Planet IV-7 --- Jubilej

Puce jubilarni 200. prilog naseg lijepog bloga. I to onakav divan, Rankov, o najljepsoj i najzahvalnijoj temi pod kapom nebeskom: o djeci. Fasciniran sam nacisto ovim sta se desilo u zadnja dva mjeseca. Meni je ovo prvi Blog u zivotu koji me je zainteresovao, i potpuno me je oborio na koljena.

Ma, znam, ocito nije do tehnologije, do ljudi je... I do spoznanja o neprocjenjivom blagu koje "cucalo" trideset godina i strpljivo "krchkalo"... A tehnologija, ona je samo pomogla da se desi ono sto se desilo. Zato i "njojzi hvala".

I, ko bi rekao da ce IV-7 jednoga dana postati ni manje ni vise nego - planeta. Zasluzeno, doduse...

Nazdravlje, IV-7. Naravno, gdje god da si...

Naša djeca

Često se pitam kako su sve "ono" preživjela i doživjela naša djeca. Kako su se osjećali i kako se osjećaju danas. Ponekad u trci preživljavanja, uspona i padova, zaboravljamo na tu našu djecu. Uselimo se u neke nove zemlje, tražimo poslove, tražimo sebe.



A djeca. Kako oni sebe traže, gdje se nalaze. Moja kćerka Maja, koja ima umjetničku dušu napisala je malu malecku knjigu u potrazi za identitetom.



Slike i likove je našla u dijelu grada koji se zove "Bosnian Village". Kupovinu hljeba ja nazvo idemo u selo, i tako ostalo.



Knjiga je na uvezanom platnu, rađeno prije dvije godine.







Ovo sam ja. Stojim u šanku, pored svih alkoholnih pića, i nikog nije briga, mada je to u Americi zabranjeno. I meni bi bilo čudno da se nisam već navikla na to: Ja sam „NAŠA“.











Čika Buba i teta Nelica drže ovu kafanu. Tu se često skupljaju ljudi iz naših krajeva. To mjesto ih podsjeća na dom. Mi smo ostavili familiju u starom kraju i stekli novu ovde.








U svim zemljama u kojim sam živjela, i svim mjestima koje sam posjetila, naš hljeb je najukusniji.
Bez premca. Miris toplog hljeba me uvijek obraduje. Volim kad svratimo u Bosansku pekaru. To nije baš često, pa kad se desi onda je to nešto posebno. Znam da to može izgledati čudno, da sam tako oduševljena oko nečeg tako jednostavnog kao hljeb, ali ova pekara i ovaj hljeb me podsjećaju na život kojim sam nekad živjela, i kojim ponekad poželim da živim. Kao da ima neki veliki dio mog života o kome niko ništa ne zna. Ponekad imam želju da povičem iz sveg glasa i kažem svima o tom životu kojim sam živjela i stvarima kroz koje sam prošla. I odjednom, sve nije baš samo o hljebu.

U mom kratkom životu još nisam srela bosanca koji je i vegetarijanac. To jednostavno nema smisla. Moj tata voli da jede mozak, džigericu i jezik. Još nije uspio da me nagovori da i ja probam.

Ne znam ovog čovjeka, a ipak ga znam. Sjedim mu iza leđa dok gleda fudbalsku utakmicu. Pije pivu i povlači dimove cigarete. Gutljaj i dim, gutljaj i dim, gutljaj i dim. Samo ga nazirem kroz sav taj dim.

Čudno me privlači ovaj čovjek. Ima nešto karizmatično u njemu. Znam ga i ne znam ga.

Upoznajte

Miu i Nicka...

IV7 i poznate ličnosti

Pošto je Ljilja otvorila novu rubriku IV7 sa poznatim ličnostima, evo da se i ja uključim.
Za mog jarana Sinu slika sa El Prezidentetom.

Za muški dio raje evo nisam mogo odoliti da ne objavim i ovu sa Jen.

A evo me i sa Shakirom, drago joj nešto pa se smije.



I za kraj ja i magarac.
I-aaaa, i-aaaa. Ovdje ide onomatopeja pokojnog Tome Bebića i-aaaa, i-aaa.

Nagradno pitanje !

Nagradno pitanje glasi :" Ko se rukuje sa papom ?"

Sunjalice

Pita me danas jedan kolega, nosim li kad (kao - ikad) visoke

pete/to k'o shtikle. Umalo da odmah skocim za oci.

Ti'sh mene propitivati. Pazi samo drskosti, razmislja o stiklama,

bice valjda i o nogama. Pocnem da brojim u sebi do 100, pa ko velim,

proci ce me. Jeeedva ugusih poriv da mu objansim gdje Panama, a gdje Honduras,

ali dje cu? To ovdje, "harassment", to mislim ako mu sta nakaradno kazem,

a sa druge strane da ga tuzakam za cipelice, ma ne ide.

I tako ja dinstam sama sa sobom, sve gledajuci cipele, a on nastavlja, - kasnije ukopcam dobrocudno: "Vidim, mozete skociti, potrcati, pa me zanima

da li bi vam vise pete smetale?"

Odmjerim ga, mlad decko(top 30), ne izgleda kao provokator sake u nos ili prijave,

vise kao Istrazivac. Mlad, neuk ali nikako zlonamjeran.

Aaaa, sto ne rece odmah. Relax. Naravski, ne samo radi okretnosti, nego

i zbog ugodnosti. Sam pogled na visoke pete, jos one shpicoke,

pricinja mi tesku bol. Ja to samo za vanredne okolnosti.

Strogo, kad je kakva nuzda u pitanju: diploma, posebna vecera, prijem,

i to iskljucivo do auta, gdje se odmah nataknem sunjalice (raznijeh vrsta).

Radije bih hodala cetveronosko, nego na tim shtulama cijeli dan.

Koji je to razocarani pogled u zenski rod bio! Sta god je mislio o cipelama,

stiklama i namjeni, bilo je suprotno od mojih skromnih misli.

Bolna spoznaja, da zene ne piche unaokolo masovno, kao zechice iz Playboya,

iz vrlo jednostavnog razloga: zato sto je to bolno za noge i ledja.

Ne znam, koji mi je vrag trebalo da se objasnjavam. Mogla sam elegantno

da smutim dio istine kao - jako zurim i ne svidja mi se ta vrsta 'mode'.

Ali opet, dobro je ispalo, na sta je licilo.

Jedne od mojih sunjalica :) Drecave i ugodne.

Evo me opet!

Prilog proljetnom otopljavanju.
Ovaj kudravi je Straletov jaran.


Vidim hvata vas proljece,te poezija,ljubav,nostalgija,evo mog priloga, u ovoj gore slici je sve to zajedno i proljece i maladost i ljepota i sreca a najvise od svega LJUBAV!!!

Nagradno pitanje:Ko je ovo?

To i nije bas tako tesko,malo teze kad je i gdje snimljeno?

Vozdra svima!

Izvinjavam se sto me ne bi nekoliko sedmica,ali potpuno opravdano.Samo sto objavih svoj poslednji blog,nestade interneta,te zovi provajdera-sve u redu,zovi jarana programera-nista,nosi kompjuter drugom jaranu,doktor i za softver i za hardver i on dade diagnozu;suvise sumnjivih sajtova koji su po prirodi posla prepuni virusa,spajvera,bagova,pragova,bubica i curica.Urodjena sklonost ka hard-coru je kriva za sve.A izgleda da i junior polako koraca ocevim stopama.Jebes kompjuter koji to nemoze da izdrzi.Nabijem ga nogom i kupim drugi.Ali su mi svi melovi ostali na starom drajvu kao i sve ostalo.Naravno da beck up nikad nisam uradio. I necu -iz inata.

Kad neko posalje mel cijeloj grupi dobicu nazad adrese.

Bogami me oci zabolise dok sve iscitah.Neka neka,tako i treba.

Tvoja Rankane trilogija je antologiska bez pretjerivanja.Vec sam se bio uplasio da ces u obilasku Berlina ubaciti i "zipcente juli strase".Tamo su se nekoc znale dogoditi zgodne stvarcice.Sjecas se?

A Zoka nem je pojasnio korijene svoih karipskih ludovanja.Zoka nadmasio si Djoku Balasevica i to vise nego ubjedljivo.On je samo pjevao o panonskom mornaru.Lijena Lala.A ti si sledeci gene svoih predaka Semberaca,sto je nekad bio obod Panonskoga mora,dojedrio skoro i do ekvatora.

Nije to previse za prvi put,taman po tvojoj mjeri.Drugi put ces,ko da gledam,smazati globus.

Ocekujemo dozivljaje sa juznih mora u nastavcima.

