocijama i lijepim rijecima i otisao na svoju planetu. Nevjerovatno. Pa dobro ljudi, haj'te malo vi zmirite da Marijana i ja malo odmorimo pa da se povremeno tuspasavamo kao vi. Odmijenite nas malo. Solidarisite se. Haj'mo malo cole. Kada se igra cole onda se svi vidimo pa se ganjamo po blogu. Nije vise interesantno da se sakrivamo. Dosadila mi je zmira.....Sta mislite o ovome? Imate li neki drugi prijedlog vi matori sto ste se dobro posakrivali? Haaa...?
Vvdniz, Sanja
Vvdniz, Sanja
Your friendly neighborhood Duck Wo-Man
.JPG)
is coming, da vas spasi strasne tisine. U pitanju je brzina mach 2. Gerijatrijo moja draga,
vas, nas, sve djuture, valja trajano zakaciti na kakvu Sanja-Zlata-infuziju, pa neka kaplje zivot.
Hocu da kazem slijedece: tuspasite se povremeno, tek da znamo ko dise i mrda, a kome je do vece price... plajvaz ili skype/slusalice u rukice. Ja sam vazda tu negdje, ne svaki dan, ali prodjem sokakom. Patroliram vodama, da mi kakva shega ne promakne.
Duck Wo-Man / Spiderman (trying to shoot a web): Go web. Fly. Up, up, and away web! Shazam! Go! Go! Go web go! Tally ho!
6.5.07
Evo da i ja udrobim sa slicicama
Bjese to prije 13 godina. Davorin Popovic i Kemica dodjose iz ratnog Sarajeva u Genève nekog juna 1994. To je zadnji put kada sam vidjela Davorina.
Vasa Sanja
Pozdrav od Jace (Bosnjak)
Dragi moji, prenosim e-mail od Jace. Jacina adresa je u referentnom spisku:
Zdravo raja! Evo da se i ja napokon javim. Ja sam u Sarajevu u posti na Obali. Mnoge do vas sam vidjela, a za mnoge sam se raspitivala. Sto se datuma za okupljanje tice sve je relativno. Moze svasta biti do tada. Javite mi na onaj broj telefona as bloga ili dodjite u postu. Drago mi je sto se i na ovaj nacin ponovo pocinjemo okupljati.
Vasa Jaca
5.5.07
Jamajka: Jedna slika govori kao hiljadu rijeci
Bi i prodje nasa sedmica na Karibima. Da ne bih nadugacko i nasiroko o tome kako smo se cvarili, dok se oblaci marihuaninog dima, kao fozgen, valjaju resortom, i ostalo, evo jedne slike, a slika kako kazu govori kao hiljadu rijeci.
Deana i njena ad-hoc drugarica AnabellaJedan zbunjen sat
Prije par dana obecah dragoj dragoj koni, da cu na tenane istabiriti jedan skroz lud dan, ali ne stigoh. Nekad mi se cini da vrijeme stoji i da se dibidus nista vazno ne desava, da bi me vec naredni dan uhvatila masina za mljeveno meso . U taj dan, kad se svasta desava, nemam vremena da razmisljam, sto i inace sve manje radim, kako starim.
