Ostarismo...

I dok nam se zenskice IV7 hvale lakim korakom sumskim puteljcima, brzom mislju, tankim strukom pa i ponekim osebujnim dekolteom, evo sta je porodilo ono nekada obecavajuce "stablo zivota": Dva ostarjela produkta laboratorije doktora Frankestajna, ovaj put bezbrizno izlazuci svoje reumaticne kosti i skleroticne bivse mozgove na ranom proljetnom suncu Stanford shoping mall-a.


Elem, zakljucismo gledajuci se: "Joj, ostarismo...". Ali, to nas nije omelo da provedemo sa svojim ljepsim i daleko vrijednijim polovinama nekoliko prekrasnih dana preturajuci po uspomenama, ponovo otkrivajuci jedni druge...

Sanja i Maja

Hvala Marijani i Sinisi na pomoci

Ubodoh nekako i evo saljem. Zelim vam ugodno pregledavanje. Valjda ce biti i osmijeha na licima.
Uvijek ima smijeha kad se neko ridikulizira.
Voli vas Sanja

Kliknite na adresu ispod
http://www.youtube.com/watch?v=d-S6K8uNkkE

Pitanje za jednog od nasih informaticara na blogu

Moze li mi neko objasniti kako da ublogiram ol'ti okacim kraci kucni video od 6,11 Mo (video zapis kako sam od sebe napravila klowna) mali doprinos Dobrinki. Cekam hitan odgovor.
Molim kad budete odgovarali objasnjavajte jezikom koji mogu razumjeti oni koji nisu informaticari. Unaprijed hvala i pusica od Sanje.

Sve behara i sve cvjeta

Dragi moji ja sam ovih dana malo putovala po ovoj nasoj maloj Bosni i Hercegovini (Sarajevo, Konjic, Mostar, Stolac pa uz Popovo polje do Trebinja a onda preko Ravna s druge strane Popovog polja do Capljine a onda preko Jablanice do Blidinja pa preko Tomislavgrada, Kupresa, Bugojna, Gonjeg Vakufa, Travnika, Zenice opet natrag u Sarajevo) i zelim vam reci da je lijepa ovako sva u beharu . I ono najvaznije, vec pored puta oko Mostara prodaju tresnje. Sjecate li se da bi obicno za Prvi maj sa roditeljima isli na more i da su se tada prodavale prve tresnje? Kazu da se prve tresnje daju djeci. Sjecate li se kako je Sarajevo bilo lijepo u proljece? Kako smo kasnije kada smo bili nesto stariji voljeli ostati u gradu za Prvi maj jer bi roditelji odlazili na more, oni koji su dosli u skolu sa strane odlazli svojim kucama i grad bi bio samo nas. Dok sam bila na putu stotinu puta sam pozeljela da ste sa mnom ili napraviti fotografiju i poslati vam je, ali eto sve nesto mislim da se jos uvijek sjecate kao i ja kad vidim prve tresnje.
Sve vas puno voli vasa drugarica Davorka

Inspiracija za Miju,Marijanu i sve one ostale..

Drage moje /Dragi moji,
Sve mi se cini da svako ima svog "uzora", svoju inspiraciju..
Ovo je moj prijedlog za nas konkurs za najboljeg "klauna" naseg vremena,..
Salu na stranu, ako ikad budete u prilici da vidite "Slava's snow show",najtoplije vam ga preporucujem,.. ne moze se opisati,..ili mozda moze kao povratak u djetinstvo?!..ma, jednom rjecju MORATE GA VIDJETI!
..i jos da dodam:
ZIVJELI SVI KLAUNOVI NASEG BLOGICA I CIJELOG SVIJETA!

PS. Svaka "isinuacija" na nas "put" i nase "koracanje" (..put svijetle buducnosti?!,..), NARAVNO, sasvim je NAMJERNA!

Dolazak

Pozdrav cijenjenom drustvu,
evo me u kancelariji , nakon par dana sluzbovanja po Cape Town-u.. Zoka provjerio sam u luci ima mjesta za tvoju jedrilicu i zeljno te ocekuju, a onda kad se ti usidris mi svi polako stizemo..Sto se tice mog dolaska na balkanske prostore stvari ovako stoje.." Uspjeli "smo nekako da organizjumo karte od Joburga do Minhena, a onda polako kolima u obilazak Evrope i spustanje na nase more tamo negdje oko 25 juna, Od tada pa do povratka iz Minhena ( 20 juli) bicemo na relaciji plaza-Sarajevo-Beograd.. a sto u prevodu znaci , zbog posla i skole nisam uspio da ostanem duze i dvadesetgog jula necu moci da vam se pridruzim na proslavi..ali cu vas sigurno vidjeti ukoliko ste na balkanu par dana ranije...

Projekat

Dodja danas cerka iz skole i vazno objavi, kako ima najnoviji drama-projekat. Znam da zvuci budalasto, ali ovdje kud god se okrenes "projekat" i projekat. Kuca od sibica, skupljanje salveta, uzgajanje cvijeca, riba, 'tica, pravljenje raznih skalamerija, sve vrste pisanija - one sa brojevima i one bez, snimanje, slikanje, fotografija, muzika, sve sto insan radi, ne zove se vise rad i posao ili zadaca (tako "off") nego otmeno i vazno - PROJECT. Elem, da ne duzim, kaze meni moj zenski chedo, tj chedo mamino: "Ma, I am going to be The August. You are my role model."(K'o veli uzor.)

Jao, kako sam zetreperila od srece. Sunce moje bistro, kako je ono samo smislilo da mama voli da se osjeca carski. Dijete ne laze, ako ona misli da sam uzor za sultaniju, tako je. Preleti preko mene oblak cudjenja, vise kao - odakle joj to, kad taman posla da je ona negdje nekad dinstala Augusta Cezara i slicne mange povjesne zbilje, ali ko velim - bistrica je to, nachula negdje u novom nastavku "Ocajnih Domacica" ili "My Name is Earl", ili necem dubljem caak. Brzo me prodje zla misao, da ne kvarim trenutak.

- Moramo praviti kostim.

- Naravno, nema problema: toga od 2 bijela carsava, smislicemo lisce za glavu, sandale. Nista ti ne brini, pisi i uci tekst.

- ???????

Vidjoh 7 upitnika.

- Sta fali? Neces Augusta Oktavijana u opanke da strpas.

- O cem ti to? (ona meni)

- O cem ti to? (ja njoj)

- O Augustu.

- I ja isto o Augustu.

- Ali meni treba farba za lice i sludjeno odijelo!

- Haa?!

- Nemas ti pojma dijete. Nisu se rimski carevi farabali, to je bila engleska kraljica Elizbata I, a i ostale kraljice su se zafrabavale zivinom kremom.

- Ja ne radim nista o rimskim carevima.

- Kako ne radis, kad si rekla da radis na Augustu?

- Mama, ja radim na Clown-u Auguste-u i kaze se 'Uguste' ja ti to rekla kao August, mislila da ti je poznato.

- Ahaaa, a nije Augustus... velis 'sine', ukljucis pilu u struju.

Jasta, tako mi i treba, kad letim pred rudu. I jos koji klaun - najgluplji od svih mogucih. Nije ni onaj "inteligentni" podvaljivac(Whiteface), ili "karakterni"(Tramp/Hobo)... nego hmm:)) Opet, sjetih se sta radim svaki dan, sta pricam i sta da ocekujem. Juce sam od sebe uspjela 3x za redom da napravim budalu i to kakvu, ali naravno, lukavo cu da presutim detalje. (Jedan od tih incidenata je bio popracen vriskanjem od shege(oboje djece), dok sam se ja borila sa 2 izlomljena kisobrana, totalno mokra do gole koze. Kad se konacno uklonih od elemenata, sin dobacuje "savjete" nastavljajuci da se smije, a ona ga vuce za rukav i kaze meni pomirljivo - he really likes living on the edge, ko veli - da ne fasuje kisober u glavu.)