I Sike je tu.Konacno.I odm'a pitanje uvazenom profesoru.Ima da i Djedovic pripomogne ako treba.A glavni je Nedim Krehic.Nedim je negdje u drugom ,trecem razredu donosio kameru,mislim 8 mm-sku,crno bijelu, i snimao raju po razredu.Onda smo snimali neke skeceve.Sjecam se da smo ja i Vojkan parodirali reklamu za sprej protiv musica i komaraca,kao i uvodnu spicu beogradskog FEST-a.(Dragn Nikolic i Milena Dravic).Jedan trebevicki izlet je takodje ovjekovjecen.Nikad nisam vidio nista od snimljenog,ali se sjecam da je Nedim to razvio i da ju je neka raja gledala.I sad pitanje :sjecas li se ovga,jesi li kad ista od toga vidio i ono najvaznije,ma nesmijem ni pomisliti,ali ako je taj materijal ikad i uradjen, nije li mozda nekim cudom prezivio.Ako jeste , onda mozete mislliti kako bi bilo ponovo pogledati svu raju,uzivo u originalu.

Gadzo nam malo po malo sa komentara prelazi i na blog.Onom blagom mirnocom i postojanoscu mora da izludjuje temperamentne tifoze.Nek se peku na tihoj vatri, bice sladji.

Ti si Marijana stvarno bila sebicna.Sve ove godine si nam uskracivala sebe.Zato sad uzivamo.Pa Saban pa Sinan Sakic,a da vidis sto su ovdje rasturali Keba,Mile Kitic a tek Haris Dzinovic.Sad u aprilu gostuje Kemal Monteno,Jadranka Stojakovic i brat Tome Zdravkovica Novica.Obecani poklon ti saljem cim dobijem tvoju mel adresu. Ipak je to polu privatno,a i vise je za Jugu mada ce i tebi biti drago.Nadam se.

Vi ostali ste u srcu,samo nemam vise vremena,sutra nazad na oranje.

Ljubi Vas Sina!

Muška pravila

KONAČNO SU I MUŠKARCI NAŠLI MALO VREMENA DA NAPIŠU MUŠKU VERZIJU PRAVILA.
UVIJEK NEŠTO ČUJEMO „PRAVILA“ PONAŠANJA, A TO U SUŠTINI ZNAČI ŽENSKA. EVO SAD I NEŠTO OD MUŠKE STRANE.
OVO SU NAŠA PRAVILA.
SVA SU POD BROJEM 1.

NAMJERNO.

1.MUŠKARCI NE MOGU ČITATI MISLI.

1. NAUČITE SE DA SPUSTITE DASKU. NISTE VIŠE MALE CURICE. AKO JE PODIGNUTA, VI JE SPUSTITE.
MI SE NE BUNIMO KAD JE VI OSTAVITE SPUŠTENU.

1.NEDELJNO SPORTSKO POPODNE. TO TI JE KAO PUN MJESEC, ILI PLIMA I OSEKA. NEKA GA.

1. ŠOPING NIJE SPORT.
I NE, NIKAD NEĆEMO O ŠOPINGU MISLITI U TOM SMISLU.

1. PLAČ JE UCJENA.

1. RECITE AKO VAM ŠTA TREBA.
DA POJASNIMO OVO:
SLABI NAGOVJEŠTAJI NE PALE!
JAČI NAGOVJEŠTAJI NE PALE!
NAJOČITIJI NAGOVJEŠTAJI NE PALE!
SAMO RECITE!

1. DA I NE SU SAVRŠENO PRIHVATLJIVI ODGOVORI NA SKORO SVAKO PITANJE.

1. DOĐITE KOD NAS SA PROBLEMOM SAMO AKO TREBATE POMOĆ DA GA RIJEŠITE. TAKO MI FUNKCIONIŠEMO.
ZA SAOSJEĆANJA OBRATITE SE DRUGARICAMA.

1. GLAVOBOLJA KOJA TRAJE 19 MJESECI JE ZDRAVSTVENI PROBLEM. Idite doktoru.

1. BILO ŠTA ŠTO SMO REKLI PRIJE 6 MJESECI JE ZASTARILO KAO ARGUMENT. U STVARI SVE ŠTO MI KAŽEMO POSTAJE BEZVRIJEDNO I PRAVNO NIŠTAVNO POSLIJE 6 DANA.

1.AKO NEŠTO ŠTO SMO REKLI MOŽE BITI PROTUMAČENO NA DVA NAČINA, A JEDAN OD TIH VAS ČINI LJUTIM ILI TUŽNIM, MI SMO MISLILI NA ONAJ DRUGI.

1. KAD GOD JE MOGUĆE, TO ŠTO MORATE REĆI, RECITE KAD SU REKLAME.

1. SVI MUŠKARCI VIDE SAMO 16 BOJA, KAO WINDOWS 95 DEFAULT SETTINGS.
BRESKVA JE, NA PRIMJER VOĆKA A NE BOJA. TRULA VIŠNJA JE ISTO TAKO VOĆKA, SAMO POKVARENA. MI NEMAMO POJMA ŠTA JE MAUVE.

1. AKO SVRBI, MI ĆEMO TO I POČEŠATI.

1. AKO PITAMO „ŠTA JE SAD“ I VI KAŽETE „NIŠTA“ MO ĆEMO SE TAKO I PONAŠATI.
MI ZNAMO DA VI LAŽETE, ALI MISLIMO DA JEDNOSTAVNO NIJE VRIJEDNO ZAJEBANCIJE.

1.KAD IDEMO NEGDJE, APSOLUTNO BILO ŠTA ŠTO VI NOSITE JE U REDU. STVARNO!

1. NE PITAJTE NAS ŠTA MISLIMO, AKO NISTE SPREMNE RAZGOVARATI O FUDBALU, POLITICI,

ILI SPORTU UOPŠTE.

1 Imate dovoljno odjeće.

1. Imate previše cipela.

1. HVALA ŠTO STE OVO PROČITALE.
JAH, ZNAM DA ĆU SPAVATI NA KAUČU VEČERAS, KAD ONA MOJA OVO PROČITA;

ZNATE LI DA JE TO MUŠKIM DRAGO. TO JE KO NA KAMPOVANJU.

Matematicari, gledajte kako se matematika radi

Za IV7 - gdje god da si...

O, MLADOSTI...

Poklanjala si al' si krala
I nevjerna si bila ti
Ne, suviše mi nisi dala
O mladosti, o mladosti,
O mladosti moja

To škrto sunce što je sjalo
Ta ljubav jadna, kratki sni
Za uspomene to je malo
O mladosti, mladosti

Daj stani na čas i daj mi snage
Da oprostim se bar od nje
I da mi društvo pjesmu svrši
I da se časa ispije

Jos prepun nade, što da radim
Na pola puta tek smo mi
A jutros već su drugi mladi
O mladosti, o mladosti
O mladosti moja

Pa zbogom, budi bolja s drugim
I daj mu više nježnosti
Jer to je ništa sto ja gubim
O mladosti, mladosti

A. Dedić

Prijatelj

Zivotna rijeka nas nosi , razdvaja i izbacuje na razne obale, a mi i dalje pokusavamo da skupimo komadice samih sebe i odupiremo se udarima bjezeci iz sadasnjosti u neka vremena kada smo bili bezbrizni . Hvala vam moji dragi prijatelji na tome.

PRIJATELJ

Tu blizu imao sam prijatelja.

U ovom gradu koji nema kraja,
Ipak ,dani idu i sedmice lete,
I prije nego se okrenes, godina je prosla.
I nikada se ne vidjamo sa starim prijateljima,
jer je zivot brza i strasna trka.

On zna jako dobro da ga volim.

Kao i u danima kad sam dolazio kod njega,
I on je dolazio kod mene, ali smo tada bili mladi,
A sada smo zauzeti, umorni ljudi.
Umorni od igranja ove glupe igre,

Umorni od pokusaja da se probijemo.
Sutra cu kazem-nazvati Jima.
I pokazat cu mu da mislim na njega.

Ali sutra dodje i ode
a udaljenost izmedju nas raste i raste.

Tu blizu, ipak miljama daleko,
Evo Vam telegram gospodine-Jim je danas umro.

I to je ono sto dobijemo i zasluzimo na kraju.

Tu blizu, nestao je prijatelj.

Ne zaboravi da uvijek kazes sto mislis.
Ako nekoga voilis, reci mu.
Nemoj se bojati da kazes ono sto osjecas.
Posegni i reci nekome sta ti znaci.
Jer kada odlucis da je pravo vrijeme,
Mozda ce biti kasmo.
Iskoristi dan. Ne zali ni za cim.

I sto je njavaznije, ostani uz svoje prijatelje
I porodicu, jer su ti oni pomogli
Da postanes ona osoba koja si danas.

Sanjine slike

Zamolila me Sanja da stavim na blog, a ona ce sama komentarisati.

Sarajevo nocu i "Moji drugovi"

Dragi moji i drage moje mislim na vas i volim vas.
Za one u bijelom svijetu pogled na Sarajevo sa mog prozora prije par minuta i jedna dobra pjesma:

Moji drugovi-Bajaga
Moji su drugovi biseri rasuti po celom svetu
I ja sam selica pa ih po nekad sretnem u letu
Dal' je to sudbina, il' ko zna sta li je
Kad god se sretnemo uvek se zalije
Uvek se zavrsi s nekom od nasih pesama.

