MOJE PRIJATELJICE

Kratka pricica za sve moje prijateljice sirom svijeta.

Mlada supruga je sjedila na sofi,pijuci ledeni caj u posijeti svojoj majci. Dok su pricale o zivotu, braku, o odgovornosti u zivotu i obavezama zrelih ljudi,majka je zamisljeno promrdala kocke leda u casi i onda jasno i trezveno pogledala svoju kcerku.
"Nemoj zaboraviti svoje prijateljice", rekla je dok su se listici caja polako smirivali na dnu solje. "One ce ti biti sve vaznije, kako budes postajala starija. Koliko god budes voljela svoga muza, koliko god budes voljela svoju dijecu, one ce ti biti potrebne. Sjeti se da povremeno odes negdje sa njima, da radis nesto sa njima.I zapamti da tvoje prijateljice nisu samo prijateljice, one su tvoje sestre, tvoje kcerke i ostali tvoji rodjaci. Bice ti potrebne druge zene. Zenama su uvijek potrebne druge zene.
" Kakva blesav savijet", mislila je mlada zena. "Zar se nisam upravo vijencala? Zar nisam upravo zakoracila u svijet parova? Za ime boga, ja sam udata zena, odrasla, nisam neka mlada dijevojka kojoj su potrebne prijateljice! Moj muz i porodica koju cemo mi stvoriti ce svakako biti sve sto mi je potrebno da moj zivot ucinim smislenim i ispunjenim."
Ali ona je ipak poslusala svoju majku; nastavila je da odrzava kontakt sa svojim prijateljicama i tako sve vise svake godine. Kako su godine prolazile, jedna za drugom, ona je polako pocela da shvata da je njena mama ustvari znala tacno sta je pricala.
Kako vrijeme i priroda stvarju promjene i misterije u zivotu svake zene, prijateljice ostaju stub oslonac za nju.
Nakon 40-ak godina zivljenja u ovom svijetu evo sta sam naucila:
Vrijeme prolazi. Zivot se desava. Distanca razdvaja. Dijeca odrastaju.
Ljubav blijedi. Srca se slamaju. Karijere se zavrsavaju.
Poslovi dodju i prodju. Roditelji umiru. Kolege zaborave usluge.
Muskarci ne zovu onda kad su rekli da hoce.
Ali prijateljice ostaju tu, koliko kod vremena i milja bile daleko od tebe.
Prijateljica nikad nije tako daleko da ne moze biti tu kada ti je potrebna.
Kad budes morala da hodas tim usamljenim putem i kad budes morala da hodas sama, tvoje prijateljice ce biti tu sa strane tog puta navijajuci za tebe, moleci se za tebe, trudeci se za tebe, intervenisuci u tvoje ime i cekajuci te na kraju puta sirom otvorenih ruku.
Nekada ce one cak i prekrsiti pravila i hodati pored tebe, ili ce uletjeti i iznijeti te sa puta.
Moje prijateljice uljepsavaju moj zivot. Svijet ne bi bio isti bez njih, ne bih ni ja.
Kad smo zapocele ovu avanturu zvanu zenskost, nismo imale pojma o nevjerovatnim radostima i tugama koje su nas cekale. Niti smo znale koliko cemo biti potrebne jedna drugoj. Svakog dana smo potrebne jedna drugoj i dalje.

ZA SVE MOJE PRIJATELJICE MA GDJE BILE.