- Ma haj super, samo mi reci, sto nisam uzor za malo lukavijeg, ljepseg, dotjeranijeg?

-Ali, ovaj je najbolji, ima dusu, a i oblacis se tako!

Eto, sad vise da mi niko ne dodijava sa svjezim slikama i pricama. Sve vam je jasno. Jer znamo - djeca ne lazu, a i ja, stara budala sa galopirajucom demencijom, naucih stagod. Ali ako :) Kratak je put od Augusta do Augusta, ili od Augustus-a do Auguste-a.

p.s.

Zadeverah se ranije, raznim uzbudjenjima privatne prirode, te ne stigoh dobaciti Sini, - ako sta vrijedi: kod mene danas igras u svakom 'prodzektu', a do sad smo radili na 2 - skolskom i sportskom. Istorijsko 'ne' :) smo razglabili.

Za IV7

"Life is partly what we make it, and partly what is made by the friends whom we choose."- Tehyi Hsieh
A friend is someone who knows the song in your heart, and can sing it back to you when you have forgotten the words." – unknown
"I no doubt deserved my enemies, but I don't believe I deserved my friends." - Walt Whitman
"Too late we learn, a man must hold his friend: Unjudged, accepted, trusted to the end."- John Boyle O'Reilly

Znam ja da vi svi znate engleski...

Evo pa uzivajte

Nadjoh ovog vikenda vremena, pored košenja, rada u bašti i kući, jednog dugog sijela (ostalo se do pola pet), nedeljnog mamurluka da vam spremim malo iznenađenje. Ama malo mi bilo pisat eseje, nego sad ufatio i filmove snimat. Pa ko voli nek izvoli. Klikni http://www.youtube.com/watch?v=nBWth5lyFbY .

Tu sam ja

Da se Marijanica ne sekira ,tu sam ja ,svakoga dana na blogu kao pasivni saucesnik (sa aktivnim pretenzijama)! Ja bukvalno shvatio" mudrovanje" do 1. maja, pa se stisnuo i cutim li cutim! Da li cu petjerati ako kazem da jos niti jednu prosijecnu (a kamoli ispod toga ) ljepoticu nisam uocio na blogu(cisto vizuelizacija sijecanja), te da su komplimenti emotivno potaknutih i u nazad vracenih "klinaca",suvisno tracenje rijeci . Ovo se valjda moze uvrstiti u "supljiranje ili shupljiranje", pod tip cumuranje!Od sada samo licno urucujem komplimente, odusevljena grljenja,cmakanja i pusice,ja Vas Djeda.

Poema

Nakon sto se gospodja ALIC povratila sa Osterferien-a, docekala svoga Mirana koji se ne skida sa M-klase (majstorski), nacerala skolski dio ekipe ponovo u skole, pofatala konce u jedno tri familije, u shishu utjerala sto je u shishu moralo, usput se uslikala sa slavnim nam licnostima, ubijedjivala Senada da izlozbe u ljeto vazda budu promasaj, kada ono druga mi u telepatiji, metafizici i dijalektici tj. Dobrinka, glasno zbori i zove, odzvanja sve dovde i knjiga sto no nasa Marijana sa nama pise, smijeh, energija i akcija sto no iz Svice prste, tiha voda sto talasa Zlate nam pomirljive, vide se i suze drage nam Goce koje gusi i neda im da lete, neobicno upadanje gosn direktora ha no Merima odluci da stogodarice postira, zvizde karte preko Londona Sanje komsinke i prezauzete Alme, nestasna i dirljiva putovanja Sine i Salipura sto no slicice cuvaju i jedan drugom skeniraju,ljubavne izjave Ozrena gdje baksuzli nikad da stignu direktno, Zoka-Mario kombinacija vec se iscumurali pa im lijepo, farmaceutska otkrovenja u cokoladi nasih dobro pripazenih Shobera i Gorana, odzvanja i Gliga sto se ibreti odlikovanjima, Kreha i Muris sto no kod Skenderije zapese a ne znam popise li tu kahvicu, Cesir sa stvarnim smislom koji me jedino prati u broju pdmlatka tj. 3, moja kuma Davorka sto se cudi i nacuditi ne moze al mora, Kico sto usreci Jusufa i sve svoje jaranice, Peharka sto ce namah doc, Mirjana, Dragica sto je evo svi zazivamo, Jaca posta javi se, ja sta vas je i sta nas je. Svi koji su propusteni nehoticom ovom prilikom su posebno pozdravljeni na ludoj planeti IV 7.
Vasa Ljilja koja svima zeli jos jedan ugodan, neponovljiv, zdrav i rahatan dan prozet samo DOBRIM!

Pozdrav damama (a i deckima)

Drage moje dame,

Evo citam nas blog i ne mogu da se oduprem ideji kako se toliko toga promijenilo i toliko vremena proslo a svi su ostali manje vise isti. Sanja vesela i pozitivna, Marijana intersentna na svoj specificni nacin, Dobrinka i Zlata uvijek spremne za druzenje. Bilo bi jako lijepo kad bi se stvarno mogli sastati.

Marijana, odlican (5) s obzirom da se sjecas moga plana puta koji je bio objavljen jos prije mjesec dana. Ja i Maja (moja zena) smo stigli u LA u petak prosle sedmice nakon 100/20*3 sati puta i nakon toga stajali u redu 1.5 sat dok smo dosli na red da nam Department of Homeland Security uzme otiske prstiju i fotografiju (bez naocala). Srecom moja konferencija je pocela u Subotu popodne tako da sam imao malo vremena da se naspavam. U LAu (u stvari u Anaheim-u) smo bili do Srijede navece. Maja je uspjela da vidi par stvari jer se ukljucila na par tura a ja sam manje vise svo vriejeme proveo na predavanjima.

Sada smo stigli u SF nakon kratkog leta kao sto je Marijana pravilno procijenila. Malo smo kasnili ali nista strasno sve u svemu. Jucer smo se malo motali po SF Downtown-u a danas Kajmakovici ne rade pa se druzimo cijeli dan.

Evo da dodam i jednu slicicu mene a Maje sa standardnim Australijskim pejsazom u pozadini.

Moje drage dame jos da dodam par poljubaca i to je to za sada.

Ranko, Gliga, Sina i Ozren - Zoka mi je dosta pricao o vama. Cujem da su svi manje vise dobro, pomalo nostalgicni prilicno uspjesni i srteni. Pozdrav vama cetvorici a i drugim aktivistima na blog-u. Ne obracajte paznju na Cesir-ove kimentare o "inicijalnoj ideji" bloga od koje se malo"odstupilo". Odstupanaja su dozvoljena i pozeljna.

