Hvala Zoka u ime moih pionira i u moje ime.I takodje. A ja kad god cujem"pioniri",odm'a me asocira na pjesmicu"Mi smo mali pioniri,iz gaca nam .....etc."
... i mali cicibani zahvaljuju. Kad smo kod datuma i te slichice, da kazem, kako ja, jel'te imam proslost pozamasnu (ne stidm se i ne krijem je, jer valjalo je spucati skoro pola vijeka u nesto)te se zaista sa velikom tugom, sjecam posljednjeg zvanicnog obiljezavanja i sleta. Nista citala, hodala, bila na sletu. Ne znam kome i kako se omaklo, da te '79 godine uvali jednu tacku bolje receno tachkicu, tehnickoj omladini ( makete, avioni, sibice, ko ce znati), izvidjachima, mom tadasnjem klubu KK "BOsna" i ko ce znati, ko je tu jos bio.
Elem pripreme su trajale jedno 3 hefte, a to je bilo kao na vrat na nos, jer se svi ostali normalni omlaTinci spremali mjesecima. Ali, kako se ispostavilo, to zaista nije bio problem. Tih par hefti spremanja, bez opterecenja za takmicenje, bez ikakavog pritiska, zaista su bili nesto najbolje sto mi se u sportu desilo. Bolje od svih reprezantacija, putovanja, priprema po bijelom svijetu,izleta, rezultata - definitivno najbolja atmosfera ikad. Za datu priliku prikacili se veterani i veterinari, jednako kao i pioniri, pukovnici i pokojnici, za sva vremena. Rekoh, spremalo se u OS "Valter Peric", u atmosferi, koju bih, kada bih kako mogla ponijela svuda sa sobom.
Na kraju se utrpali na voz - nego sta, sa izvidjacima i ostalim cicibanima i put Beograda, kasarna Topcider, pa stadion i udri opet vjezbaljka. Jedini, ali aposlutno jedini problem je bio, kako na stadionu trckarati u WC, stvarno problem(Balkana i svake fukarske sredine). Ajde se domundjavaj sa cuvarima, kumi, moli, kukaj, ali prodje i to.
Ja tamo izgorjela na suncu, uzas. Kakav UV blok, kakve trice. Prvo na stadionu, a onda me djavo navede na Tasmajdan, na bazen. Zasto smo ponijeli kupace i sad mi je tajna. Tu me majsko sunce dotuklo do kraja, ali ne samo mene, nego sve ludake, koji su smislili da se kupaju and suncaju.
Slet :) sa prethodnom tackom, koja je isla uz refren "skojevka sam skojevka sam" uz ritam sekciju - sa stisnutim pesnicama. Krv mi izvjesni pili, godinama poslije.
Dekor je je bio, da ne lazem najmanje 1000 velikh plasticnih zvijezda. Crvenih naravno. Kad je sve zavrsilo, Tito ode sa Jokom, svi se izmahali, neki se isplakali, neki kukali kako i zasto su pogrijesili(ma bezveze, sve islo ko mlijeko)ja vidim nose ljudi zvijezde. Aaaa, pa cek, ne moze to tako. Hocu i ja jednu. Uprtim ja jednu, promjer krakova veci od 1m.
Crvena ja u licu, kao rak, i vucem zvijezdu. Pita me rahmetli Salko:
- A kud si ti posla s tim? - Kuci. - Mislis do kasarne. - A ne, mislim do Sarajeva.
Uvalili se svi od smijanja. Ja zvijezdu i na voz. Mati me kuci mrsko gleda, a moj pokojni tata kaze "E kad si je ti sine vukla, vala cemo je zakucati na vrh kuce."
I jeste je postavio na gornji balkon, ispod krova i jos je s vremna na vrijeme farbao crveno, kako se boja strugala. Kuca izgledala... isto Muzej Revolucije, sve dok je neko drugi nije raznijeo zajedno sa ostalim stvarima '92. Nema ko nije bio sokiran, kad je vidi. Mene je uvijek sjecala na atmosferu, tih priprema, dobrocudne zabave, odgovornosti, radosti. Ne govorim ni o kakvom politickom ili navijackom momentu, niti sa nostalgijom prizivam sto se vratiti ne moze. Govorim o atmosferi i ljudima, koji su bili tu, a iz prve mogu nabrojati bar 5 kojih vise nema. Jedan od njih je bio sjajni lik, Bozo A., koji je sve slikao novom kamerom, Salko kojeg nema, dvojica Ibra kojih isto nema, a nema ni Boze i da ne nabrajam. Eto, da mi slike nisu nestale, sad bih okacila jednu sa mnogo osmjeha, veoma razlicitu od skolskih.