Moji su drugovi zestoki momci velikog srca
I kad se pije i kad se ljubi i kad se puca
Gore, od Aljaske do, Australije
Kad god se sretnemo, uvek se zalije
Uvek se zavrsi, s nekom od nasih pesama.

Da smo zivi i zdravi jos godina sto
Da je pesme i vina i da nas cuva Bog
Da su najlepse zene uvek pored nas
Jer ovaj zivot je kratak i prozuji za cas.

Za moje drugove ja molim vetrove za puna jedra
Puteve sigurne, a noci zvezdane i jutra vedra
Dal' je to sudbina il' ko zna sta li je
Kad god se sretnemo uvek se zalije
Uvek se zavrsi, s nekom od nasih pesama.

Davorka

Fascinantna istorija jedne slike

Ovih sam dana na zahtjev svoje familije sa oceve strane skenirao jednu malu slicicu iz porodncnog albuma. Njena je prica toliko fascinantna da je vrijedi ispricati na ovakvom opustenom mjestu.

Dakle, jednog dana, dok smo mi bili recimo u osnovnoj skoli, moja pokojna baka sa majcine strane, nakon preturanja po nekim svojim pazljivo cuvanim uspomenama, udje u dnevnu sobu i kaze mom ocu: "Pogledaj, Zdravko, ovo je neka Vojina (moj tada pok. djed) predratna slika iz okoline Bijeljine, da mozda nekog ne znas..." Tata lijeno uzme sliku, kao prije rata je bio klinac, jest da je rodom iz sela Modrana blizu Janje kod Bijeljine, ali koga ce on uopste moci poznavati?? Pogleda nezainteresovano, prosara ocima po slici, pa se zabezekne: "Evo djeda Jovana...Evo cike (strica) Dusana...haaaa, evo mene..."

I stvarno, kad su se porodicni zreci pokupili i svi mudro pregledali novootkriveno blago, pocela se slagati prica. Ispostavilo se da moj pradjed imucni seljak Jovan Kajmakovic(crni sesir, brkovi, u sredini) negdje 1939-te to na slici poklanja drzavi zemlju za seosku skolu... Dosao lijepo da zemlju primi i u ime drzave se zahvali njegov buduci "prijatelj", moj djed sa majcine strane Vojo - gospodin sreski nacelnik (u bijelom), poveo geometra (vidi se instrument) i pisara da lijepo premjere i naprave zapisnik. A pradjed, ko prava glava, poveo sina i desetogodisnjeg najstarijeg unuka (klinac na desnoj strani) - mog "buduceg" oca, da budu prisutni svecanom cinu...

Inace, to je bio jedini sustet, istina "u neznanju", mog oca sa buducim puncem, drzavnim sluzbenikom Vojislavom Nikolicem, "francuskim djakom", koji je izmedju dva rata na sluzbi bio u brojnim mjestima, pa izmedju ostalog i u Bijeljini. Prava je steta sto za ovu priliku nije poveo sa sobom i najmladju kcer, osmogodisnju Radmilu, moju "buducu" mamu. Inace, moji roditelji ce se upoznati tek poslije rata kao studenti u Beogradu, a poceti zabavljati sredinom pedesetih, kada ce oboje sa diplomom filozofskog fakulteta biti rasporedjeni na sluzbu u Sarajevo.

Mala slicica iz naseg albuma, ocuvana slucajem, bice uvecana i objesena u seoskoj skoli u semberskom Modranu - kao dokument davnog nastajanja iste.

Prebiranje!

Prebirem po knjigama, nebil ´nasla kakav pasende Haiku stih, onako za Zlatu da se skine sa poroka i nadjem svoju knjizicu iz IV7. Sigurno je da uz Mrvicine provale ide i jedan ovakav dokumenat te ga rado pruzam da bi se djeci objasnilo da mi ne preuvelicavamo i da nikad nismo ni preuvelicavali. Nego, oni, to je tako, jes,jes. Deset petica i dvica iz matematike!

Ima momenata kada je najbolje sutjeti. Kod mene tada pocinje faza prebiranja. Prebire se po Noturrnima iz Kolajne ( u prevodu "Necklace"), tada je njemacki stvarno jezik ljubavi ako citas Getea,izmisljeni jezik za nas jezicare ako fantaziras uz Tomasa Mana. Prebirem ja ovih dana,dumam na puno tema. Jedna od posljedica bloginja jeste da nekad cojek u po teksta i ustukne i pocne se dozivati i ciljati u sopstvenu sridu. Haman, nekad i alka legne. Vidim fatalo mi to i dragu mi,metafizickim kikotom obdarenu, drugu Dobrinku. Ti se stara izvadi! Dobro ponovo dosla! Drago mi da su drugi drugari vakcinisani i ne posustaju u pisanju tako da ovi sto zapnu mogu i da odmore i da se jope vrate bez da lazu. FIno je da ne posustajete.
Radi se o tome da me iznenadila silina zamaha koji me sutno cak i u osnovnu skolu, te sam na primjer tom prilikom pomijesala roletne i zavjese iz datih ucionica.Valjalo sve u red stavit.
Teme raznorodne.Danas ova.
Jedna od njih kulinarska, recemo kazat-integrisana- sta fali mojoj zeljanici sa talijanskim spinatom, grckom fetom, turskom jufkom . Nista. Pitanje koje se postavlja : koga to interesuje. U najboljem slucaju moju familiju koja je slisti u tren oka i par Svabica koje vjecito traze recept ali nece da je same prave jerbo im se uprlja sudje i kuina. Nejasne stvari se desavaju i sa przenim krompirom. Regularno peces sirovi , oguljeni ili neoljusteni krompir , mere i ruzmarina da zamirise i cekas da porumeni. Jok. Svabe ga prvo skuhaju pa onda u tavi peku. Dva potpuno proturjecna procesa. Focaccia-u prodajem kao nasu original pogacu.Jest, malo sutra.
Treniram ukucane da povazdan citaju. Citati moraju i poledjinu Knorr fix da mi se isti u kucu ne bi uvukao. E-supstance i svi otrovi se eliminiraju pod hitno. One pahuljice, koje ovdje iz dijaspore nazva neko"Droba", za Amere nam Cornflakes , isto podlijezu strogoj kontroli. Ovo su varijacije na dobru temu mirisa iz domovine. Kud mi tu i mirisi. Strogo neotrovani, pod kontrolom.

Za neozbiljne ljubitelje piletine

ZASTO JE PILE PRESLO ULICU?


UCITELJICA Da dodje na drugu stranu.

PLATON Za vise dobro.

ARISTOTEL U prirodi je pileta da prelazi cestu.

KARL MARX To je povijesna nuznost.

SADDAM HUSSEIN To je bio isprovocirani cin pobune i sasvim smo opravdano ispustili 50 tona nervnog plina na njega.

HIPOKRAT Zbog viska ravnodusnosti u gusteraci.

MARTIN LUTHER KING Imam viziju svijeta u kojem ce svi pilici biti slobodni da prelaze ulicu, a da se pritom njihovi motivi ne dovode u pitanje.

MOJSIJE Bog sidje s neba i rece piletu: "Ti ces prelaziti ceste".

FOX MULDER Vidjeli ste pile svojim ocima kako prelazi ulicu. Koliko jos pilica mora preci ulicu da biste povjerovali?

RICHARD NIXON Pile nije preslo ulicu. Ponavljam: pile NIJE preslo ulicu.

MACCHIAVELLI Bitno je da je pile preslo ulicu i to opravdava svaki motiv koji je ono moglo imati.

JERRY SEINFELD Zasto iko prelazi ulicu? Zasto se neko ne zapita, na kraju krajeva, zasto se pile uopste vrzmalo tuda?

SIGMUND FREUD Sama cinjenica da vas uopstee zanima zasto je pile preslo ulicu otkriva vasu seksualnu nesigurnost.

CARLOS VESTENDORP To je jedini put koje pile moze preci uzimajuci u obzir Daytonski sporazum.

BILL GATES Upravo smo izdali novi PileOffice 2007 koji ne samo da ce prelaziti puteve, nego ce lezati na vasim podacima i cuvati ih.

OLIVER STONE Pitanje nije zasto je pile preslo ulicu, nego ko je jos presao dok smo mi bili zaokupljeni piletom.

CHARLES DARWIN To je bio logican korak nakon silaska s drveta.

ALBERT EINSTEIN Da li je pile preslo ulicu ili se ulica pomicala ispod pileta, zavisi od vaseg polozaja u referentnom sastavu.

BUDDHA Postavljanje tog pitanja negira nasu sopstvenu pilecu prirodu.

ERNEST HEMINGWAY Da umre... Na kisi... Samo...

BILL CLINTON Ja nisam imao nikakvu nemoralnu vezu s tim piletom.