Voli vas Mario

Samo za Dobrinku da se uvjeri

Eto, jesam li slagala? Ali nema ismijavanja. Sta je tu je. Ja posteno stisla zube pregazila ponos i odlucila da posaljem. Pa prosudi. A malo i za Gligu. Trazio covjek malo kostima. Ovdje sam masala sa 10 kg viska. Katastrofa! :(
Sanja

PRIJAVNICA

kojom svi koji su na skaype-u posalju uz komentar ispod ovog teksta svoja skype imena kako bismo se mogli uvrstiti u adresare, pa ako bog'da da se i cujemo ubrzo. Pusica svima

HVALA RANKO

Pravo si me obradovao sa slicicom iz osnovne skole. Uciteljica nam se zvala Stanislava Brdjanin. Sa njenim sinom Slobodanom sam radila dugo na Radio Sarajevu pa sam je i posjetila nekoliko puta. Plakala je ko dijete kada me je vidjela. Pitala je i za tebe i za ostalu raju. Tako da si spomenut i obiljezit.... Drago mi je da si se javio.

Jedna za Sanju

Evo jedne doobro stare slicice, malo mladje od Ferdinanda. OS Slobodan Vukovic II2 razred, uciteljice..... Skleroze Alchajmer, godina 66. Mislim da si ti u prvom redu, poluprofil. Ima tu jos i Slobo Vemic, Snjeza Bratic, i mozda par raje iz gimnazije, ko ce ih sve znati i prepoznati u ovim godinama koje jedu skakavci.

Jos 'par' slichica

Kad sam vec pri sutu.

Zove se Sacha Lopar sin majke Sanje Lopar djevojacko Misovic i oca Dragana Lopara. Rodjen 29. decembra 1983 (nije htio sacekati jos samo par dana da mu se citava godina ne broji). Zavrsna godina fakulteta (economie /management). Visok 195, tezak 84 kg. Kao sto vidite lijep je ali i pametan na MAMU a sve ostalo (muskarci ce reci najvaznije) na TATU. Za sada toliko. Nesto ste se svi usutili. Sta se desava? Nenadicko sta je "Stooo te neeema sto te nema" Jadranka Stojakovic. Salipur u zemlju propao. Ja ocekivala dobrodoslicu od svog druga jos iz osnovne a on ni dobar dan da kaze. Ma usutili ste mi se svi Ozrene, Sinisa, Gliga, Zoki, a vi cure k'o da ste se prepale ukidanja bloga zbog recepata i kuhinje. Ma Zoki se samo salio. Je'l tako Zoki?
Volim vas sviju do neba i zvjezdica,
Vasa
Sanja (Misovicka)

Jao sjetila sam se Zoki moje bruke. Pa da je podijelimo

Sjecas li se Zoki kada si bio nas trener kosarkaske sekcije III gimnazije? E, znas da sam se sjetila sta sam jednom uradila i plakala sam od smijeha sjecajuci se tih momenata. Dakle: igrale se tekme (mislim medjugimnazijske) i stavio mene Zoki u igru. Ja sva poletna, horna, spremna da ih raaaazvaaaalim i tako to. Udarilo mi u glavu navijanje sa klupe i vriska navijaca. Ja k'o u snu. Nekako me i trema spucala pa mi se sve zbrkalo u glavi. Dobih ja nekako loptu, napravih nekoliko koraka.....raja vriste....delirijum....ja se okrenula sa skoro pola terena....opucala i naravno dala kos.....ali suprotnoj ekipi!!!!!! :((. U jednom momentu samo cujem ma neeeee tamo......neeeee. Gotovo. Greska se nije mogla popraviti. Nije meni samo sto se ja obrukah nego obrukah naseg dragog trenera Zokija, koji je i tada bez obzira na njegove godine jednog 14-godisnjaka imao takta i bio veliki gentlman i kad smo grijesili. Zagrlio mene Zoka i tjesi me, a ja placem od stida. Provalih sebe, uvalih ekipu, obrukah trenera. Htjela sam pobjeci sa terena, ali veliki Zoki ne dade. Jos me je ponovo uvalio u igru. Ne sjecam se da li sam dala neki (pravi) kos, ali onaj prvi (za suprotnu ekipu) ce ostati ugraviran u mom sjecanju dok zivim. Zoki, care moj da mi budes zdrav, sretan kao i sva tvoja porodica i naravno bogat. Za ostalo se sam snadji. Pusica od Sanje (Misovicke)

APEL-PETICIJA:Vrati nam se Cilickooooooooooooo!

Ja, Silvio, licno i personalno, zajedno sa dragom mi prijateljicom
(ovo samo za Cilicku i Ranka, da ne misle da imaju samo oni slavne "prijatelje")
gospodjom Dzodzo, i ostalim dole potpisanim i nepotpisanim skolskim drugovima IV7 i njihovim prijateljima (i neprijateljima), familijama, komsijama,poznanicima
A P E L U J E M
na gospodju Ljiljanu Cilic- ALIC,
zvanu: CILICKAAAAaaaaaa
da se vrati svom blogu i svojim
(neutjesnim)drugovima, kojima nedostaje,
jer bez nje
i njenih savjeta,komentara i recenzija
ne moze biti isto kao s njom
Iskreno,
Silivio,Dobrinka i IV-7

Vozdrica Goci!

Goco prvo da ti čestitam kčerkinu diplomu, ašto se tiče mog supruga ime mu je Edin(Dino), stanovao je u tvojo zgradi (čini mi se predzadnji ulaz) a isli ste skupa u osnovnu skolu. Gdje ti je mali braco Goran. Maksuz cu poslati sliku na kojoj smo ti,Ljilja i ja poslije časa hemije.
Pusica

STIGLO PROLJECE I NA NASE PROSTORE

Cao raja, ma svaki dan me cinite sve sretnijom i sretnijom. Hvala od srca na svim cestitkama. Drage nase Sanje i Merima dobro nam dosle. Porodici Gaon srdacan pozdrav. Ih, Mario brate ne bih te prepoznala a sa tobom bijah od prvog osnovne. Sta bi od onog mog nestasnog druga, pogledaj sad pravi ozbiljni tata. Ko be rekao da cemo se i mi jednog dana uozbiljiti. Nego raja sve nesto kontam i dodjoh do zakljucka pa ova nase dijeca nas prevazidjose, mi nikada ne bijesmo dako dobri djaci kao oni sada, ali ipak ne bih se mijenjala sa njima. Kako divne uspomene mi imamo. Ma prosto se pocnem topiti kada razmisljam o nasim gimnazijskim danima, uf sto su to bila vremena.
Odoh ja, osjecam da suze naviru a ne zelim da placem vise nikada u zivotu, a sigurno i necu uz ovakve drugove kakvi ste mi vi moj NAJDRAZI I NAJBOLJI IV 7. Najvedriji, najnasmijaniji i najzdraviji, najljepsi , najpametniji naj, najjjjjjjjj razred cijele Trece gimnazije.

Ljubim vas sviju.

Ćao raja!

Evo slike moje porodice, i slike iz skolskih dana pa se prepoznajte. Sina što se tiče tvog pitanja za mog supruga druzio se sa vama i " Pašom " i u to vrijeme je imao brkove i velike zulufe koji su se tada nosili. Paša je stanovao u Rankovoj oli ti u tvojoj zgradi i dobar je virtuoz na gitari i dobro je pjevao. Dobrinka zao mi je zbog tvog brata, i mogu ti reći da divno izgledaš. Jedne ratne zimske godine srela sam gospodju u sivoj bundi i sjetila sam se tvoje ukradene bunde. Neki dan sam bila poslovno u jednoj špediciji koja je preko puta Crkve kod naše Gimnazije.Neće te vjerovati ona je u prolazu i to u prostorijama gdje smo se mi nekad sastajali (pušiona i ponekad kad pobjegnemo sa časa). Za sad toliko jer kad god pocnem da vam pisem direktoru neso treba. Svima puno pozdrava i jedna velika pusica.Ćao.