Jeste slet i sprdnja i idolatrija i Kim Il Sung, ali kad sve te politicki korektne momente oduzmem, uz dozvolu kraljice Elizabte, koju bas zaboli za moje uspomene, tvrdim da atmosfera nije bila losija, - cak sta vise, sa raznih slicnih festivala i manifestacija na drugom 'korektnom' kontinentu. Isto: bila, usestvoval, hodala, probala. Ljudi, svuda ljudi, a negdje i neljudi.
Posljednji nosilac stafete: Goran Radman, danasnji Boss Microsoft-a za jugositicnu Evropu. Kad Bill-u nije smetala referensa 'stafeta,da ga uhljebi, ne smeta ni meni da se sjecam?!
Ne mogu da tvrdim da li je jos neko bio sa mnom, cisto da ne uvaljujem nikoga u svoje uspomene, a ne zato sto ne znam.
Vidis, Marijana, ti se bar sjecas godine i detalja. Ja sam isto ucestvovala na jednom sletu, ali koje godine....? Mi iz Proletera smo poslije imali cast i da mu licno igramo koncert. Folklor mi je omogucio tu veliku cast. Znam da smo umirali od straha da ne mogrijesimo u koreografiji ili da nam se slucajne ne odveze uckur na dimijama ili caksirama. Meni su se gace tresle od neke treme izmijesane sa ponosom. Ma osjecaj je bio super. Naravno momenti slikanja sa Tiletom poslije su bili pravi. Tad je Tito bio samo nas. A bilo nas je 12 folklornih parova i 12 clanova orkestarske sekcije. Kad je trema popustila, onda smo i dernek napravili....ali samo za nas, naravno. Drug Tito je morao svojim poslom. E tako dodje '92 i moje slike odose u pepeo. Ostale mi samo uspomene (bar ono sto nisam zaboravila) a to mi niko i nikada ne moze uzeti ili unistiti....Osim Alzheimera, naravno. E s njim ne znam kako da izadjem na kraj ako mi udje u kucu. A cini mi se da je vec na vratima.
Zoki, zaboravih da ti se zahvalim na cestitci. Pravi si laf. Svaka cast sto si se sjetio. Sina, trebao si i nastavak napisati. Nije ti fazon ja znam samo "......nesto viri" ali dalje mogu samo zvizdati, a ni to nije sigurno (kako ono ide muzika...ha,ha,ha)
Recu Loli da se javi. Kao sto Marijana zna on je jos u pionirskoj organizaciji. /istjeran iz omladinske i nikad nije rehabilitovan iako je davno revidirao/ Pozdrav omladinkama - skojevkama i omladincima ali i mom dragom pioniru Batinicu. Gliga
Hvala Zoka u ime mojih omladinaca a i u moje ime.U Sarajevu postoji kafić po imenu " TITO ". Svake godine se raja skupljaju 25 u noćnim satima, a susret je popraćen i vatrometom.Kafić je vrlo interesantan,nosi sva obilježja onog vremena.Pozdrav svim omladincima koji ovo čitaju.
Hvala Merimice. Lijepo je znati da je i drugima toplo oko srca kad govorimo o 25 Maju. Cuj mene, hvala...k'o ja omladinka...doduse, jos uvijek se tako osjecam, bas me briga.
Evo i mene konacno da se tuspasim. Sa malim zakasnjenjem ali sretna sto mi neko cesta DAN MLADOSTI. Sto Sanjca kaze i osjecam se kao omladinka, bogotovo kada stanem rame uz rame sakcerkama, ha,ha..
Vozdra raja, DRUGOVI OMLADINCI I DRUGARICE OMLADINKE
Nas novi identitet i "brand", zahvaljujuci sjajnom Rankovom virtualnom putopisu. IV-7 - moj razred.