ISAAC NEWTON Pile koje se nalazi u stanju mirovanja ostace na jednom mestu. Pile koje se krece u nekom referentnom sastavu prelazice drumove.

DARTH VADER Pile nije moglo da odoli moci tamne strane.

KAPETAN KIRK Putevi... Krajnje granice... Ovo su putnici USS Jajagera.
Njihova petogodisnja misija je otkrivanje novih civilizacija i hrabri odlazak tamo kuda nijedno pile nije otislo.

STALJIN Ne zanima me, samo ga uhvatite! Trebaju mi jaja za omlet...

SALVADOR DALI Riba.

RENNE DESCARTES Mislim, dakle pile postoji!

GROUCHO MARX Pile? Koja je poenta price? Pa, ja sam imao ujaka koji je mislio da je pile. Ujna se umalo razvela od njega, ali ipak, trebala su nam jaja.

CEZAR Da dodje, vidi i pobijedi.

p.s.

Ne dirajte u mi enter, ako sta ispadne nakaradno!

Lijepi zapad

Ja od juce u pozitivnom soku, pa da podijelim. Isla ja nedavno na neki dernek, slavila jedna 40 i neki. U povratku lutala po nekim ulicicama i konacno nabasala na motorway. Meni srece. Utaknula ja sebi fino muziku, pa laganice, valja mi skoro sat do kuce. E, to laganice, ja mislila. Skljocnu svjetlo iza mene, pogledam, ja preko 110 km/h, 110 ogranicenje. Jest vraga, pogledam malo dalje, ogranicenje 90. Zamka, prava. Uglavnom je motorway 110. Kontam, mozda nije mene, mozda je neko drugi zglajzo. Aha, nigdje zive duse. Ne prodje malo, eto meni kazne. Vozila 114 u zoni 90 = oko $200 plus tri bobice. Kod nas dobijes 12 poena i moras ih cuvati 3 godine, inace ode dozvola. Kontam ja sad cu ja njima pisati ono: nisam htjela, mislila sam. To bicno upali prvi put (u duzem periodu), pa ti oproste (mi to apsolvirali na Edovim slucajevima). Ali, kao sto rece Marijana, pritislo, pa ja otegla. Kad juce koverta od State Debt Recovery Office. E, kontam, sta im bi, pa nije mi istek'o ni rok za zalbu, nije ni opomena dosla, a oni bi da utjeruju dug. Umalo da bacim samo onako na sto, u onu gomilu "za placanje". Otvorim, citam:
"We have looked at the photographs again and have cancelled the penalty notice. We apologise for any inconvenience this has caused."
E, sad me pravo nasekirali. Razmisljam da se zalim, pa ne mogu oni to meni, bez objasnjenja. Da su slikali sprijeda, rekla bih prepali se, pa odustali. Ali otpozadi, sumnjivo.

Sportska Rubrika

Sinoc je cuveni Maccabi Tel Aviv dozivio prvi poraz u ovogodisnjoj domacoj ligi, izgubivsi od Hapoel-a Galil Elion sa 90-89. Nas Boris je odigrao svoju najbolju igru od kada se oporavlja od operacije i za svega cetiri minute postigao 5 poena.

Jedan "dramatican" momenat iz Kfar Blum Arene ostao je zabiljezen...

Hoću da skratim govor i da zborim bez zloće, jer moja riječ je vazda pravi uzor kratkoće

Dobro de, stoički i stoječki sam podnosio sitne provokacije vezane za jutarnje serviranje kafe, ali kada ste počeli sa Cesarićem, više ne mogu trpiti.... Prvo za one kojima proljeće počinje pa i za one kojima je jesen na pragu:



Proljetna kiša

Proljetna kiša nije ko druge.
Proljetna kiša rastapa tuge
Velike, svijetle, neshvatljive umu
Radosti ima u njenomu šumu.

Kad rominja i šušti po lišću,
Zaljubljenici-kako se stišću!
Smiju se oči, srca se mlade.
Proljetna kiša zalijeva nade



Drugo, samo da znate da Dobri matematičari (tekst sa table na jednoj od slika u blogu) nisu izumrli sa IV7. Hajdemo dokazati:

I treće, opet ne mogu odoliti, još jedna pjesma, a neka se one same prepoznaju......


Pohvala malim ženama

Hoću da skratim govor i da zborim bez zloće,
jer moja riječ je vazda pravi uzor kratkoće,
a o malenoj ženi malo se riječi hoće.
Kratki se govor pamti ako je pun jasnoće.

Tko brblja tom se smiju, a mnogo se smije bena.
Ako je žena mala, u njoj je ljubav golema.
Mnoge velike žene nisu maloj ni sjena
i od velikih često bolja je mala žena.

Ljubav me na to tjera da slavim žene male
i evo, odmah ću za njih velike riječi hvale,
za one male žene s kojima zbijate šale:
hladne su poput snijega a kao vatra se pale.

Izvana su ledene, a u njima gore plami,
one su oganj, radost, u krevetu, u tami;
u radu i veselju njima prolaze dani.
Promatrajte ih dobro, uvjerite se sami!

Biseru malom nitko ne može sjaj da spriječi,
mali šećer je sladak. od svega draži i preći,
a mala žena ljubavlju najbolje zna da liječi.
Tko dobro shvaća tome ne treba mnogo riječi.

I malo zrno žita, što se u zemlju sije,
važnije je neg orah i mnogo bolje grije,
tako i mala žena, kad iz nje ljubav vrije,
nijedna slast na svijetu milija od nje nije.

Kao što mala ruža po boji sjajna biva,
ko što u malo zlata počiva vrijednost živa,
ko što u malo balzama veliki miris pliva,
tako u maloj ženi velika ljubav sniva.

Kao što mali rubin mnogo ljepote ima,
i sjaja i kreposti, i vrijednosti pred svima,
tako i mala žena mnoge pohvale prima
zbog ljepote i čara, ljubavi i milina.

Mala je ptica ševa, malen slavuj što lijeta,
ali pjevaju bolje od većeg ptičjeg svijeta.
I žena, kad je mala, to baš ništa ne smeta,
jer je čovjeku slađa od šećera i cvijeta.

Mala se žena ni s čim usporediti ne da,
ona je raj zemaljski, ona je utjeha vedra,
ona je sjaj i radost, ljubav slađa od meda;
bolja je kad se kuša nego kad se gleda.

Manja neka vam uvijek bude draža neg veća,
jer nije mudro uzet veliko zlo na pleća,
Od dva zla biraj manje - na to nas mudrac sjeća -
zato u maloj ženi počiva prava sreća.

Juan Ruiz, 1283-1350


P.S. Umalo zaboravih. Za Marijanu: danas se zna da u čokoladi i kakau postoje barem tri supstance koje u organizmu imitiraju djelovanje kanabinoida (to su one lijepe stvarčice iz marihuane)..ajjmee ala ova Milka udara u glavu.....

Breaking News: Ivanka Pehar se "sama pronasla"...

Prenosimo posting nadjen na sajtu http://www.igman.com/3gimnazija/ koji priznajemo i linkujemo kao neformalnu oglasnu tablu cijele III Gimnazije:


Poruku poslao(la): Ivanka Pehar
Email: luxmit*sezampro(tacka)yu
Razred: IV-7
Generacija: 73-77
Sada zivim u: Beogradu
Datum i vrijeme: 3/25/2007 4:21:27 PM
Poruka:Cao raja iz IV-7.Jedva cekam da se slavlje organizuje.Obavezno dolazim.

-----

Dakle, Ivanka, dobrodosla, i cestitamo! Nasla si sama sebe!! Koji poduhvat...Poziv je poslat, sad si ti na redu... Prvo citanje, pa pisanje, pa kad uhvatis ritam samo nastavljas...Gdje smo i sta smo, bar oni koji su pronadjeni, mozes saznati ako kliknes ovdje.

Joj, moram dalje, sorry...

PRIČA

Sećam se samo da je bila
nevina i tanka
i da joj je kosa bila
topla, kao crna svila
u nedrima golim.

I da je u nama pre uranka
Zamirisao bagrem beo.

Slučajno se setih neveseo,
jer volim:
da sklopim oči i ćutim.

Kad bagrem dogodine zamiriše,
ko zna gde ću biti.
U tišini slutim
da joj se imena ne mogu setiti
nikad više.

Miloš Crnjanski

Ko je spomenuo Dobrišu Cesarića?...

Oblak
(...iliti, jos jedna koja se po mojoj vrti...)

U predvečerje, iznenada,
Ni od kog iz dubine gledan,
Pojavio se ponad grada
Oblak jedan.

Vjetar visine ga je njiho,
I on je stao da se žari,
Al oči sviju ljudi bjehu
Uprte u zemne stvari.

I svak je išo svojim putem:
Za vlašću, zlatom
il za hljebom,
A on – krvareći ljepotu –
Svojim nebom.

I plovio je sve to više,
Ko da se kani dić do boga;
Vjetar visine ga je njiho,
Vjetar visine raznio ga.

