JESTE LI ME POZELILI????

Ja bila na putu. Vratih se i kazem sebi kako cu sa merakom iscitati nove clanke koji su se "nagomilali" u mom odsustvu, kad ono trrrt. Skoro nista. Jedan clanak sa dvije Zokine slicice, clanak sa kojim potvrdjuje dolazak u Sarajevo i nekoliko komentara na "starinski izgled" Marija i Zokija te snobovskoj II i seljackoj III. Ma sta vam je ljudi? Ulijenili ste mi se. Ili naprosto cekate da neko drugi ubaci malo ritma u ovaj blog, sto ce reci da ste na pocetku kreiranja istog, ispucali svoje kapsole. E pa ne moze to tako moji drugovi i moje drugarice. Dajte se kontrolirati malo.....koncentrirati malo vise... i participirati najvise....
Sto se mene tice, mogu vam reci da ste mi nedostajali. Falilo mi da blogam s vama. Falili mi vasi komentari, osvrti i tako to. Kajmakovicu, pa ni rijeci o putovanju, krstarenju i lijepom plavetnilu. Samo o kokama iz druge gimnazije. Ma dje je ba ono zapelo...?Nema vas ni na skype-u, k'o da se bojite pricati uzivo ili pokazati u danasnjem izdanju....Zlata i Marijana skupa sa Dobrinkom defacto drzale budnim ovaj blog a sada samo po koji komentar....Hmmm....nesto mi to sve cudno. Ali mozda imate puno obaveza pa se vise i ne stigne ili je ona prva nostalgo-euforija nabijena emocijama i sjecanjima malo splahnula pa ne znate vise sta i kako pisati, nego se zadovoljavate praviti komentare na nesto sto neko drugi napise...?!Haaaa, jesam li pogodila?
Ma bilo kako bilo, neka sam se ja vama vratila. Nekako mi fino ovdje. Mogu vam reci da ste mi, nekako, bijeg iz svakidasnjice. Nego hocu nekako da fixiram jedan week end da odem do Milana kod Dobrinke. Bilo bi dobro Cilicko da se nekako ugajgulimo pa da se nadjemo u Milanu!!!? Sta mislis? Vi drugi nasi dragi, daleko ste nam pa vas i ne zovem.
Nego, moze li mi neko reci ko u stvari dolazi u Sarajevo 20 jula? Postoji li neki spisak onih koji dolaze? Bilo bi lijepo znati.
Ponovo sam slusala "Valtera" iz Vankuvera i bilo mi lijepo. Odvrnula do daske i pjevala sa Ozrenom. Derala sam se iz petnih zila. Oslobodila malo negativne enregije i opet se vratila u svakodnevnicu. Ovaj put vam pisem bez da okacim slicicu. Reko' pozelite me malo. Ha,ha,ha. Salim se, naravno. Juce nam je bila uzasna vrucina u Genève 30°C u hladu. Previse za pocetak maja. Stavila ja sesir na glavu, cvike i padose mi Marijana i Zlata na pamet. Eto drage moje, solidarisala sam se na trenutak sa vama dvjema.
Mislim da sam dovoljno pisala za danas. Pa kako ovdje na lijepom francuskom kazu:
Aurevoir et à bientôt mes très chers amis.
Volim vas do neba i zvjezdica,

Vasa Sanja