30 godina!! IV-7 Treca Gimnazija Sarajevo
Dragi moji,
Evo, da covjek nevjeruje, punih 30 godina od mature IV-7, sarajevske Gimnazije Braca Ribar (iliti Trece) se primice, i procice, obiljezeno ili neobiljezeno, ovoga ljeta. Drustvo se razislo, zivot je ucinio svoje - svasta se izdesavalo. Ipak, samo jednom u zivotu bude 30 godina mature, a tesko da nam neko moze zamjeriti sto predhodne "okrugle" godisnjice nismo obiljezavali... Tim povodom, ucinimo sve sto mozemo: pridruzimo se ovom blogu, javimo se jedni drugima, nadajuci se da ce on izazvati lavinu osjecaja, sjecanja i - naravno obnovljenih veza. Ko je gdje, ko za koga zna, sta se sakim desilo? Ako si bio dio I-8, II-8, III-7 ili IV-7, generacije maturanata '77, ili, pak, bilo kog drugog razreda iste generacije, ne stedi truda - Javi se. .Napisi o sebi, gdje si, kako si, o kome sta znas, svoje i njegove koordinate i adrese. Ako imas neciji telefon sada je vrijeme da ga iskoristis.
Ukljucimo sto vise nasih skolskih drugova u ovau prepisku. Sjetimo se sa ljubavlju onih koji vise nisu sa nama: Vojislava Mirkovica (1959-1985) i Ivanke Jurkovic-Brkovic (1959-2007).
Ne zaboravimo ovom prilikom nase profesore i posebno razrednike: Mariju Ivkovic, Nadu Rajevic i Ratka Hrsuma...
Kako prepiska bude isla, kako budemo saznavali jedni o drugima, bicemo u mogucnosti da se odlucimo kako da obiljezimo nas veliki, i neponovljivi jubilej: 30 godina nase mature.
Nazdravlje, IV-7 Trece Gimnazije, generacija 1977
Ovaj Blog je pozivnog tipa. Iako komentare moze ostaviti i nepoznati potpisani posjetilac, priloge mogu objavljivati clanovi. Normalno je da se svi uclanimo, jer je blog "nastavak naseg razreda". ....Sve sto treba da ucinite je da uspostavite e-mail kontakt sa jednim od administratora (r_kajm ili rsalipur LudoA hotmail.com). Dobicete poziv, i od toga momenta po Rankovim "Uputstvu kako se ublogirati!! (ispod)
Na zahtjev mnogih nestrpljivih, objavljujemo u "stalnoj postavci" Rankanovo autorsko djelo pod nazivom:Uputstvo kako se ublogirati !!
Vozdra raja,Kad dobijete poziv od administratora bloga Zoke (ili mene), kliknite na link koji ce vas odvesti na stranicu. Posto morate biti clan Google.com ili Blogger.com da bi ste mogli doprinjeti nasem blogu, kao prvo morate se uclaniti. To je i besplatno i vrlo jednostavno. Kliknite na link da se uclanite i sljedite uputstva. Morate imati e-mail koji je istovremeno i vas username, te napraviti sebi pasword iliti lozinku, ukucati je dva puta, kliknuti na kvadratic, i na polje CONTINUE. Kad ste ispunili sva polja kliknite na send. Skoro istovremeno dobicete na dati e-mail potvrdu o uclanjenju. Vrlo je vazno da kliknete na taj dugacki link u e-mail-u, i to je to. Cestitam, postali ste punopravan clan naseg bloga IV-7 III Gimnazija Sarajevo 1977.Kod svakog ublogiranja morate koristiti vas username (koji je vasa e-mail adresa) i pasword.
Pisite, citajte, evocirajte uspomene, druzite se kao nekad.
Pozdrav
Ranko
IV7 - OVAMO!!
Matursko vece 31. maja 1977- Orginalna oznaka sa stola, sacuvala Tahvila :)
11 comments:
Hvala do ove omladinke... u pionirke, eto bas ne mogu, a omladinka svakako...
Hvala Zoka u ime moih pionira i u moje ime.I takodje.