D.Cesarić

Magija

Ja se usunjala u ovaj nas blog evo nekoliko puta, pa iz prikrajka uzivam i sutim, nadajuci se da necu poremetiti ovaj carobni momenat koji nam Ranko i Zoka tako vjesto pocese preplitati sa nasim zivotima. Ja jos zamisljam laganu pratnju uz gitaru (Ozrene, Milenko...) svijece na stolu i casu crnog vina. Samo da ne nestane...
Evo i mali dodatak za sve nase u Sarajevu. Citali ste vjerovatno vec, ali neka se nadje
Aleksandar Hemon (Dani) - Sarajevo je...
Iz Sarajeva je otisao na studijsko putovanje, a u njega se vraca kao americki drzavljanin, uspjesni pisac, ponosni nosilac dresa F.C. Liverpool, kao sijed i ozenjen covjek. Potvrdujuci kako se neke stvari, ljudi i gradovi puno bolje vide iz daljine. Ako se vole ili ne vole
Taksista koji me vozi sa aerodroma i na moju opasku da lisce vec opada, odgovara rijecima: "Ma ja, lubenica, uciteljica", sto sam nakon podrobne analize shvatio da predstavlja magicnu formulu koja opisuje postepeni dolazak jeseni.
Trenutak kada se, nakon sto pukne ramazanski top koji oznacava zalazak sunca, sa Jekovca vidi kako svjetla na svim minaretima Sarajeva istovremeno zaiskre.
Tandrkanje prvog jutarnjeg tramvaja koje odjekuje kroz prazne ulice grada.
Hladnoca zgrada iz austrougarskih vremena i stepenica u njima, sa rubovima izlizanim od donova koji se vec vise od stoljeca njima pentraju.
Somun (sa curokotom) iz pekare na Kovacima.
Lopte koje se valjaju u plitkim virovima Miljacke.
Ljepota sarajevskih zena, koja uvijek u sebi nosi upisanu vlastitu proslost i vlastitu buducnost, istoriju proslih i buducih mijena: u licima se mogu prepoznati kako zgoljave djevojcice, tako i zrele zene, kako i djevojculjci, tako i brizne starice.
Sfumato hladnog sarajevskog jutra, prije nego sto sunce izmili iza planina, a izmaglica puze uz padine.
Skembici kod Hadzibajrica.
Plodovi koji rastu po grmlju diljem Sarajeva, znani kao "bijele bobice".
Vitka macka, tigrasta carsijanerka, koja se valja na brdu perzijskih cilima u Morica-hanu.
Okrugla tacna koja rotira na vrhu konobarskog kaziprsta.
Miting golubova na Sebilju.
Miris sira, kajmaka, mesa i mramora u Trznici.
Zvonjava crkvenih zvona u sest ujutro.
Nacin na koji sarajevski akcenat puci usne govornika, zbog mumlavih suglasnika i progutanih samoglasnika, sto narocito lijepo izgleda kod zena sa punim usnama.
Jesenje lisce do zglobova na Vilsonovom setalistu i zvuk zrelog kestenja kad otpadne, zasrlja kroz grane a onda udari u meki tepih od lisca.
Spricer kod Ramiza.
Miris starih podruma: ugalj, prasina, kace za kupus, memla.
Svjetla koja nocu cakle u brdima oko Sarajeva, nalik na zvijezde koje, kao pahuljice, sporo padaju.
Zvuk ispuhane lopte koju djeca sutaju po prasini u parkovima Novog Sarajeva.
Sistanje kise na ulicama pod tockovima automobila.
Izrezbarene topovske caure u Kujundziluku.
Pijukanje radiostanica u taksijima.
Reumaticne ruke penzionera na ledima dok gledaju partije saha sa dzinovskim figurama pred avetinjskom Robnom kucom.
Sladoled sa ukusom "egipatske vanilije" (sta god da je to) u slasticarni Egipat.
Zelenilo terena na Zeljinom stadionu.
Asfalt pun udubljenja, rupa, barica i ruza, nikad savrsen, uvijek satiran.
Kratki trzaj glavom u stranu koji prati odgovor: "Pa evo.", na pitanje: "Sta ima?".
Bljesak ulicnih svjetala na mirnoj, plitkoj Miljacki.
Ublazene jarke boje jesenjeg voca i povrca u sjeni strehe pijace na Markalama.
Cevapi bilo gdje u gradu.
Kiseljak koji izlapi za manje od petnaest minuta.
Tvrdoca kamena koji dotaknes kad se nagnes da popijes gutljaj vode na Gazi Husrev- begovoj cesmi.
Huk Sarajeva koji se cuje na Hridu ili Trebevicu - svi zvuci grada stopljeni u jedno.
Tisina koja prati padanje prvog snijega, kao da sve i svi zamuknu od sjetnog uzbudenja.
Duge sjenke drveca u Velikom parku u septembarsko poslijepodne.
Kolekcija prepariranih zivotinja u Zemaljskom muzeju.
Kipovi ispred Narodne banke, vjeciti cuvari Ceke, koji drze svjetla-sljemove iznad svojih glava.
Ritam hoda penzionera na Ferhadiji koji se poklapa sa ritmom medusobnog razgovora - sintaksa koraka.
Dres dupljak sa imenom Zinedinea Zidanea na ledima musavog djecaka.
Titova slika u zlatari na Carsiji.
Gace i carape u prolazu kraj Imperijala.
Miris koji odjeca nosi na sebi nakon boravka u Sarajevu: mjesavina znoja, cigaretnog dima, cevapa, pranja u sarajevskoj vodi, susenja napolju.
Sarajevski svijet: pametni i papci, pohlepni i lijepi, umorni i mladi, mladahni i mahniti, bogati i jadni, jedri i bolesni, visoki i trosni, ljuti i lavordzije, saneri i geniji, dijaspora i jalijasi, zeljovci i pitari, djeca i odrasli, vjerni i nevjerni, mocni i pobozni - sve u svemu, skoro cetiristo hiljada gradskih atoma.
I da se ne lazemo, tu nema kraja. Sarajevo se ili voli ili ne voli.

PONAJVISE ZBOG SVIH VAS DIVNIH LJUDI - Zlata

Ne vjeruj...

Ne vjeruj u moje stihove i rime
Kad ti kazu, draga, da te silno volim,
U trenutku svakom da se za te molim
I da ti u stabla urezujem ime.

Ne vjeruj! No kasno, kad se mjesec javi
I prelije srmom vrh modrijeh krša,
Tamo gdje u grmu proljeće leprša
I gdje slatko spava naš jorgovan plavi,

Dođi, čekacu te! U časima tijem,
Kad na grudi moje priljubiš se čvršće,
Osjetiš li, draga, da mi tijelo dršće,
I da silno gorim ognjevima svijem.

Tada vjeruj meni. I ne pitaj više!
Jer istinska ljubav za riječi ne zna.
Ona samo plamti, silna, neoprezna,
Niti mari, draga, da stihove piše!

Aleksa Šantic

Svidja mi se ova stvar...

Sve to ne zavisi od mene.

Setim se kako bese lep,

nad vodama dubokim nekim,

kao Mesec beo,

sa lukom tankim i mekim,

jedan most.

I, vidis, to utesi me.

Ne zavisi od mene.

Dosta je da tog dana,

zemlja oko mene zamirise preorana,

ili da oblaci prolete, malo nize,

pa da me to potrese.

Ne, ne od mene.

Dosta ce biti ako, jedne zime,

iz vrta jednog zavejanog

istrci neko ozeblo, tudje, dete

i zagrli me.

(Na temu pjesama i ostalih lijepih stvari, koje se roje u glavi jos od gimnazije)

Voćka poslije kiše

Proljeće došlo, znam svi ste zaposleni. Evo vam jedne pjesmice od Dobriše Cesarića. Ostala mi je u uspomeni još iz prvog razreda, između ostalih nepotrebnih, nagomilanih fakata. Čak se sjećam i analize kod profesorice Rajević. Ukratko: lirska pjesmica, parne rime. Metafora ponovnog rađanja.
A poruke što se tiče: molim pjesnika ako ima kakvu poruku da je ostavi kod kućepazitelja. (D. Radović)

Voćka poslije kiše


Gle malu voćku poslije kiše:
Puna je kapi pa ih njiše.
I bliješti suncem obasjana,
Čudesna raskoš njenih grana.

Al nek se sunce malko skrije,
Nestane sve te čarolije.
Ona je opet kao prvo,
Obično, jadno, malo drvo.

Subotnje Oslobodjenje

Testing, testing . . .

Cujemo li se, da li se cujemo? Moze i - da li se vidimo?
Ja u letu da se tuspasem i pozovem naseg druga Milenka
da okaci jos koju tisucu pikslova, cim izadje iz dezure i dobije
odgovarajucu dozvolu od donja Alehandre, za kratki slikovni zapis.