Gaoni u Kaliforniji

Dakle sa lica mjesta: Aerodrom San Jose, Kalifornija. Vrijeme: 18. april oko pole deset uvece po Pacifickom vremenu. Poslije toliko (recimo: 20) godina Mario Gaon i supruga mu Maja...

Foto reportaza samo za pocetak. Nastavak slijedi.

Jedna za naseg Zoku

Evo samo malo prije nego sto ti preko vrata. Vidis da ja mislila na tebe, ova specijalno uslikana! Magnetic Island! U tim vodama oko Townsvilla se desila ona cuvena pobuna na brodu Bounty. U lokalnom muzeju cijela prica i ostaci drugog broda (Pandore) kojeg su poslali da vraca pobunjenike. A vidi kako je more mirno...

Da doturim 'rolls' Sanjinom International Buffet-u

Ja obecala, i da ne lazem, evo (hin) rolade:

Nadjev:
2 velike mrkve
¼ male glavice kupusa
¼ kg klica (krompirovih)
1 saka sjeckanog persunovog lista
¼ kg sampinjona (sitno sjeckanih)
½ kg shkampa(po nasem je to vise ono, sto zovemo kozice - dobro ociscene, ukljucujuci I crno crjevce preko sredine)’ prije nego se dodaju ostatku mase, kozice se bace par minuta na tavu bez ulja, ili se oleshe u kljucaloj vodi – po volji

Prvo se ubace sitno izrendani kupus i mrkva, na 5-10 min, zavisi od ukusa ( a ja volim manje termalno obradjeno )
Doda se ostatak 4-5 minuta na veliku tavu sa debelim dnom, tzv – kineska, bez ulja!
Na kraju, kad sve pusti malo soka, ubaci se pola solje vode gdje se rastvori 3 kasike soje + 1 ½ kasika secera; ako je pri ruci, super je I sos za ribu; ja dodam i sok cijelog limuna. Ako se ne koristi kupus, termicka obrada ne traje duze od 5 min!

Sos:
4 supene kasike skroba
1(2,5 dl) solja vode½ solje bijelog sirceta ili ‘vina od rize’/ moze jabukovo sirce
½ solje secera
¼ solje paradajz sosa
3 cesnja bijelog luka

Prvo se dinsta dobro isjeckani bijeli luk(2-3 cesnja) na skoro nista ulja, (kao kap-dvije). Kad promijeni boju, doda se sve ostalo; kad provri, mijesati kontinuirano 1 min, ili ko voli gusce I duze; ja nekad dodam jalapeño/ljute paprika, ili listove nane, ili narendam limun, ovisi sta naruce gladna usta.

Tjesto: ja ovdje kupim gotovo za recimo 24-30 ‘rolica’, no kad nema toga, nema sekiracije: odlicno fercera obicna deblja jufka, koja se izreze po zelji. Jedina razlika izmedju namjenskog tjesta i jufke je sto se jufke, kad se nadjenu, moraju osigurati cackalicom prije bacanja na tavu, a ovo drugo, drzi regularno. Kad se sve spremi, baci se na vrelo ulje, zatim ocjedi na paprinim salvetama i tek onda servira sa sosom.
Kome mrsko da pravi sos, sasvim je u redu, koristiti i obican teriyaki sos. Povrce za nadjev, kombinujem u svim varijantama, samo ne dodajem meso.

Slichka je sa jedne od seansi ‘posnog’ ozderavanja, sefica kuhinje je bila moja kineska kona, ja samo asistirala i u sred seanse slikala transport sa jednog pladnja na drugi.

Cestitke Vanji !

Nasa Goca ovog aprila ima jos jedan razlog za radovanje. Njena mladja cerka Vanja(ona na slici, sto vise lici na nju, a lice obe - kao sto smo lijepo vidjeli), diplomirala je sad u ponedjeljak Interior Design.

Draga Goco, tebi, Vlatku i Vanji od srca cestitamo. Odradila si jos jedno vazno poglavlje - prosla kroz i zavrsila i djecije skole, sa uspjehom. Uzivajte zajedno u plodovima rada i primite nase cestitke. Ne sumnjamo da ce Vanja pichiti kroz zivot, sireci tvoju radost i optimizam. (Medju nama, ne znam kako sam zivjela ovoliko godina, da te redovno ne cujem?) Sad nas ima jos koji dijele vasu radost.

Zivjeli!

Utrpah ja svoju krompirusu medju japanske sushije i cufteta medju francuske sireve i hljebove

Bila jedna ideja da se u Genève organizuje (buffet canadien) sto bi mi rekli svedski sto, ali da svako donese po nesto i predstavi svoju kuhinju. Mislila ja, mislila i sto duze mislila .....ne moze bez pite nikako. To ti dodje ko zastitni znak. Bogami zasukala ja rukave ko prava, zaboravila na duzinu noktiju i dala se u razvijanje jufke. Jebo pitu gdje su kupovne jufke, jel'da. Bogami bila je prava. Zahmetli je pos'o a moj Sacha i Dragan se mole ne bi li bilo vise ovakvih okupljanja. Moram priznati urijetko ovo radim, samo kada pozovem ove svoje svicarce i francuze na veceru. Elem pohvalise oni i pitu i cufte. Kazu pun pogodak. Mogu vam reci da nasa klopa ima prolaz i pored ove rafinirane cuvene francuske kuhinje. Ma cim sam im ja dosla, ja sam im unijela malo nemira u ovaj tako dobro strukturiran i po pravilima organizovan zivot. Naucila sam ih malo prave zajebancije i pokusala da prevedem neke dobre viceve. Kontaju ovi moji svicarci nas humor. Malo smo grubi i previse direktni za njihov ukus, ali sta cu im ja. Moraju me trpit'. Sad sam njihova. I eto, to bi vam bilo to sto sam namjeravala za sada. Rekoh Zlati, Marijani i Dobrinki, da se necu skidati sa ovog bloga. Gode mi brate ovi vasi komplimenti. Ljubim vas sviju. U zdravlje, vasa Sanja iz Svice.

Jedna kratka poruka

Drage moje i dragi moji,
uspjela sam vas sve vidjeti i srce mi je puno. Trajalo je bogami podosta. Vracala sam se na pocetak pa ponovo na stare posts, pa ponovo gore pa dole, da nahranim dusu. Dakle svi mi izgledate fantasticno. Zlato, mala Zlato, uhvatila sam te napokon plavusice moja. Lijepa si k'o lutka, cekamo nove fotke. Marijana ti si stvarno foto model. Ma da vas ne nabrajam svi ste ko bogovi i vidi se da ste uspjeli u zivotu. Sta ti znaci ova danasnja tehnologija. Poveza sve one kojima se smrkne kada drugima svane i obratno. Zivio Zoka care nas.
Voli vas sviju,
vasa Sanja (Svica) Naznaka Svice potrebna jer nas je dvije.
Pusa

Ćao raja!