A ja kad god cujem"pioniri",odm'a me asocira na pjesmicu"Mi smo mali pioniri,iz gaca nam .....etc."
... i mali cicibani zahvaljuju.
Kad smo kod datuma i te slichice, da kazem, kako ja, jel'te imam proslost pozamasnu (ne stidm se i ne krijem je, jer valjalo je spucati skoro pola vijeka u nesto)te se zaista sa velikom tugom, sjecam posljednjeg zvanicnog obiljezavanja i sleta. Nista citala, hodala, bila na sletu. Ne znam kome i kako se omaklo, da te '79 godine uvali jednu tacku bolje receno tachkicu, tehnickoj omladini ( makete, avioni, sibice, ko ce znati), izvidjachima, mom tadasnjem klubu KK "BOsna" i ko ce znati, ko je tu jos bio.
Elem pripreme su trajale jedno 3 hefte, a to je bilo kao na vrat na nos, jer se svi ostali normalni omlaTinci spremali mjesecima. Ali, kako se ispostavilo, to zaista nije bio problem. Tih par hefti spremanja, bez opterecenja za takmicenje, bez ikakavog pritiska, zaista su bili nesto najbolje sto mi se u sportu desilo. Bolje od svih reprezantacija, putovanja, priprema po bijelom svijetu,izleta, rezultata - definitivno najbolja atmosfera ikad. Za datu priliku prikacili se veterani i veterinari, jednako kao i pioniri, pukovnici i pokojnici, za sva vremena. Rekoh, spremalo se u OS "Valter Peric", u atmosferi, koju bih, kada bih kako mogla ponijela svuda sa sobom.
Na kraju se utrpali na voz - nego sta, sa izvidjacima i ostalim cicibanima i put Beograda, kasarna Topcider, pa stadion i udri opet vjezbaljka. Jedini, ali aposlutno jedini problem je bio, kako na stadionu trckarati u WC, stvarno problem(Balkana i svake fukarske sredine). Ajde se domundjavaj sa cuvarima, kumi, moli, kukaj, ali prodje i to.
Ja tamo izgorjela na suncu, uzas. Kakav UV blok, kakve trice. Prvo na stadionu, a onda me djavo navede na Tasmajdan, na bazen. Zasto smo ponijeli kupace i sad mi je tajna. Tu me majsko sunce dotuklo do kraja, ali ne samo mene, nego sve ludake, koji su smislili da se kupaju and suncaju.
Slet :) sa prethodnom tackom, koja je isla uz refren "skojevka sam skojevka sam" uz ritam sekciju - sa stisnutim pesnicama. Krv mi izvjesni pili, godinama poslije.
Dekor je je bio, da ne lazem najmanje 1000 velikh plasticnih zvijezda. Crvenih naravno. Kad je sve zavrsilo, Tito ode sa Jokom, svi se izmahali, neki se isplakali, neki kukali kako i zasto su pogrijesili(ma bezveze, sve islo ko mlijeko)ja vidim nose ljudi zvijezde. Aaaa, pa cek, ne moze to tako. Hocu i ja jednu. Uprtim ja jednu, promjer krakova veci od 1m.
Crvena ja u licu, kao rak, i vucem zvijezdu. Pita me rahmetli Salko:
- A kud si ti posla s tim?
- Kuci.
- Mislis do kasarne.
- A ne, mislim do Sarajeva.
Uvalili se svi od smijanja. Ja zvijezdu i na voz. Mati me kuci mrsko gleda, a moj pokojni tata kaze "E kad si je ti sine vukla, vala cemo je zakucati na vrh kuce."
I jeste je postavio na gornji balkon, ispod krova i jos je s vremna na vrijeme farbao crveno, kako se boja strugala. Kuca izgledala... isto Muzej Revolucije, sve dok je neko drugi nije raznijeo zajedno sa ostalim stvarima '92. Nema ko nije bio sokiran, kad je vidi. Mene je uvijek sjecala na atmosferu, tih priprema, dobrocudne zabave, odgovornosti, radosti. Ne govorim ni o kakvom politickom ili navijackom momentu, niti sa nostalgijom prizivam sto se vratiti ne moze. Govorim o atmosferi i ljudima, koji su bili tu, a iz prve mogu nabrojati bar 5 kojih vise nema. Jedan od njih je bio sjajni lik, Bozo A., koji je sve slikao novom kamerom, Salko kojeg nema, dvojica Ibra kojih isto nema, a nema ni Boze i da ne nabrajam. Eto, da mi slike nisu nestale, sad bih okacila jednu sa mnogo osmjeha, veoma razlicitu od skolskih.