Ja obecavam da necu pozivati na razum i toleranciju,
sa kojima se - poznato je, pravo daleko dogura. Osim sto se 'dogura' ubi i dosada,
da ne kazem kako 'mir' pritisce (vec sam pisala). Strassno!
Naprotiv, zalazem se za malo zakuhavanja, cisto zanimljivosti i popularizacije bloga radi.
Nista veliko i jako znacajano, a ni uvrjedljivo (ni slucajno), nego 'nako,
malo starackog traca: macke, kerovi, kanarinci, komsije, zalbe na ten, ispucalu kosu,
varenje, nesanicu.

Evo npr ja. Ja jako vrijedno radim na odrzanju vlastitgog celulita.
Ne suprotno, jer to svak radi (vecina bezuspjesno). Ne, nego bas kao sto rekoh,
a uspjeh me ne mimoilazi. Uz sve, od kad redovno udaram po cokoladam,
osjecam se mnogo veselije. Da je tu, sad bi profesor Shober mogao da objasni, koji to
'momenat' iz cokolade, djeluje na ono malo preostalog mozga, mis'im strucno, ne seljacki kao ja.
A i ne mora, ako se jos stidi :) Pride dobra stvar je da kad ljuhnem u bazen,
nema sanse da se udavim i potonem, nego lijepo plutam na shlaufima srece.

Malo vlastitog blama ne skodi, ali malo, a ako ste kratki sa tim momentima,
u mene kipi sa glupostima, samo... nema se uvijek vremena za sitni vez i pisanije.

18 April: San Francisco

Konacno je potvrda stigla: Mario i Maja Gaon u San Jose dolaze 18 Aprila uvece. Odlaze 24-tog. Bitno je i reci ta mi odlazimo 21.-vog na Jamajku...Kuca ostaje njima i vama koji se odlucite za dodatno razgledanje San Franciska i okoline. Dakle, nasa kuca je otvorena...Javite svoje planove...Letove podesite na aerdrome San Jose (SJC-najblizi), San Francisco (SFO-najveci) ili Oakland (OAK-cesto se mogu naci jeftini letovi). Vankuverska ekipa - pogledajte www.southwest.com iz Seatle. Navodno imaju $150 povratne u tom periodu do SJC, parkirate auto na SEA i voz...odnosno let... Vidimo se...

O ovome smo vec pisali ranije...

..Srecan vam prvi dan proljeca!

E pa, gdje god bili i skim bili,
te bez obzira da li i kod vas danas pocinje il' ne,
ma
NEK' VAM JE SA SRECOM POCETAK PROLJECA
i
sa zeljom da potraje, te da mi UVIJEK BUDETE I OSTASNETE BUDNI!





..slicica je "prigodna" i nije bas jedna od mojih najuspjelijih,..ovaj hocu rec' na kojima najlljepse izgledam (..ma sto sam samo duhovita!,..))







...a za one koji imaju volje i zelje da "saznaju" nesto jos,..
slikar je Giacomo Arcimboldo, naslikana 1573..

Kajmanska ostrva? Postoje...

Dakle, Dobrinka, evo malog dokaza da Kajmanska Ostrva postoje. Prosjedi laf na slici (koga iskreno preporucujem kao iskusnog grbavickog kadra) je moj drugar iz vremena vozanja serpi po pijesku, Nino. Dakle, on sa prave, a ja sa "krive" strane kamere, cijelih sat nakon uplovljavanja u George Town (isti grad, dvije drzave??) na ostrvu Veliki Kajman. Kajmanska ostrva se nalaze u pojasu trgovackih vjetrova, juzno od Kube, britanska su (krunska, kazu) kolonija. Za razliku od veceg dijela Kariba koji su danas nezavisne drzave u piratskom haosu, Kajmani su savrseno cisti, organizovani i - skupi. Zakonodavstvo ih je pretvorilo u svojevrsnu "americku praonicu novca" - blagostanje i uticaj finansijske industrije je vidljiv... Sta nedostaje? U po' Karibskog mora, a nigdje onog pravog karibskog sarma...Luksusni "cruise" brodovi, tone dijamanata, djevojke iz Liverpula konobarisu u lokalnom Hard Rock kafeu...Sve lijepo, ali brate, previse uredno...

Inace, kako sam jednom vec napisao, moj prijatelj Nino, veliki ljubitelj prirode, odrzava divan sajt: http://www.saric.com.ba/ na kome je, izmedju ostalog, i masa fotografija sa zajednickog dijela puta (juzni Bahami, Jamajka, Kajmanska Ostrva, Mexico). Sto'no rekli, nek' se nadje...

Kucamo na vrata...i dalje...3. nastavak

Da ne zaboravimo, jos je mnogo onih koji nisu povezani...Pa nastavimo...Lista za ovu nedjelju:

Drago Popovic
Belgija...Shober obecao preko familije??

Muratcaus Dijana
udata u Travniku..Prezime?? Ikakvih kontakata??

Dragana Popovic (??)
garant u Beogradu, garant se bavi nekretninama, a kako joj je prezime, to se pitamo...Milenko se nesto usutao za nju i Dusana

Zdravka Puljevic (Kalinic?)
vruce, vruce...Ma Alma kao da je obecala...sve jedno, cekamo je

Saric Merima
e, ovdje nista nemamo..neko rece u Sarajevu??

Gdje je ko? Kliknite ovdje...

Planet IV7 - treći dio

Juhuu, evo me opet, takse odrađene, uštinulo se malo para, valja platiti kartu do Sarajeva. Odmah sam u boljem mudu. Čudna riječ kad je fonetski napišeš, odmah poprimi drugo značenje. Jedna od omiljenih nam igara po kući je igra riječima, prevodimo naš jezik na engleski, word for word. Igra je počela slučajno kad smo slušali neke naše kojim engleski ne ide baš najbolje, kako komuniciraju sa Amerima - prevode ono što misle direkt na engleski. O tome drugom prilikom. Eh da vam dalje ne dužim tj. sell balls for kidneys, evo i obećanog nastavka naše ekskurzije.

Iz suncem okupanog San Jose-a krećemo na sjever, ako se svi možemo potrpati u Zokinu brodicu, Pacifičkim Okeanom, pristajući naravno u Vankuver, gdje su nam domaćini Sina, Ozrenko i Jaca. Najzapadnija tačka na planeti IV7, je ujedno i domaćin narednih Zimskih Olimpijskih Igara koje će se održati 2010. Eto šanse našim da učestvuju u pripremi još jedne olimpijade, prije nego što Samaran, ili ko drugi kaže “Doviđenja dragi Vankuvere”, i pretvori i njihovog gradonačelnika u pimpa prve klase sa onim zlatnim medaljonom oko vrata na kom bi mu pozavidio i sam Snoop Dogg. Grad je inače multietnički sa jakim prilivom kineske populacije nakon vraćanja Hong Konga Kini. Kao značajna luka u Pacific Rim-u, Vankuver je, uz ekonomski prosperitet, postao turistički i filmski centar, sjeverno-američkog kontinenta. Vankuverani su okolinu i sam grad pretvorili u botaničku baštu, uvozeći egzotične biljke koje dopunjavaju džinovska stabla domaćeg cedra. Interesantna mješavina stanivnika se vidi u svim gradskim četvrtima, na Punjabi pijaci, Little Italy, Greektown, i Japantown.
Vankuver ima i vrlo živu muzičku scenu, koja podsjeća na sarajevsku, uz festivale narodnjaka i džeza. Ne čudi s toga da je i naš Ozren izabrao Vankuver da nastavi muzičku karijeru. Uspješno, sudeći po snimku koji sam vidio na internetu. Ljubitelji sporta a posebno skijanja će uživati na Cypress Mountain, Grouse Mountain te Mount Seymour.

Ostajemo u Britanskom carstvu, u kojem sunce nikad ne zalazi, samo mijenjamo kontinent. Nakon skijanja po snijegu, prelećemo Pacifik da probamo malo i skijanje na vodi, u zemlji koja je izmislila kraul (trivija koju mi je donijelo beskrajno gledanje Indirekta). Prelećemo i Tasmaniju, gdje vjerovali ili ne ima i naših izbjeglica.
Gdje naći bolje jagnjeće pečenje nego u zemlji koja ima više ovaca nego potomaka bivših kažnjenika. Pošto je jagnjetina sa ražnja i dalje ubjedljivo najomiljenije jelo nas Sarajlija, Zlata i Mario organizuju teferič(e). Za vegetarijance će se naći valjda nekog zelja. Naravno, u čast našoj profesorici Klari, posjeta Operi dolazi poslije teferiča. Eventualni odlazak na koncert AC/DC bi meni više legao, ili čak i utakmica ragbija koje ja i ovde ponekad gledam na TV. Kad gledam te ragbijaše, skontam da su slični posjetiocima jedne kafane u Louisville-u, koji su mahom babini iz Kladuše. U kafani više očiju nego zuba.
Predlažem da se u posjeti kod Aussie-ja koncentrišemo na jagnjetinu, a posjete akvarijumu, Opera House, mostu u luci, surfanju na Bondi plaži, The Rocks-u u Sidneju te Victoria Marketu i Federation Square u Melburnu, i obavljamo u međuvremenu.

