Za "starog" vuka

Rafting

Druženje sa godisnjce mature smo nastavili i idućih dana. Tako smo otišli na rafting na Neretvu, a kako nam je bilo vidjecete ako kliknete na sljedeće linkove.




Mala priča za uvod. Negdje u kanjonu Neretve ima jedno mjesto koje je narod prozvao Mindžino Vrelo. Legenda kaže da je voda iz vrela bir iladž za one stvari. Ali kako smo neki od nas starih vukova izgubili njuh za te stvari, te se okrenuli na pogrešnu stranu u momentu kad smo plovili pored Mindžinog Vrela (the story of my life, said one of us), zamolimo vodiča da nas vrati. Kaže vodič Žika da do tad još nikad nisu veslali uzvodno. Kad je vidio čovjek kako smo se stužili, popusti i mi upri veslati iz petnih žila da se vratimo na legendarno mjesto. Ostalo se vidi ovde.

Bilo je i pastrmke na roštilju, plivanja u ledenoj Neretvi, ronjanja, ribarskih priča, i svega ostalog.

O proslavi

Evo konačno sam našao malo slobodnog vremena da I ja objavim sličice sa proslave. A bilo je nezaboravno. Baš k’o nekad, ića i pića, ostalo se do sitnih sati, murija dolazila par puta. Kako došli tako i otišli. Da se i ja jopet zahvalim ljubaznim domaćinima Nedimu i Azri, neumornim sviračima Ozrenu, Murisu i Nedimu i svim prisutnim što nas sve vratiše decenijama unazad. Naravno hvala i našoj Zlati na neočekivanom i zato još dražem poklonu. Da znaš da smo mu dohakali. Mislim poklonu.
Najviše me obradovala činjenica da se nismo promijenili u nekim stvarima, da je naša zajebancija još uvijek ista, da još uvijek možemo šupljirati do zore, ali i ozbiljno se porazgovarati.

Jos jedno pljuskanje

Dakle, ko o cemu, ja o jedrenju..ili sto Marijana rece - bacam srceparaljke...Danas o jedrenju, medjutim ovdje sam malo "zlonamjeran", ali o tome kasnije. Svaki vikend, kad ne slavim 30 godina mature, "zovu me uli-ce"..odnosno vode San Francisko zaliva. Evo fotoreportaze sa jedne zestoke dvodnevne "pljuskavice"...Muske, ovaj put:)

San Fran preko "pijane" palube

Ovako izgleda sa druge, uzbudljivije, strane

Zatezi!!!

I mi se vozimo...

Povuci..potegni...

Tiburon. Agasi i Stefika na prozoru spavace sobe, u sredini :)

U susret Nj.V. Golden Gate

Tlo pod nogama

Povecerje u marini

Ja se nadam da cemo odraditi onaj "rafting"...ako ne niz Neretvu, Taru ili Unu, onda bar ovdje u SF...Logara, pa ima i u Pacifiku riba...Ha, Sina?

A sljedeće subote druženje je nastavljeno, istina u manjem broju ali ne znači manje vrijedno. Dragi moji to je naša Čilićka, ako se sjećate Đorđević Olivera(iz razreda s kojim smo radili fizičko) i naravno naš Gliga.

Pozdrav vaša Davorka

Tri sedmice kasnije

Bice slika, dolazice sa raznih strana...I video zapisi vjerujem. Neku noc se napricah sa Sinom, razmijenismo utiske o onoj divnoj noci u Nedimovoj Duck Pivnici. Sina mi isprica o nezaboravnim danima koje je proveo sa drustvom iz klupa po mom odlasku.. Ma, ispricace on vama. Obojica dodjosmo do jednog zakljucka: raznih ljudi smo upoznali, prijatelja imamo i iz kasnijih zivotnih faza, ali nekako nista nije kao gimnazijsko doba. 30 godina kao da se i nije isprijecilo izmedju nas. Krenuli smo iz tacke u kojoj smo tada stali...i to je nezamjenjivo.

Da se ovo desi, bilo je potrebno tako malo - da se povezemo i da prepustimo vremenu i prilikama da nas ponese. Moja je sljedeca vec u subotu - nadam se kratkom vidjenju sa Vancouver-skom ekipom - na njihovom terenu. Danas se, medjutim, osjecam mnogo bogatijim nego pocetkom ove godine kad magije Planet IV7 jos nije bilo: vratilo mi se rasuto blago, najvrijednije je jer je cijelo vrijeme bilo tako blizu a tako daleko.

Zivot je malo generacija iskusavao kao ovu nasu: valjda zboog mjesta na brdovitom Balkanu gdje smo se rodili i odrasli. Jasno je da nas je vodio razlicitim putevima, kroz razlilcita iskusenja i da smo danas po mnogim stvarima mozda udaljeniji nego u doba gimnazije. Ali kad se stvari kroz dim i suze svedu na "ono malo duse", tako osjetljive u momentu kad smo bili zajedno, postaje vidljivija relativnost svakodnevnih stvari u odnosu na nase, tako malo, a tako velicanstveno, mjesto u svekolikom postojanju.

Novi klinci rastu. Gimnazija sja novim kabinetima. Vilsonovo je lijepo kao i uvijek. Uci se internet...Ali, sve to me samo podsjeca na nase vrijeme kad smo pratili misiju Apollo, weltmajstershaft u fudbalu, "Jagode u grlu" i citali stihove Pere Zubka. Bice jos generacija i generacija...Ali nikada vise one '77, danas rastrkane sirom planete.

Imao sam istinsku privilegiju da budem dio vas, dragi drugovi. I jos je imam.

Za nestrpljive!

BILO JE MATURANTSKI!
HVALA SVIMA PRISUTNIMA,BEZ IZUZETKA!
Ali i vama koji niste bili u mogucnosti da dodjete jer bili ste sa nama cijelo vrijeme.Vjerujte mi jer ja nikad ne lazem kad govorim istinu!
Djede,hvala na fototeci,ja nemam toliko slika pa cu ih sve objaviti na blogu u nekoliko navrata.
Od sada,kad god se sretnemo,slavit ce mo 30-godisnjicu mature!
Odo ja,jer ako nastavim,pocet cu se zahvaljivat i ocu i majci i komsinici i komsiji ko Mladen Delic kad je "Barut Peric"uzeo medalju na evropskom u plivanju "...ampak leva,ampak desna..."