Dakle neki dan, imala zakazan sastanak kod me’anicara, koji me vec izradio 2x pretprosle hefte. Kao, otvorio je i uhodava novi biznis(Dzazmine). Vuce mene djavo za jezik, da pitam – koji. Izmrmlja on na telefon nesto kao ‘masazh’. Ja ne pitah dalje tad… ali, covjek je sa nasih prostora i baci me na muke. Ovaj je klasika ‘pentanja volova’(krecenja zidova),’veitanja u lajni’(cekanja u redu) i ‘neknutog pulanja’(kupanja u bazenu – golishavi), vochanja sa rufa(kibicovanje sa krova), chardzanja(zacjenio me) i ostalih balkanoidnih bisera. Premotovam po glavi, jesam cula servis za ‘mesidz’(oni sto na biciklima i autima nose dnevne poruke), ili sam cula mozda masaza, ili ‘mesara’? Nije mi mesarski tip, a ni maserski, ono sa biciklima haj-haj, a i ovaj posao mu skroz dobro ide. Opet, ko je kakav tip, tu lutriju ne igram, vazda promasim. Nista mi se ne slaze. Narod bi rekao – raskopusa ziva, a nisam stvarno. Iskljucivo stitim svoj interes cestitog i redovnog klijenta i urednog platise, i zenske individue, koja oko vozila veze nema. A dobar mehanicar je auto-levatu poput mene, ‘sine qua non’. Ja uporna, konacno se dovucem anamo. Dzaba su meni kuci rekli, da ne pitam svasta (cesto ja cujem to – Ma, don’t). Dodjem da pokupim auto, platim i (skoro) iznenadim samu sebe, sa – dobro koji je to novi bizMis? Kako koji? Servis za masazu, sad uzimam kurs. Ja kao posljednja i nedokazna hamshosha , nastavim sa – ma daj, ozbiljno te pitam? Jos mi do centra za ‘razmisljanje’ nije doprlo, da i on uzima neki(?) kurs. Svijet se sav u vic pretvorio. Ozbiljno ti kazem… i krene da hvali partnerku u poslu. Uuuu, tu Evi Braun bi sve jasno(upalila iz 17-og pokusaja). Covjek ima skroz ukus – egzotika. Nikad ga ne vidjoh sa Evropljankom. Vadi sliku. Aha, evo ga radnja i partnerka. Ahaaa, tu smo. Ona, Tajladjanka. Izvanredno, keep the good job. Eeee, ne moze se zbrisati tek tako. Iskali ste, sad slusajte! Bilo tu jos price na koje sam vec u urnebesnom raspolozenju, dodavala ‘really’(vise puta), svakako(2x) i cao jednom. Zglajz’o mi mehanicar u novi biznis. Sta cu sad?!
Sva ozbiljno zabrinuta, produzim, da kupim 10-ak kila potrepstina, voca, povrca(kad ovi jedu,jedu, a sto mogu piti), zavrsim u posluzi kod Kineza - naravno. Sve je to regule radnja, sa poznatim dzidzama I mirisima, osim sto u cosku imaju kinesku videoteku(pish ) i ko fol, malu prirucnu apoteku.
E ta apoteka je meni plaho zanimljiva. U njoj stvarno nema nista, ili skoro nista, osim 2-3 vrste indijskih pomada i jedna vrsta generalnih tabletica(kao njihov aspirin). Te tabletice ja redovno konzumiram, ali ih obicno nabavim u ‘China Town’, tako da tu naletim samo ‘nako. Naziv je ‘inside joke’ u Jackie Chan filmovima. U par scena kazu nesto kao – “zipa, eno Yinchiao granata”, a onda se prospu od shege. Eee, kako sam ja to fino uhvatila, iako nemam sluha. One godine harmonike i profesora Praskacha, imale neke koristi. I tako, ja skontala kako se citaju kineski nazivi kad ih napisu na engleksom . Lako, fonetski, skoro po Vuku. Tako zavrsim svoju nabavku i onda odem do coska, da raspredam sa Cristal(granapsko ime, inace ima drugo, koje ne mogu izgovoriti. Posto me bruka da je 4x pitam – a kako, de reci jos jednom). Vjerujem da smo jedna drugoj obostrano shega. Za sebe znam garant, jer se odmah skupi njih 2-3, na kraci interrasni simpozijum. I kad nabodes pravilno sva slova, naglasak je… kuku. Recimo da nasa recenica glasi: Kaa kositiii dan assss? Nekad uzmem i film. Skroz su zabavni i veseli – puni zivota. Trazim indijski kremu(nema prevoda). Sva slova nalik na dlake iz ceshlja, ali, kutija nesto dzaba. Ja uzela na coravo, otvorila kuci, upustvo na engleskom, vidjela sastav i skontala- vidju otrova za bijeljenje fleka, daj vamo jos! I sad nas dvije standardno supljiramo, ja trazim pomade. Mi u malu obaveznu dnevnu spiku, one mene ubjedjuje kako su zapadne kreme bolje i sto se bakcem sa ovim. Hajd, svima jasan aspirin, ali ne mogase da odole da ne pitaju za kreme.
Slozim se brzo bez rasprave(hinjski presutim - i jedno 35-40x skuplje), ali uzmem svoje 3 kutijice(mnogo male). Eto leshinarki, da vide sta, kako.
Kao sto je poznato, ja nisam grandiozno visoka, a ove su mi na stiklama, sve do brade. Eh, ali to nisu distancirani angklosaksonci. Nema tu okolisanja. De otvaraj da vidimo! Otvorim, tako da svako prirodno testira(umoci prst i razmelja), ostavim im kutiju za tester uz sasvim ocekivani komentar: ne trosim ja to, sadrzi bar 5 otrova, to je za moju, zlu sestru od muza. Razveselise se, na licu mjesta. Sve je jasno. Ko bi normalan sebi to kupovao! Zabrinuh posadu posluge, a oni zabrinuse mene, da mi ne pokupe preostale kutijice(I nema ih jos par). Zenska celjad, svuda ista.