Nakon tolikih teferiča, dolazi nam i najduži let ka narednoj destinaciji – Izraelu i najstarijem gradu na mapi IV7 – Afula. Prelećemo Aziju, najmnogoljudniji kontinent na kome baš „nigdje nikoga svoga“. Ili možda ipak?
Kao i većina gradova na Bliskom Istoku, Afula se spominje još u Biblijskim vremenima. Grad je prelazio iz ruku hrišćana u Saladinove posjede, pa opet nazad, da bi danas bio dio Izraela. Živopisan gradić, kao i svi orijentalni gradići, mješavina Jevreja, uglavnom iz Rusije, i Arapa, kao najbolji provod nudi nargile, i falafel. Pošto je gradić na samoj granici sa Zapadnom Obalom, nećemo se tu dugo zadržavati. Par dimova iz nargila i triput bjež, bjež, bjež.

Vraćamo se u našu Evropu, izmoreni i sretni.

Umjesto zaključka.
Dobro bi bili dočekani u svim ovim mjestima, i ko što Zlata kaže, ova naša djeca bi mogla obići čitav svijet, jeftino bi prošli. Moj sin Zdravko tako odluči prošle zime da posjeti mog dobrog jarana Damira u Johanesburgu. Radio, platio kartu, a Damir ga dočeko pravo.
A ne vidim prepreku da i mi to isto napravimo. Sta mislite masoni i masonke?
Kontam nešto, lako je moguće da ja imam ciganske krvi jer obožavam putovanja. A ko zna u onoj papazjaniji na Balkanu koji su se sve geni izmješali i predali me rodi da me spusti na Koševo.

Dragi moji,

Sarajevo je jos uvijek tamo gdje je nekad bilo, ali vi (i mnogi drugi) niste ovdje i vjerujte da i mene muci nostalgija za "nasim Sarajevom". Zlato, dva od nebodera pored Miljacke koje spominjes su obnovljena. Hocu reci obnavljaju se zgrade i vrlo brzo Sarajevo ce opet lijepo izgledati, ali grad cine ljudi a ne zgrade. I zato je lijepo sto smo se nasli i radujem se da cemo kada se okupimo, makar na kratko, ponovo zivjeti nase Sarajevo. Uzivajte gdje god da ste i cuvajte u srcima "nase Sarajevo" jer cini mi se da je kod vas (a mislim na sve vas koji niste ovdje) na sigurnom. Cini mi se da se mi ovdje lagano predajemo ako to vec nismo.
Voli vas vasa drugarica Davorka

Klapa Sesir

Moze li ovaj moj u pocasnog clana klape? Znam ja da ce se Ozren sloziti.

Ovaj nas Ranko sigurno milione pretura po racunima, prebacuje sa jednog na drugi, cim mu ovoliko treba da uradi porez. Neka, neka, masala... Nasi porezi zacas. Doduse, nas utrefi svako tri mjeseca, pa jos malo, pa cu i ja u osamu...

Na temu Zlatine zelje

Elizabeth Harbor je prirodna luka i najljepse i najposjecenije sidriste bahamskog arhiprlaga. Sa druge strane se vidi gradic George Town na Great Exuma Island (remember Bob Marley)- 2006 cak 350 jahti je pohodilo tradicionalnu martovsku regatu. I mi smo bili na toj adresi - cijelih dva mjeseca.

Ako nastavim peglati sa ovim, jaucite...

Bi tu neko nagradno pitanje

Ja lijepo digla dva prsta, odgovorila, a on se usuti...Dje nestade ta nagrada? Ja sam, neosporno, bila prva...Nemoj da mi se sad tu neki drugi mijesaju. Meni za nagradu moze jos ovakvih slika...
Za one koji vire iz prikrajka - gdje bismo mi svi bili bez te nase balkanske nostalgije. Neka nama nas. Kad sam "tamo" bila, svasta mi smetalo. Vani mi se sve cinilo ljepse. Sad mi svasta nesto ovdje smeta, "tamo" mi sve ruzicasto. Da mi je sastaviti sve lijepo od "svikle". Ali to smo, evo sada mi. Neki cudni koktel: malo kritizerstva, malo odusevljenja svim i svacim; malo distance, malo topline; malo radosti, malo tuge. Red kineske hrane, red baklave. Svasta nam smeta, svacemu se radujemo. Ovdje nam super (gdje god smo), ali da nam je malo "tamo". Odemo"tamo", pa nas opet pocnu nervirati stvari koje su nas "tamo" uvijek nervirale, zbog kojih smo otisli. Pa nam drago da sad imamo gdje otici. Ko bi nama udovoljio? A, ne bismo se mi mijenjali ni s kim i nizasta. Neki meni tako otvaraju oci, kao nije ni "tamo" vise "onako". E, meni jeste. U mojoj glavi je to bas "onako" kako je bilo i to se ne moze promijeniti. Ne dam. Dobro meni ovako sanjati i ponekad pobjeci. U sebe.
Tako ja uzivam u possumima koji mi dolaze pa lupaju po vratima (za one koji ih nemaju - izgledaju kao malo veci pacovi), spasavam njihove bebe od lokalnih macaka; tamanim ove zohare koji su veliki k'o vrapci (jeste, i lete - ja prvo nisam znala je li to proleti mis ispred mene ili buba, kad mi objasnise da su to tvrdokrilni insekti, ma zohari, samo veliki), objasnjavam djeci da ogromni sivi paukovi nisu opasni (a mama obicno tjesi samu sebe i pazi da oni ne primijete kako joj drhte ruke dok mase na tog jadnog pauka), ali oni manji crni jesu; uzivam sto u ovoj klimi mogu da sadim neke bambuse koji rastu do neba (bukvalno ih gledam kako rastu), ljutim se kad ne mogu da nadjem parking (pri cemu zaboravim da "tamo" ne bih vjerovatno imala ni auto) i sanjam o mirisu bagremova i jorgovana. Lijepa kombinacija. Pa, zar moze bolje?

..onako iz prikrajka, ili-ti: Dobaci cjepanicu na logorsku vatru!

Dragi moji,
Vec ima ihi-hi vremena kako mi nesto naprosto neda da pisem po nasem blogicu,
..al', (PRIZNAJEM !) uredno citam, onako voajerski, onako iz prikrajka..
Ubiste me sa nekom pritajenom, ili jos gore: OTVORENOM nostalgijom,
..ili mozda niste vi, vec je moja "balkanska dusa" koja neda mira, neda da se bude u potpunosti sretan i "praktican", vec u sve dodaje kao obavezan zacin i malo sjete..
( fujjj koja patetika!;...izvinjavam se..)

Vec sam odlucila da se "distanciram" na neko vrijeme, jer zivot je SAD i OVDJE, .. da prekinem tu ovisnost i neprestano (ili-vam, skoro neprestano) dzedzanje na kompu i "kontrolisanje" koga od vas ima, a koga nema "kao dezurnog",..ko je sto napisao, koju slicicu poslao..ko je dobacio koju cjepanicu na logorsku vatru..
(pohvale Marijani na pronalazenju "adekvatnih" ,..ma sta kazem "SUPER adekvatnih" izraza i opisa situacije!;..hihi, to samo ona zna i moze!)
No,..da skratim:
Tu sam s vama
i kad me vidite ..
i kad me ne vidite,..
i kad me veselite ..
i kad me rastuzite onim sto ste napisali
PRATIM VAS uvijek i onako iz prikrajka (da mi ne promakne nesto)
i sve u svemu
VOLIM VAS&GRLIM SVIJU I ONAKO DJUTURE

"Ivanicina" Putovanja

Nas jedrenjak "Ivanica" je postao clan porodice s proljeca 2004 godine, kada smo mi postali njegovi cetvrti vlasnici. "Ivanica" je 46 stope (oko 15m) dugacki "sloop" tip jedrenjaka, sto znaci da ima jedan jarbol, visine oko 20m nad povrsinom mora. Tezak oko 20 tona, Ivanica je izgradjen 1980 (kada je vecina nas brigovala studentske brige) u Morgan brodogradilistu u mjestu Largo, Florida. Nakon sto je sa skoro cetvrt vijeka prosao Scile i Haribde, mi smo ga “usvojili” na vezu u lijepom gradu St.Petersburgu, ali ne u Rusiji, vec u Floridi, svega 20 milja od mjesta gdje je izgradjen.

Ivanica je prava “ploveca drzava”. Zasto drzava ? Potpuno je autonoman u energetskom pogledu. Da pored agregata, solarnih panela, vjetrenjaca, desalinizatora morske i rezervoara vode, klima uredjaja i svoh ostalih cincilatora, jos ima i kakav izvor dizel goriva, cudo bi pravo bio. Ali, i ovako nam je bio ugodan dom. Sto se smjestaja tice, Ivanica je mali dvosobni stancic.