Nedavno sam saznala za ovu stranicu i mogu vam reći da me dirnulo do srži. Niste se puno promjenili ni fizički a ni duhovno. Čuti za vas poslije toliko dugih godina je nešto ne opisivo. Mi smo bili jedan od najboljih razreda naše generacije. Često vas se sjetim, i onda zaronim u svoju arhivu uspomena. Vjerujte mi toliko sam puta selila ali arhiva je uvjek išla samnom.
Dečki što se tiče vaše slike na onom drvencetu, mogu vam reči da ste slati i nešto mi izgledate umorno. Ono vam je drvo na sred Kosova polja kad smo išli na eskurziju. Kad sam kod eskurzije sjetim se Bečića i Jadranke Pervan kad je uzele mikrofon od grupe muzičara koji su nas zabavljali i zapjevala Jovano Jovanke.
Sad da vam napišem nešto o meni. Udata sam i imam kčerku Amru kojoj je 23 godine. Završava Fakultet Politički nauka i želja joj je diplomatija-možda i ostvari snove, vidjećemo. Suprug Edin(Dino) radio prije rata u PRETISU u Vogošći, a sada radi kod brata u privatnoj firmi. Mnogi od vas ga vjerojatno znaju. Stanovao je u Marijaninoj i Gordaninoj zgradi. U osnovnu školu je išao sa Peharom(on je tako zvao),Jacom Pervankom i još mnogim iz tog razreda. Momkovao sa Rankom,Sinom i Logom. Ja radim skoro 30 godina u državnim organima i sad sam u jednom od njih. To vam je Institut koji se bavi mjernim instrumentima i verifikacijom razih drugih mjerila čak i plemenitim materijalima. Ovaj put toliko moram završiti direktor me zove 100 puta. Ljubim vas i do skorog viđenja.

Molim cenzuru!

Na ove slike. Zoka, radis li ti tamo nesto? Ja dosla s puta, kontam sad cu im nabaciti koju slicicu, pa malo utisaka, kad vidi belaja. Rasprostrla se ova Sanja, blog pun slika, a ima i teksta. Hajde sto ste nam vi mahali vasim lijepim i zgodnim zenama, pa sto smo mi nesto birali nama najbolje uslikane slicice, pa slagali. Nego nam sad i ova slozi, vidi se bez reda i biranja, da nam pokaze kako vrijeme za neke stoji. Bona Sanja, to se polako uvodi, da ti drugarice mogu prezivjeti. Dobro, znam, DRUGOVI DISITE malo, vama super... E, nema mojih slika vise... Gdje da saljem poslije ovakvih Sanjinih. Jah, sad ce se raja pravo nasekirati... Ma, kao sto vidis Sanja, zeza na sve strane. Ti se pravo uklopi odmah. I stvarno, slika ko sto te ja pamtim. Ti ni dan nisi ostarila. Otkrivaces nama te tajne, please. A svaka cast i na skoli, biznisu i vidi se dobroj furci u zivotu. Trebace ti par dana da protabiris ovaj blog i vidis da ti je ovdje sve neki fini rod, pa da uzivas na mjestu gdje te svi vole. A, ovu nam nasu Marijanu nisi sigurno prepoznala. Tu je ona! Mi svi cekali naocale, a ona neka manekenka na blogu, na pumpi, pored auta, to ti je bona, nasa Marijana. Nego odes na stare postove, pa vidis i ostale. Ljubi te Zlata. Ljubim ja i ostale... Nego ja svejedno cekam slike sa tog skupa kod Zoke. Zoka jarane, mislila sam ovih dana na tebe. Oko mene sve neke jahte, otoci, palme i mirno more. Poslacu ja koju, samo da malo sebi dodjem. Ja se vako malo prepadnem, pa opet nazad.

25 vas kasnije...

Sanja se prijavila na blog kao nas dvadeset i peti clan. Neko bi rekao: Jubilarni. Masala. Nije vec tajna da sam veliki ljubitelj okruglih brojeva. Mali korak u istoriji Interneta, dzinovski skok za toliko malih stvari koje nam stoje na srcu. Neki ce ih zvati zal za mladoscu, neki nostalgija za lijepim vremenima, neki znatizelja za licima sa kojima smo proveli one drazesne, bezbrizne godine nasih zivota.

Razasuti (bijelo)svjetskim meridijanima i paralelama, prepoznasmo se, shvatismo koliko smo se transformisali i evoluirali, ali i koliko smo ostali isti i bliski u isto vrijeme. Dvadeset i pet imena u clanstvu ovoga bloga, jos desetak onih sa kojima smo se povezali na ovaj ili onaj nacin i dobili isti signal: "zdravo raja". I jos nekoliko imena koja nedostaju, ali koja do sada svako zna, i nadam se, vjerujem cvrsto cak, da cemo prije ljeta i od njih dobiti najdrazu poruku.

Saznanja o vama koja su stizala u proteklih nekoliko mjeseci za mene su bile neuobicajno prijatne i drage pozitivne vibracije. Mnogo se praznih mjesta u srcu nakupilo za sve ove decenije, a koja se eto, polako pune, zahvaljujuci vama, drage drugarice i drugovi. Koliko sam ponosan na vas, tesko je opisati, na sve one znakove ljudskih solidnosti koje nalazim izmedju redova vasih. Ponosan sam na vasa plemenita djela, na vasu predivnu djecu, mahom uspjesne mlade ljude koji danas stoje na onom istom mjestu gdje ste i vi kad smo se rastali: sirokih zjenica, sa zaglusujucim damarom u grudima... Sareni, lijepi zivot sa tog mjesta izgleda kao becka slasticarna, kao njujorkski Time Square u smiraj dana, kao izlazak sunca nad polinezijskim atolom. I oni su uzbudjeni momentom kad spremni i pametni, naoruzani plemenitoscu - darom svojih roditelja: krecu naprijed. Sta da pozeli covjek nego samo da ih poljubi i ohrabri.

Dragi moji, neka vas nevesele stvari u zivotu, a sa kojima se srecemo nazalost tako cesto, i blizu kojih smo cesto prinudjeni zivjeti, ne pokolebaju. Svako nosi sa sobom, osim radosti i osmjeha kojim se tako znamo lijepo kititi, i svoje tuge i dileme. Dar godina do kojih smo, da kucnem u drvo, tako lagano i munjevito :) dospjeli.

Jer, u srcima vasih drugova i drugarica, postoji vjecno mjesto za vas. Uzivajte ga!

jos malo slicica

Evo napalila me Marijana da pisem i saljem slicice. Dok se emocije sredjuju, saljem slike.
Pusa svima.

evo me opet

Ja jedva da mogu procitati ovaj tekst sto sam vam poslala. Bas su karakteri slova sitni. nisam ni obratila paznju. Pardon za sve koji su se namucili dok su citali.
Vvdniz

Super ste mi svi

Dragi moji drugovi i drugarice (zvuci poznato zar ne),

Ne mogu vam opisati osjecaj koji sam imala kada me je Gliga nazvao i poceo samnom pricati kao da smo se culi prekjuce a ne prije nekih 30, a mozda i vise godina. Misleci da govorim sa jednim lokalnim komintentom bila sam pomalo hladna tj profesionalna. Nisam ni sanjala da pricam sa svojim skolskim drugom i to iz najljepsih godina naseg zivota. Stvarno mi je pravo drago da smo stupili u kontakt i VELIKO BRAVO RANKU (mom drugu cak iz osnovne skole) I ZOKI za ovaj blog koji ce nas sve ponovo povezati.

Tebi sam Gliga rekla da nemam niti jednu jedninu sliku iz skolskih dana iz razloga sto mi je sve unisteno kada su mi bombardovali kucu (M Dvor 2 maja 1992). Cak nemam niti jednu sliku kada sam rodila svog sina Sachu.