Bez pomade jos i nekako, ali bez me’anicara, joooj.
Dakle neki dan, imala zakazan sastanak kod me’anicara, koji me vec izradio 2x pretprosle hefte. Kao, otvorio je i uhodava novi biznis(Dzazmine). Vuce mene djavo za jezik, da pitam – koji. Izmrmlja on na telefon nesto kao ‘masazh’. Ja ne pitah dalje tad… ali, covjek je sa nasih prostora i baci me na muke. Ovaj je klasika ‘pentanja volova’(krecenja zidova),’veitanja u lajni’(cekanja u redu) i ‘neknutog pulanja’(kupanja u bazenu – golishavi), vochanja sa rufa(kibicovanje sa krova), chardzanja(zacjenio me) i ostalih balkanoidnih bisera. Premotovam po glavi, jesam cula servis za ‘mesidz’(oni sto na biciklima i autima nose dnevne poruke), ili sam cula mozda masaza, ili ‘mesara’? Nije mi mesarski tip, a ni maserski, ono sa biciklima haj-haj, a i ovaj posao mu skroz dobro ide. Opet, ko je kakav tip, tu lutriju ne igram, vazda promasim. Nista mi se ne slaze. Narod bi rekao – raskopusa ziva, a nisam stvarno. Iskljucivo stitim svoj interes cestitog i redovnog klijenta i urednog platise, i zenske individue, koja oko vozila veze nema. A dobar mehanicar je auto-levatu poput mene, ‘sine qua non’. Ja uporna, konacno se dovucem anamo. Dzaba su meni kuci rekli, da ne pitam svasta (cesto ja cujem to – Ma, don’t). Dodjem da pokupim auto, platim i (skoro) iznenadim samu sebe, sa – dobro koji je to novi bizMis? Kako koji? Servis za masazu, sad uzimam kurs. Ja kao posljednja i nedokazna hamshosha , nastavim sa – ma daj, ozbiljno te pitam? Jos mi do centra za ‘razmisljanje’ nije doprlo, da i on uzima neki(?) kurs. Svijet se sav u vic pretvorio. Ozbiljno ti kazem… i krene da hvali partnerku u poslu. Uuuu, tu Evi Braun bi sve jasno(upalila iz 17-og pokusaja). Covjek ima skroz ukus – egzotika. Nikad ga ne vidjoh sa Evropljankom. Vadi sliku. Aha, evo ga radnja i partnerka. Ahaaa, tu smo. Ona, Tajladjanka. Izvanredno, keep the good job. Eeee, ne moze se zbrisati tek tako. Iskali ste, sad slusajte! Bilo tu jos price na koje sam vec u urnebesnom raspolozenju, dodavala ‘really’(vise puta), svakako(2x) i cao jednom. Zglajz’o mi mehanicar u novi biznis. Sta cu sad?!
Sva ozbiljno zabrinuta, produzim, da kupim 10-ak kila potrepstina, voca, povrca(kad ovi jedu,jedu, a sto mogu piti), zavrsim u posluzi kod Kineza - naravno. Sve je to regule radnja, sa poznatim dzidzama I mirisima, osim sto u cosku imaju kinesku videoteku(pish ) i ko fol, malu prirucnu apoteku.
E ta apoteka je meni plaho zanimljiva. U njoj stvarno nema nista, ili skoro nista, osim 2-3 vrste indijskih pomada i jedna vrsta generalnih tabletica(kao njihov aspirin). Te tabletice ja redovno konzumiram, ali ih obicno nabavim u ‘China Town’, tako da tu naletim samo ‘nako. Naziv je ‘inside joke’ u Jackie Chan filmovima. U par scena kazu nesto kao – “zipa, eno Yinchiao granata”, a onda se prospu od shege. Eee, kako sam ja to fino uhvatila, iako nemam sluha. One godine harmonike i profesora Praskacha, imale neke koristi. I tako, ja skontala kako se citaju kineski nazivi kad ih napisu na engleksom . Lako, fonetski, skoro po Vuku. Tako zavrsim svoju nabavku i onda odem do coska, da raspredam sa Cristal(granapsko ime, inace ima drugo, koje ne mogu izgovoriti. Posto me bruka da je 4x pitam – a kako, de reci jos jednom). Vjerujem da smo jedna drugoj obostrano shega. Za sebe znam garant, jer se odmah skupi njih 2-3, na kraci interrasni simpozijum. I kad nabodes pravilno sva slova, naglasak je… kuku. Recimo da nasa recenica glasi: Kaa kositiii dan assss? Nekad uzmem i film. Skroz su zabavni i veseli – puni zivota. Trazim indijski kremu(nema prevoda). Sva slova nalik na dlake iz ceshlja, ali, kutija nesto dzaba. Ja uzela na coravo, otvorila kuci, upustvo na engleskom, vidjela sastav i skontala- vidju otrova za bijeljenje fleka, daj vamo jos! I sad nas dvije standardno supljiramo, ja trazim pomade. Mi u malu obaveznu dnevnu spiku, one mene ubjedjuje kako su zapadne kreme bolje i sto se bakcem sa ovim. Hajd, svima jasan aspirin, ali ne mogase da odole da ne pitaju za kreme.