Elem, Ivanicu smo nabavili sa svjesnom namjerom, koju smo – i ostvarili. Nakon godinu i po reda na osposobljavanju i grcevitog ucenja o navigaciji, dizel motorima, opremi, meteorologiji, jedrenju, radio tehnici itd, itd, , oktobra 2005 smo napustili svoje svakodnevne obaveze i krenuli, Sanja, Deana i ja, na osmomjesecno krstarenje. Raznih smo planova imali, ali smo veci dio proveli na Floridi i Bahamima, da bi onda preko Jamajke, Kajmanskih ostrva i meksickog Jukatana, zavrsili svoje putovanje juna 2006 u Teksasu. Odatle je Ivanica kamionom prebacen u Kaliforniju, gdje nam se opet pridruzio.

Osam mjeseci zivota lutalice, na sidristima i medju posebnim ljudima koji imaju jedan zajednicki imenitelj: ljubav za morem i slobodom, proslo je kao san. Bozanstvene tirkizne boje vode Bahamma, jata delfina, mjeseci na sidristu u George Town, svjetskoj prestonici krstasa – lutalica, zatim put kroz juzne, rijetko naseljene i posjecene Bahame, sarolikost Jamajke, cudesne piramide Maja na Jukatanu. Zavrsni cin sedmodnevne (i sedmonocne) plovidbe Meksickim zalivom iskljucivo na jedra...malo zato sto je bilo divnog povoljnog vjetra, ali malo i zato sto nas je nas ljubljeni motor ostavio na cjedilu, svojih 200 nautickih milja od najblize luke...Mnogo lijepih i uzbudljivih trenutaka, od svega najljepse je sto smo dvadeset i cetiri sata dnevno bili jedna posada, jedno drustvo, jedna porodica. Sto smo nasoj Deani priustili najljepsi poklon: nasu sopstvenu posvjecenost, vrijeme i paznju.

Nagradno pitanje: Fotografija je iz Datum Bay na ostrvu Acklins, juzni Bahami..Ima li sta cudno na slici?

Mirisi neki stari

Sjetih se kako sam setala Sarajevom, pa me obasuli stari mirisi, neki lijepi i ugodni, a nekih se bolje ne sjecati. Cevapi sa lukom, sladoled iz Egipta, bagrem kad procvjeta, pa miris jorgovana kojeg u Australiji nema. Ma neko mi rece da je negdje nasao i da mirise, pravo, ali ja evo u ovih 15 godina ne nadjoh. Setali mi tako uz Miljacku, pa nasli zharu, pa malo pokazali djeci kako to izgleda kad se koza zacrveni i pece. Malo dalje, nadjemo zovu, pa ih udavimo narodnim lijekovima. Pogledamo zgradu uz Miljacku, jedan od onih nebodera, haman uz mostic do gimnazije, sav prazan, valjda jos niko da uleti sa lovom za renoviranje, ali na samom vrhu, iz krova raste drvo. Raste kao da prkosi zivotom. Bas me zanima, je li jos tako...
Sjetim se ja tako i voznje tramvajem/autobusom kad stojim, jedva. Uz mene neko vishi, zadigao ruku, gordo se drzi za onu gornju horizontalu koju ja ne mogu dohvatiti, a ja samo sto se ne zaljepim u to neko smrdljivo pazuho....Sjecate li se takvih zimskih voznji kad sve bazdi na bijeli luk? E, svejedno, da mi je...Pa se onda sjetim jeseni kad nase mame krenu po pijacama nabavljati sljive za pekmez, paprike za ajvar, krastavcice za kiselinu, drenjak za dzemove i sokove, kad se pravo suho meso (a ne ove neke imitacije od kojih smo se mi jednom fino potrovali) uzmirise na sve strane, a kupus pocne da se slaze po balkonima. Pa, kad cijela stubista pocnu da mirisu onako kolektivno. Onda mame pocnu da nas maltretiraju sa mijesanjem. Ruke bole, malo jednom, malo drugom, one ne daju stati. Onda dodje do izrazaja bogatstvo velike porodice i vise djece - hajde sad ti, pa utrapis onu drvenu kasisu nekom mladjem ili starijem i probas nestati. Barem na kratko. Ja, tako probavam djeci docarati te neke porodicne momente, pa se ponekad uhvatim sljiva i pecem bestilj, one cice, ali nece da mijesaju... Stigla jesen kod nas (sve naopako, pa i to), ko fol malo razlike u temperaturi, ali ja se ne dam zbuniti. Pocnem pakovati ljetnu garderobu u plakare, vaditi zimsku, svi mi se dave od sege, jer ovdje niti prave zimske odjece, niti zimskih temperatura. Ma, mozes komotno cijelu godinu kratkih rukava... Ali, ja moram po svojim navikama, ne daju geni da se zbune, pa malo pakujem, pa malo pecem. Sve ne bih li se zavarala... Ko je vidio Novu godinu na plazi i bez sarme u kiselom kupusu. Lako je vama u tim hladnim krajevima. Ja iz nekog svog prkosa fino umotam i tu sarmu u kiselom kupusu (na 40 stepeni), obicno se istopim po zvizdanu dok to sve naredam, pa tek onda znam eto Nove godine. Pa mi tako ponekad kuca zamirise na ajvar, bestilj i suho meso. Ma, neka je i imitacija i neka zapne za zube ili se potrujemo, ali mi ne odustajemo. Eto, ja sad odoh u svojoj imitaciji od zivota mijesati ovaj moj ajvar, da ne zagori. Ali, mirise, bas onako...
Voli vas Zlata

Jedna slika 1000 rijeci

Moze li se narode skolski? Dise li se u domovini i dijapsorama?
Ja samo da se utefterim i bacim koje drvo na logorsku vatru.
Znam, nema se uvijek vremena i moje teferich vrijeme istice;
nazad u Diznilend, gdje se nosaju samo radno odijelo (bez dizajnera) i pidzama CK,
jer za drugo - nema se vremena. Ali, bicu tu, da citam i voajerski virim i kad se ugrabi sansa
doturim granchicu - dvije.

Umjesto slifera i nostalgije, i teske zbilje i lahkih humoreski, moze i slika. Lakse je i brze, a
i usvaja se automatski. Kako to Milenko sitno veze, par tisucinki rijeci,
dok si rek'o par puta click. Sve to moze da se uradi iz plisanih patoflica, na putu
za tus, ili krevet, ili mezu il' stagod.

Ja ne bih da nam blog pokriju shisharike i shash.
Ili ono bijahu snijegovi i shash? Vazda mi taj folirant(G.B.), bio mrzak
za detaljno slusanje, a svejedno sam ga slusala, prije nego
je rijec 'default' postala 'in'. Isto mu se fata i prevodi na
kosmicke tuge, Mislim shash, snijeg, shisharike, zaborav...

Javila nam se Alma Sarajlic!

Dragi Zoka,

Hvala na dobrodoslici i izvinjenje sto se nisam odmah javila. Ne sumnjam da smo si jako busy, al ja sam u ovom periodu zaista u poslu preko glave pa, i ako bih zeljelja da sjednem i sa svima dobro procaskam,nemam vremena do kraja ovog mjeseca (financial year). Zato pozdrav i poljubac svima, duboko sam obradovana da se svi drzimo na okupu i da se uskoro vidimo.

Jako mi je zao za Ivanku,bila je kratko i moj pacijent prije rata...Javicu vam se svima cim prije.

PS.-cujem se sa Zdravkom Puljevic,i obecala sam joj poslat email adresse-sramota ,jos nisam...bogami se stidim...

Vidi cuda ,RADI! E sad' ste nadrljali! Veliki(sveobuhvatni) zagrljaj i poljubac "komuni". Obratite paznj na golubove kod sebilja!

Posto me Marien "motivisala" da ovo pokusam (detaljna uputstva, ohrabrivanje tipa mozes ti to, i glupli od tebe..), ja stisnu pa sta bude,neka pukne i bruka ali seher Sarajevo mora na prezentaciju. Prosle godin je bilo posebno lijepo vrijeme, sto se da i vidjeti. Kod Hodzica (u sve tri cevabdzinice) rodili cevapi, milina jedna!Burerk mirisi ,golubovi uredno skupljaju sve ovozemaljske ostake turisticke ponude Bascarsije(valjda su zato onako "mocni" i nema sanse da polet kada ih zaganjas ,vec samo trce i samo sto ne pijucu). Sarenilo (ono, za oko se lijepi), od srebrenine, cilima , raje. Kad sa moje desne strane pade komentar: cujesa bolan ,ovdije svega ima ,pravo! Secnem se ja ,kad ono moja rodjena zena "propricala " casrsijskim dijalektom! Cudo oni cevapi kod Hodzica( imali su nere biljke u sebi i,isto origano), Sarajevska hava i ostali folklor.