Draga moja rajo,
Jako mi je žao naše "ljepotice" IVANKE JURKOVIĆ što nije uspjela da se izbori sa svojom opakom bolešću. Ranije smo se često i čuli i vidjeli, pa i kafu popili (radila je u Općini Centar a ja na Skenderiji), ali eto u zadnjim trenutcima njenog života nismo bili u kontaktu.
Prošlo je mnogo godina kako smo krenuli svi svojim putem, ali život je nepredvidiv i ipak mislim da se ništa ne dešava "slučajno". Zašto to kažem?
Prije 2 godine, dok sam se još bavio privatnim poslom ovdje u Sarajevu, uđe mi u radnju jedan "div". Samo sam ga krajičkom oka pogledao i pomislio: bože koliki je, mogao bi mi razvaliti portal na vratima, ali sam ipak dovršio posao sa jednim kupcem.
Trenutak poslije toga, kada sam bolje pogledao tog "diva" ni on ni ja nismo mogli vjerovati svojim očima. Poslije toliko dugo vremena, Zoka Kajmaković je bio u Sarajevu i stoji u mojoj radnji, baš u momentu kada sam i ja bio tu (jer moglo se desiti i da ne budem). Mojoj sreći nigdje kraja.Ispričali smo se nadugo i naširoko, ali ipak je to bilo kratko vrijeme da evociramo uspomene na sve protekle godine.
Neko bi rekao "slučajnost".
E pa od te slučajnosti sve je i počelo. Jučer ujutro me Zoka zove i podsjeti me da nam je ove godine 30-godišnjica mature. Rekoh: "šuti Zoka čuće nas neko, a ne izgledamo tako stari". Šalim se. Dogovorili smo se da pokušamo okupiti svu staru raju, ako ne u zivo, onda bar ovako na internetu.
Ne sumnjam da ćemo od ovoga ipak nešto napraviti. Čak i ako se ne mognemo svi skupiti ovdje u " III gimnaziji ", prikupit ćemo i razmijeniti podatke i ostati dalje u kontaktu.
(PS. sjećate li se još one: VINO PIJU NANO AGE SARAJLIJE,
U BRISTOLU NANO POKRAJ GIMNAZIJE....)
A sada nešto i o meni: Cijelo vrijeme sam ovdje u Sarajevu,profesor sam fizičke kulture (mada nikad nisam radio u školi) i cijeli radni vijek se bavim organizacijom velikih sportskih priredbi (ZOI 84, Svjetska i Evropska prvenstva, Univerzijada, te državna i lokalna takmičenja) i marketingom.
I sada sam angažovan u sportu (član Izvršnog Odbora Paraolimpijskog Komiteta BiH, Predsjednik Stonoteniskog saveza invalida F BiH, Predsjednik Sarajevskog Skijaškog kluba ...) a profesionalno već godinu dana radim kao Menadžer Sarajevskog sajma u Centru Skenderija( www.skenderija.ba). Tokom rata, 1992 godine sam teško ranjen i ostao sam invalid (paraliza noge), ali iz inata sam poslije 3 godine ponovo uspio da prohodam.
Sad o malo ljepšim stvarima: oženjen sam. Supruga Meliha je ljekar specijalista interne medicine i doktor medicinskih nauka. Imamo dvoje djece- Selma (1985) je 3-ća godina ekonomije, a Tarik (1989) ide u 3-ći razred Bošnjačke gimnazije.
Toliko o meni, a sada nešto i o trenutnim informacijama koje imam o ostaloj raji:
GORAN se preziva DOBRIJEVIĆ i nalazi se u Johanesburgu u Južnoj Africi sa suprugom (sreli smo se ovdje prije par godina kada je dolazio u posjetu). Sada mu nemam adresu i podatke, ali ću ih pokušati nabaviti.
Naš razrednik je predavao OTO i zvao se HRŠUM RATKO (ne znam dalje podatke)
KREHIĆ NEDIM je u Sarajevu, adresa: Mostarska 1, Sarajevo, Tel.kuća:++387 33 218 488, a Mob. ++ 387 61 539 058, još nema Email adresu. Pravnik je po struci, ali sada se bavi privatnim poslom.
ČESIR EDUAN je u Sarajevu, i često se čujemo. Radi u Upravi za indirektno oporezivanje, i njegov Mob. je ++ 387 61 130 566, ostale podatke šaljem naknadno.
ŠOBER MOROSLAV je u Sarajevu, doktorirao je i predaje na Farmaceutskom fakultetu u Sarajevu, njegov Tel. na poslu je ++ 387 33 218 680, a Mob. ++ 387 61 303 148. Trenutno je na putu u Turskoj, pa kada se vrati dodat ću i ostale podatke.
PERVAN JADRANKA , je također ovdje, i navodno radi u glavnoj pošti na Obali, provjerit ću podatke i javiti.
NENADIĆ MARIJANA - znam da se udala i imala je prezime NENADIĆ- JUGO (muž joj je također bio karataš) ali ne znam gdje je sada.
SARAJLIĆ ALMA - je ljekar specijalista i zadnje što znam o njoj je da živi i radi u Londonu
ČILIĆ LJILJANA- zadnje što znam je da je radila kao profesor u jednoj školi stranih jezika ovdje u Sarajevu (prije rata) ali ne znam gdje je sada,
SULJEVIĆ NUSRETA i PULJEVIĆ ZDRAVKA mislim da su također ovdje u Sarajevu, ali nisam ih odavno vidio.
Toliko za sada od mene. Pozdrav svima i čujemo se.
7.2.07
Subscribe to:
Post Comments (Atom)
1 comment:
Murise, jako mi je zao da si morao da prodjes kroz sve to sa ratom i ranjavanjem, i onda teskim oporavkom. Cestitam ti na oporavku, i sa zadovoljstvom mogu reci da kad sam te vidio, bio si onaj stari, dobri, nasmijani Pozder-Rac!
Cuo sam i za Pedjinu ranu i nesrecu. Nadam se da cemo i sa njim napraviti neki kontakt.
Post a Comment