Slozim se brzo bez rasprave(hinjski presutim - i jedno 35-40x skuplje), ali uzmem svoje 3 kutijice(mnogo male). Eto leshinarki, da vide sta, kako.
Kao sto je poznato, ja nisam grandiozno visoka, a ove su mi na stiklama, sve do brade. Eh, ali to nisu distancirani angklosaksonci. Nema tu okolisanja. De otvaraj da vidimo! Otvorim, tako da svako prirodno testira(umoci prst i razmelja), ostavim im kutiju za tester uz sasvim ocekivani komentar: ne trosim ja to, sadrzi bar 5 otrova, to je za moju, zlu sestru od muza. Razveselise se, na licu mjesta. Sve je jasno. Ko bi normalan sebi to kupovao! Zabrinuh posadu posluge, a oni zabrinuse mene, da mi ne pokupe preostale kutijice(I nema ih jos par). Zenska celjad, svuda ista.
Bez pomade jos i nekako, ali bez me’anicara, joooj.
S LJUBAVLJU: TRIO IZ VANCOUVERA + KEMO
Evo, napokon dobih slike.
Mjesto: Atlantis Club, Vancouver,
Vrijeme: Nedelja, 29 April, 2007, oko 11 navece,
Nastupali: Kemal Monteno, Jadranka Stojakovic i Novica Zdravkovic,
Pohadjali: oko 250-300 pacenika iz bivse nam Juge.
Elem, odem ja i kazem Kemi i Jaci da nas ovde ima troje koji smo iz istog razreda i da nam je ove godine 30 godina mature, i da bi zeljeli da se slikamo i da ostaloj raji posaljemo slike. Kaze Kemo: "30 godina mature! E, jeste stari!"
Na slici s Kemom covjek u crvenoj kosulji je moj kum i badzo Branislav Ivica iz IV1.
Na slici sa Jadrankom i Kemom smo moja bolja i ljepsa polivina, Vesna i ja.
Pozdrav svima i pisite malo.
4.5.07
JESTE LI ME POZELILI????
Ja bila na putu. Vratih se i kazem sebi kako cu sa merakom iscitati nove clanke koji su se "nagomilali" u mom odsustvu, kad ono trrrt. Skoro nista. Jedan clanak sa dvije Zokine slicice, clanak sa kojim potvrdjuje dolazak u Sarajevo i nekoliko komentara na "starinski izgled" Marija i Zokija te snobovskoj II i seljackoj III. Ma sta vam je ljudi? Ulijenili ste mi se. Ili naprosto cekate da neko drugi ubaci malo ritma u ovaj blog, sto ce reci da ste na pocetku kreiranja istog, ispucali svoje kapsole. E pa ne moze to tako moji drugovi i moje drugarice. Dajte se kontrolirati malo.....koncentrirati malo vise... i participirati najvise....
Sto se mene tice, mogu vam reci da ste mi nedostajali. Falilo mi da blogam s vama. Falili mi vasi komentari, osvrti i tako to. Kajmakovicu, pa ni rijeci o putovanju, krstarenju i lijepom plavetnilu. Samo o kokama iz druge gimnazije. Ma dje je ba ono zapelo...?Nema vas ni na skype-u, k'o da se bojite pricati uzivo ili pokazati u danasnjem izdanju....Zlata i Marijana skupa sa Dobrinkom defacto drzale budnim ovaj blog a sada samo po koji komentar....Hmmm....nesto mi to sve cudno. Ali mozda imate puno obaveza pa se vise i ne stigne ili je ona prva nostalgo-euforija nabijena emocijama i sjecanjima malo splahnula pa ne znate vise sta i kako pisati, nego se zadovoljavate praviti komentare na nesto sto neko drugi napise...?!Haaaa, jesam li pogodila?