Ali evo i nekoliko recenica o meni:

Udala sam se 02.aprila 1983 za Dragana Lopara sa kojim sam imala dugu vezu od 10 godina.To je ljubak iz Kulturno umjetnickog drustva "Proleter". Ako se sjecate ja sam igrala folklor gdje mi se kasnije i Pervanka pridruzila. Vec smo 24 godine u braku tj, racunajuci i tih 10 godina zabavljanja, zajedno smo 34 godine. Prva ljubav i to je jos uvijek to. Imamo prekrasnog sina kojem smo morali frankofonizirati ime (na francuskom se njegovo ime izgovaralo Zaza, pa smo Sasa samo pretvorili u Sacha). Zavrsila sam dva fakulteta u Sarajevu. Filozofski (sh-hs jezik i knjizevnost yu naroda, i zurnalistiku) Radila sam kao novinar na RTV Sarajevo 10 godina. Poslije sam osnovala kompaniju koja je bila prva u Yu koja je dobila dozvolu da radi sa naftom i duvanom. Tu sam bila vecinski vlasnik i Predsjednik (CEO) Naravno, pretpostavljate da je to bio pun pogodak. Taj prosperitet i uspjeh je trajao do 1992. Naravno sa ratom se sve mijenja. Platni promet u Yu prekinut, moji konvoji kojima sam snabdijevala grad su oteti, racun u banci blokiran itd itd. Sacha je tesko ranjen u septembru 1992. Boreci se za njegov zivot dosla sam do Genève gdje sam ostala do danas i nemam namjeru da se vracam. U medjuvremenu sam postala svicarkinja i dobila crveni pasos sa bijelim krizicem. Dragan je ostao u Sarajevu do samog kraja rata, tacnije, ispalio se prije potpisivanja Dejtona. Sluzio je u HVO-u sa Gligom, to sam saznala od Glige.

Posto sam uvijek bila vrlo ambiciozna, ako se sjecate, i u principu ostvarivala sve sto sam zamisljala, trebalo mi je dosta vremena i truda da postignem ovo sto sam aktuelno postigla u Svici. Suvlasnik sam jedne svicarske financijske consaltiske kompanije. Dosta sam vezana za nasa podrucja. Aktuelno radim u waste managementu. Dragan radi u Rolex-u, Sacha je zavrsna godina fakulteta. Studira ekonomiju-management po Bolonjskom principu. Planira poslije zavrsnog ispita ici u JAPAN. Ranko fulices se sa mojim sinom samo za par mjeseci. Sacha planira ostati godinu dana na proputovanju po svijetu pocevsi od Japana i zavrsivsi sa Amerikom, pa ce raditi Master, sto bi mi rekli magistarski. (To su njegovi planovi a sta ce se iz toga svega izroditi vidjecemo). Ukratko sretna sam i zadovoljna u zivotu. Jos sam ostala djetinjasta, volim se saliti i ludirati, pusim cubanske cigare i i dalje puno psujem.

To bi bilo to. 30-tak godina sazetih u nekoliko redova.

Naravno, nadam se da cemo imati tu predivnu priliku da se vidimo i da se ispricamo.

Unaprijed se radujem susretu.

Saljem vam veeeeeliku pusu svima. Javite mi se svakako. Mobilni telefon +41 79 628.49.01 e-mail imate;

skype name: sanja lopar. Za one koji nisu: postanite clanovi skype-a. Razgovori su besplatni izmedju clanova, a mozemo organizirati i conference call.

Pretpostavljam da su neki ovaj tekst i slicice dobili putem maila, izgleda da samo Gliga ima mail koji ne prima svicarce. Marijana mi se javila i pravo me obradovala. Kada sam je vidjela na slikama sjetila sam se da smo je zvali Kvisko. Ranko ti si ostao isti, zadrzavsi svoj baby face. Zoka mi se nista nije promijenio, Ozren postao jos sarmantniji itd itd. Ja u opste ne znam gdje bih vam pocela pisati i sta pricati.....Toliko toga ima. Primijetila sam da me nema ni na jednoj slici iz prvog razreda. Vjerovatno sam luftala kada ste se vi slikali. Ukoliko me nadjete negdje stavite to na blog jer ja bukvalno nemam niti jednu slicicu . Neobicno se radujem ovom kontaktu i moram vam priznati da mi se nesto stislo oko srca kada sam vas sve ponovo vidjela i sjetila se tih predivnih dana.
Sada mozemo truniti koliko hocete. Kada sam u Genève onda i imam vremena, mada sam cesto na putu. Volim vas do neba i zvjezdica. GLIGO TITO moj, hvala ti sto me se sjeti i sto si me nazvao.

Sanja Lopar-Misovic

Sanja, Wilcomen, Bienvenue, Welcome!

Danas nas je obradovala nasa skolska druga, Sanja Misovic (udato Lopar) veselim mailom i jos veselijim slikama. Dobro nam dosla na casicu price (suplja je najpopularnija)!

Osim sto odlicno izgleda, Sanja je zadrzala isti, otvoreni duh, elem da ne duzim - raspisi se.

Igrice

Evo jedna za mog pobru Lolu. Nije nam se odavno javio, a znamo da vise voli female nego e-mail. Osim toga volio je i razne igre, pa i one sa balonom. Evo nek zna da je ovjekovjecen ovaj trenutak, Lola, Vojkan i Ranko u igri sa balonom.

MALA ZGODNA PRICA

Pera i Djoka krenuli na skijanje. Vozili se nekoliko sati i uhvatila ih strasna oluja. Sklonili se na neku farmu i zamolili zgodnu gospodju koja im je otvorila vrata da kod nje prenoce. "Ma znam da je napolju grozno, ali nedavno sam ostala udovica pa bi ljudi mogi svasta pricati ako vam dopustim da prenocite u kuci," rece udovica. "Ne brinite," rece Pera, "mi cemo prespavati u stali, a cim se vreme popravi, odlazimo!" Zena pristane i njih dvojica prespavase u stali. Ujutro se vreme popravilo i oni krenuse na put. Ostatak vikenda proveli su uzivajuci u skijanju.
Oko devet meseci kasnije, Pera je iznenada dobio pismo od nekog advokata. Trebalo mu je neko vreme da shvati da se radi o advokatu one zgodne gospodje sa farme. Ode on kod Djoke, pa ga pita: "Cuj, secas se one zgodne udovice kod koje smo prespavali kad nas je na skijanju uhvatila oluja?" "Da, secam se," odgovori Djoka. "Jesi li ti mozda usred noci ustao i posetio gospodju?" "Pa, jesam." rece Dkoka zacrvenevsi se jer ga je Pera provalio. "Moram priznati da jesam." "I, jesi li se mozda predstavio mojim imenom umesto da joj kazes svoje?" Djoka je prebledeo. "Da, jesam - sorry, stari. Zasto pitas?"
"Nedavno je umrla i sve mi ostavila," kaze Pera.





(A mislili ste da ce se drugacije zavrsiti, zar ne?)

EVO I MERIMA

Jučer sam sreo Merimu Sarić sada Ademaj. Radi u Zavodu za mjeriteljstvo BiH,e-mail adresa merima.ademaj@basmp.gov.ba Uključit će se.

Sajonara

Eh pa ja odlučio i kupio kartu. Dolazim u Sarajevo 2 julija, ostajem do 4 avgusta. U stvari odlučio sam već davno, ali sam čekao neke druge kombinacije. I upalilo mi je. Idem u Japan na tri sedmice u Junu, vraćam se u Louisville, prenoćim, i odmah letim dalje prema Evropama. Malo će biti naporno, ali vrijedi. U Japan idem preko Fulbright-ovog programa, čiji je cilj približavanje kultura Japana i SAD-a. Pa da im se približim, mislim kulturno.
Trebalo bi biti uzbudljivo, hefta u Tokiu, dvije hefte ostatka Japana sa svim znamenitostima. Jedva čekam. Ne samo Japan nego naravno i proslavu godišnjice mature. Ja dolazim garant. A za mjesto dočeka i program se nimalo ne sekiram, možemo se ispričati i na klupi u Vilsonovom. Nadjemo se ujutru i ostanemo dva-tri dana. Toliko će nam vremena trebati da se ispričamo u kratkim crtama. Ako me vidite u kimonu, znači dolazim pravo sa aviona.