Ma bilo kako bilo, neka sam se ja vama vratila. Nekako mi fino ovdje. Mogu vam reci da ste mi, nekako, bijeg iz svakidasnjice. Nego hocu nekako da fixiram jedan week end da odem do Milana kod Dobrinke. Bilo bi dobro Cilicko da se nekako ugajgulimo pa da se nadjemo u Milanu!!!? Sta mislis? Vi drugi nasi dragi, daleko ste nam pa vas i ne zovem.
Nego, moze li mi neko reci ko u stvari dolazi u Sarajevo 20 jula? Postoji li neki spisak onih koji dolaze? Bilo bi lijepo znati.
Ponovo sam slusala "Valtera" iz Vankuvera i bilo mi lijepo. Odvrnula do daske i pjevala sa Ozrenom. Derala sam se iz petnih zila. Oslobodila malo negativne enregije i opet se vratila u svakodnevnicu. Ovaj put vam pisem bez da okacim slicicu. Reko' pozelite me malo. Ha,ha,ha. Salim se, naravno. Juce nam je bila uzasna vrucina u Genève 30°C u hladu. Previse za pocetak maja. Stavila ja sesir na glavu, cvike i padose mi Marijana i Zlata na pamet. Eto drage moje, solidarisala sam se na trenutak sa vama dvjema.
Mislim da sam dovoljno pisala za danas. Pa kako ovdje na lijepom francuskom kazu:
Aurevoir et à bientôt mes très chers amis.
Volim vas do neba i zvjezdica,
Vasa Sanja
Sto se mene tice, mogu vam reci da ste mi nedostajali. Falilo mi da blogam s vama. Falili mi vasi komentari, osvrti i tako to. Kajmakovicu, pa ni rijeci o putovanju, krstarenju i lijepom plavetnilu. Samo o kokama iz druge gimnazije. Ma dje je ba ono zapelo...?Nema vas ni na skype-u, k'o da se bojite pricati uzivo ili pokazati u danasnjem izdanju....Zlata i Marijana skupa sa Dobrinkom defacto drzale budnim ovaj blog a sada samo po koji komentar....Hmmm....nesto mi to sve cudno. Ali mozda imate puno obaveza pa se vise i ne stigne ili je ona prva nostalgo-euforija nabijena emocijama i sjecanjima malo splahnula pa ne znate vise sta i kako pisati, nego se zadovoljavate praviti komentare na nesto sto neko drugi napise...?!Haaaa, jesam li pogodila?
Ma bilo kako bilo, neka sam se ja vama vratila. Nekako mi fino ovdje. Mogu vam reci da ste mi, nekako, bijeg iz svakidasnjice. Nego hocu nekako da fixiram jedan week end da odem do Milana kod Dobrinke. Bilo bi dobro Cilicko da se nekako ugajgulimo pa da se nadjemo u Milanu!!!? Sta mislis? Vi drugi nasi dragi, daleko ste nam pa vas i ne zovem.
Nego, moze li mi neko reci ko u stvari dolazi u Sarajevo 20 jula? Postoji li neki spisak onih koji dolaze? Bilo bi lijepo znati.
Ponovo sam slusala "Valtera" iz Vankuvera i bilo mi lijepo. Odvrnula do daske i pjevala sa Ozrenom. Derala sam se iz petnih zila. Oslobodila malo negativne enregije i opet se vratila u svakodnevnicu. Ovaj put vam pisem bez da okacim slicicu. Reko' pozelite me malo. Ha,ha,ha. Salim se, naravno. Juce nam je bila uzasna vrucina u Genève 30°C u hladu. Previse za pocetak maja. Stavila ja sesir na glavu, cvike i padose mi Marijana i Zlata na pamet. Eto drage moje, solidarisala sam se na trenutak sa vama dvjema.
Mislim da sam dovoljno pisala za danas. Pa kako ovdje na lijepom francuskom kazu:
Aurevoir et à bientôt mes très chers amis.
Volim vas do neba i zvjezdica,
Vasa Sanja
2.5.07
"Zvanicno" dolazim
Samo da se tuspasim da od juce i zvanicno dolazim u Sarajevo izmedju 18 i 22 jula. Pa ko bude tamo, bice...
Subscribe to:
Posts (Atom)