Goco, sretan rodjendan !

Da budes vesela i zdrava kao djevojcica i dugovjecna kao kornjaca, da imamo sa kim da tracamo dok starimo. Tvoji stari, ali ne i matori, drugovi i drugarice iz IV-7

pozdrav sa juga

evo me na kratkom odmoru u Sun City-ju. Trenutno nisam u prilici da vam posaljem pjesmice i recitacije ili odlomke iz nasih slavnih romana ali vam zato saljem najtoplije pozdrave sa nadom da ce mo se uspjeti svi naci na nasoj proslavi. Volio bih na blogu naci "zagubljene" slike iz gimanzijskih dana kao i vase porodicne slike a o putesestvijima i kroz sta smo prosli pricacemo kad se nadjemo...Da li je termin 20 julu jos u igri i koliko je do sada prijavljenih za siguran dolazak. Ja pokusavam da organizujem avio karte- navodno su vec sve bukirane a setati i plivati odavde mi nije bas na ruku...
Nase Sarajlije bi trebalo polako da organizuju mjesto proslave a i kulturno umjetnicki program, obzirom da Bristol jos nije renoviran.
do skorog vidjenja ..

Brljajuci po YouTube

Pa, evo, i ja malo brljao po YouTube, preslusao gomilu Eurovizija, ukljucujuci Tajci, Danijela, Gori Vatra, Rivu itd, itd.

A onda mi palo na pamet nesto i ja nasao: ako ste spremni da rizikijete, kliknite ovdje .

DISCLAMER: Link je proslijedjen u najboljoj volji i bez ikakve primisli. Ako kliknete, gledate na svoju odgovornost, jaki osjecaji moguci i vjerovatni. U slucaju losih, smjesta prekinite gledanje. U slucaju tezih fizioloskih smetnji, obratite se svom doktoru. Vjerujte u ljubav....

Dva dobra druga

Evo jedne Rankane,samo da vidis da se nisi slikao jedino u rolki.

Loger, prepoznajes li kosulju?

Ljubi Vas Sina

1976

Sad sam pet puta za redom,na you tube,odslusao Ismetu Dervoz i Ambasadore sa pjesme eurovizije iz 1976g.

KAKO DA SKRIJEM SVOJU BOL

U prilogu slika iz iste godine.

Za Viteza Gligu

... i sve nase drage prijatelje, koji nikad nemase vremena za prodju i ovu skolu, a trebalo

je da je svi zavrsimo na vrijeme!

VISOKA ŠKOLA MARIFETLUKA

Davno i davno za turskog vakta i zemana, bilo nekakvo momče. Dobro se vladalo i dobro školu učilo. Skupiše posle para i poslaše ga u Stambol na najviše škole. Tamo je i dalje učio kod čuvenih hodža i uleme. Učio je godinu, tri, pet i izučio. Bio je najbolji đak. Dadoše mu diplomu. Bilo je vreme da se vrati u svoj daleki vilajet i među svoje neuke ljude. Oprosti se od svojih jarana i od svojih učitelja. Kad se opraštao od najmilijeg učitelja, učitelj mu reče: - Dobro bi bilo, o Sulejmane, da ostaneš još tri godine kod mene. - Zar nisam bio tvoj najbolji đak i zar nisam sve izučio? - Bio si najbolji đak i sve si izučio. Naučio si Kuran, koliko i ja, i izučio si sve molitve... To je mnogo, ali nije dosta, o Sulejmane, ostani još tri godine, drag si mi, hteo bih da naučiš još i marifetluke. Sve sam te učio, samo te marifetluke nisam naučio. - Kakve marifetluke! Zar posle nauke marifetluci! - planu momče, naljuti se i ode od svoga učitelja. - Kajaćeš se, o Sulejmane - isprati ga učitelj. Putovao je dugo i dugo. Zaboravio je i na Stambol i na učitelja. Jednoga dana osvanuo je u nekoj kasabi, možda baš i u ovoj. Bio je skromna izgleda i odela kao i svi pametni i učeni ljudi. Niko ga nije ni primećivao. Njegovo bogatstvo bilo je u njegovom znanju. Bio je petak i ljudi su išli u džamiju da se pomole. Pošao je i on. Stao je na molitvu sa ostalima. Hodža što ih je u molitvi predvodio bio je prost i neuk čovek i sve molitve je pogrešno izgovarao i pokrete pri molitvi pogrešno činio. Naše momče se odmah izdvoji, ode na sasvim drugi kraj džamije, i poče se moliti odvojeno od ostalih. Tako skrenu pažnju na sebe. Kada su izlazili iz džamije, priđe mu jedan čovek: - Zašto si se malopre izdvojio na molitvi i otišao od nas? - Vaš hodža je neznalica i pogrešno čita molitve. Zašto da moja duša pati u paklu! - odgovara Sulejman. Onda mu pristupiše još četvorica-petorica i isto ga upitaše. On svima isto odgovori. Najkrupniji među njima opali mu šamar, jedan, pa drugi, i reče: - Mi se ovako dvadeset godina molimo i nama je dobro. Ko si ti da kažeš da nam je sve to bilo uzalud! Ko si ti da možeš da kažeš da su naše molbe i molitve propale?! Posle ga istukoše i ostali. Hodža se smeškao. Kada je ležao sam u jarku iza džamije, seti se Stambola, svoje škole i svoga najmilijeg učitelja. Odluči da se vrati. Opet je dugo putovao. Učitelj mu se obradovao. I on nastavi školovanje. Tri godine je učio marifetluke. Posle tri godine ponova je krenuo u svoj daleki vilajet. Put ga je naneo opet u onaj isti grad. Opet je bio petak. Opet su oni isti ljudi išli u džamiju. Opet je bio onaj isti hodža. Samo je on sada bio drugi čovek. Njegova košulja bila je od svile. Njegovo odelo bilo je od kadife. Njegove brojanice bile su od ćilibara. Njegov štap bio je od abonosa. Njegova brada mirisala je na mošus. Na glavi je nosio veliku belu čalmu kao kalifa. Kada primetiše njegovo odelo i njegovu čalmu ljudi se pomakoše sa svojih mesta i ponudiše mu počasno mesto ispred svih. Počela je molitva i onaj isti hodža je ponavljao one iste greške. Možda je sada bilo i više grešaka, ali mudrom i otmenom putniku nije ni padalo na um da prekine zajedničku molitvu i da se izdvoji. Posle molitve svi pogledi behu uprti u otmenog i pobožnog putnika koji ima veliku belu čalmu kao kalifa. Zamoliše ga da ih blagoslovi. Dostojanstveno se popeo na mimber, dugo je gledao svoju mirišljavu bradu i rekao: - Čujte me, o dobri ljudi! Neka je blagoslov Božji na vama. Mnogo sam divnih hramova Božjih video i u njima se Alahu smerno klanjao. Ima, zaista, na svetu i bogatijih, i većih, i lepših džamija od vaše. Pa ipak, dosad ne naiđoh ni u jednoj kući Božjoj na tako učena čoveka kao što je ovaj vaš časni hodža. Niti ikada čuh tako uzvišenu molitvu kao ovde danas. Ako na zemlji još živi iko od Muhamedovih potomaka, to je ovaj sveti čovek ovde. Alah mi je uslišio želju i doveo me pred lice Muhamedovog potomka. Neka je ovaj sveti čas nezaboravan. Maši se posle za džep, izvuče maramicu i iz maramice komadić čiste vate. Onda nastavi: - Najveća sreća će biti za mene ako mi ovaj sveti čovek dozvoli da uberem jednu dlaku iz njegove brade i ponesem je uz svoje srce. Od nje se ni ja ni moji potomci nećemo razdvajati do sudnjega dana. Hodža je pristao. Hodži su bile suze u očima. Hodža je bio uzbuđen. Svi su bili uzbuđeni. Otmeni putnik je dlaku uzbrao. Dlaku je uvio u namirisanu vatu, vatu je uvio u svilenu maramu, svilenu maramu previo je oko srca. Prilazili su sada i drugi. Stidljivo i snebivajući moliše i oni hodžu da mu iščupaju dlaku iz brade. Neki su odmah tražili dve. Toga dana bilo je u džamiji mnogo sveta. Hodžina brada nestajaše polako. Hodža se u jednom času usprotivi. Onda mu priđe onaj najsnažniji i reče da je on njihov hodža i da je i njegova brada njihova brada, a ne njegova brada. Kada se hodža ponovo usprotivi oboriše ga na pod i svaki je čupao koliko je hteo. Neki su uzimali i za prijatelje i za daleke rođake. Svako je hteo da ima dlaku iz brade Muhamedovog potomka.

Zuko Dzumhur

p.s.

Nema entera, nisam ja pisala, davno sebi slozila u dosije nezaborava. Pisano je u originalu(Z.Dz.) na ekavici.

Ne marim ja...

Ju, sta bi narode? Kakav zuti, kakav crveni? Ja se sportom nisam nikad bavila, samo supljiranjem, a tu nije bilo nikakvih zutih ili crvenih. Ma, dobro Marijana rece, sve ovo onaj Amis zakuho. Ja fino pisala post, kad se on utace i onako nas navuce, pa odvali, ja jedva stigoh majku obici. Sram te bilo Amisu jedan! Nisam ja nista. Ko da vidim, Erduan konta: nije to samo juce, pratim ja vas vec duze vrijeme... ovo meni zvuci isto ko ono iz sedamdeset i neke: ne moze, nisu ozbiljni. Meni i sad sega, a rekoh ja fino: nikad ne znas oklen te gleda... Cuj ja neozbiljna, majka dvoje djece! I cuj eseji neki, ja vazda cetvorka iz SH. Necemo mi vise nako slucajno. Nista nije slucajno. Najavicemo termin i poslati obavijest svima, nego sta. Da Goca ne izostane, da nam anonymus Gliga zacini Vegetom, pa ako ima jos kandidata, da niko ne izostane. Ono mozda izgledalo malo sektashki? Radila ja kod vojske godinama, znam terminologiju. Pravilnik o ponasanju, molim. Ima li? Nema? Pa kako mozete tako supljirati bez Pravilnika? Ja sam svoju biografiju fino napisala na pocetku (ista koErduanova) i rekloh da ce biti prozivki. A najljepse od svega kako Gliga odmah uleti i to mu ne bi dosta jednim komentarom, nego nekoliko puta, da se zna...E, Gliga, bas me nasmija sa Karapandzom, da mi je...
Nego (pa moram odvojiti, Zoka), dobro nam dosao Erduane. Uklopi se covjek ocas. Vidim znas i ti supljirati, a ja umalo da te ozbiljno shvatim. Strecnu me, pravo.

Zlato, bas si neozbiljna

A i ti Amishu, nisi nista bolji. Cuj, on bi da ima svega na kamari, da se cita, uz kaficu i cigare,

poslije posla! Kako stvari stoje, ima da se trazi dozvola za SVAKU RIJEC/SLIKU, ili da se neozbiljno drustvo izmjesti u drugu kafanu - ono... zbog remecenja javnog reda, mira, morala i te de.

Koliko vidim, meni i Zlati slijedi zuti, a ko zna, - ako nastavimo mimo protokola(???), sa organizacijom izlozbi, pjesmica, eseja, jedrenja belim ladjama, putopisa i ostalih neozbiljnih aktivnosti i crveni karton! Vec nas vidim u pluskvamperfektu.

“At the Derek Zoolander Center For Children Who Can't Read Good And Wanna Learn To Do Other Stuff Good Too, we teach you that there's more to life than being really, really good looking “…(and really, really very serious)

You can share your toys, and your connections, and your good chi (if there is any) !

Nista od navedenog nije grijeh.

Ma nista Zlato, samo da mahnem, prije nego me iznogiraju, za miniranje civilizacijski dostignuca

and podebljavanje komunikacija.

Tvoja,

Diplomirana kafe kuharica, specijalizovana za esspresso & suplju.

POVRATAK IDEJI I CILJU BLOGA

Dragi moji,

Čini mi se da blog već pomalo odstupa od osnovne zamisli.Ne zamjerite ako primjetim da se postepeno pretvara u prezentaciju izuzetnih literarnih eseja ali, što bi rekle naše uvažene profesorice gdje. Rebić i Mioković, odstupilo se malo od teme i ideje.

Naša pasivnost u velikoj mjeri doprinosi takvom smjeru bloga i vaše prozivke zbog ne aktivnosti mnogih su u potpunosti opravdane.

S toga, evo me nakon tri mjeseca da se opširnije upišem.

Oženjen, otac troje djece. Najstariji sin i kćerka, po okončanju naše gimnazije (radi očeve tradicije vozarili iz grada), na studiju ekonomije i međunarodnih komunikacija. Najmladji, ratni, u sedmom osnovne.

U proteklih 30 godina, po završetku ekonomije,radio i rukovodio na više mjesta i pozicija. Od višegodišnjeg predratnog republičkog finansijskog inspektora, jednog od osnivača Finansijske policije BiH, sekretara Gradskog sekretarijata za inspekcijske poslove i člana Izvršnog odbora Grada Sarajeva, Rukovodiac Inspektorata Kantona Sarajevo, direktor velikog trgovačkog preduzeća, načelnik u poreznoj upravi i trenutno rukovodilac u Upravi za indirektno oporezivanj BiH. Kao certificirani računovodja i ovlašćeni revizor bavio sam se i revizijom.

Od vanposlovnih aktivnosti osnovao sam i vodio Ženski košarkaški klub "Sarajevo", koji sam u tri godine postojanja, doveo do evropske lige, na što sam posebno ponosan! Zoka će vjerovatno prepoznati neke igračice koje su igrale i za reprezentaciju BiH, a Tima Džebo je bila reprezentativka ex Jugoslavije. Trenutno pet igračica igra u SAD-u.

Čujem se i povremeno vidjam sa Nusretom, Tahvilom, Murisom i Gligom. U kontaktu sam sa Dragicom.

Svaka čast za spomen našim nezaboravljenim Ivanki i Vojkanu! Koristim priliku da objavim sliku i sjećanje na našeg pokojnog Gorana Pašalića-Pašu, muža naše Dragice, koji nije bio u našem razredu ali je bio veličina naše generacije i uvijek sa nama. Neka mu je vječna slava i hvala!!!

P.S.Ne bih želio da se početak teksta pogrešno protumači. Do željno očekivanog ljetnog vidjenja u Sarajevu Vaš Heni!