Jeste slet i sprdnja i idolatrija i Kim Il Sung, ali kad sve te politicki korektne momente oduzmem,
uz dozvolu kraljice Elizabte, koju bas zaboli za moje uspomene, tvrdim da atmosfera nije bila losija, - cak sta vise, sa raznih slicnih festivala i manifestacija na drugom 'korektnom' kontinentu.
Isto: bila, usestvoval, hodala, probala. Ljudi, svuda ljudi, a negdje i neljudi.
Posljednji nosilac stafete: Goran Radman, danasnji Boss Microsoft-a za jugositicnu Evropu. Kad Bill-u nije smetala referensa 'stafeta,da ga uhljebi, ne smeta ni meni da se sjecam?!
Ne mogu da tvrdim da li je jos neko bio sa mnom, cisto da ne uvaljujem nikoga u svoje uspomene, a ne zato sto ne znam.
Sina, nesretan je ko te proba ukoriti i jos ludji, ko bez tebe tako veselog moze :) Nesretnice, skontace te 'server'.
Vidis, Marijana, ti se bar sjecas godine i detalja. Ja sam isto ucestvovala na jednom sletu, ali koje godine....? Mi iz Proletera smo poslije imali cast i da mu licno igramo koncert. Folklor mi je omogucio tu veliku cast. Znam da smo umirali od straha da ne mogrijesimo u koreografiji ili da nam se slucajne ne odveze uckur na dimijama ili caksirama. Meni su se gace tresle od neke treme izmijesane sa ponosom. Ma osjecaj je bio super. Naravno momenti slikanja sa Tiletom poslije su bili pravi. Tad je Tito bio samo nas. A bilo nas je 12 folklornih parova i 12 clanova orkestarske sekcije. Kad je trema popustila, onda smo i dernek napravili....ali samo za nas, naravno. Drug Tito je morao svojim poslom. E tako dodje '92 i moje slike odose u pepeo. Ostale mi samo uspomene (bar ono sto nisam zaboravila) a to mi niko i nikada ne moze uzeti ili unistiti....Osim Alzheimera, naravno. E s njim ne znam kako da izadjem na kraj ako mi udje u kucu. A cini mi se da je vec na vratima.
Zoki, zaboravih da ti se zahvalim na cestitci. Pravi si laf. Svaka cast sto si se sjetio.
Sina, trebao si i nastavak napisati. Nije ti fazon ja znam samo "......nesto viri" ali dalje mogu samo zvizdati, a ni to nije sigurno (kako ono ide muzika...ha,ha,ha)
Recu Loli da se javi. Kao sto Marijana zna on je jos u pionirskoj organizaciji. /istjeran iz omladinske i nikad nije rehabilitovan iako je davno revidirao/
Pozdrav omladinkama - skojevkama i omladincima ali i mom dragom pioniru Batinicu.
Gliga
Hvala Zoka u ime mojih omladinaca a i u moje ime.U Sarajevu postoji kafić po imenu " TITO ". Svake godine se raja skupljaju 25 u noćnim satima, a susret je popraćen i vatrometom.Kafić je vrlo interesantan,nosi sva obilježja onog vremena.Pozdrav svim omladincima koji ovo čitaju.
Hvala Merimice. Lijepo je znati da je i drugima toplo oko srca kad govorimo o 25 Maju. Cuj mene, hvala...k'o ja omladinka...doduse, jos uvijek se tako osjecam, bas me briga.
A bogami i izgledas!
Bas te briga!
Evo i mene konacno da se tuspasim. Sa malim zakasnjenjem ali sretna sto mi neko cesta DAN MLADOSTI. Sto Sanjca kaze i osjecam se kao omladinka, bogotovo kada stanem rame uz rame sakcerkama, ha,ha..
Vozdra raja, DRUGOVI OMLADINCI I DRUGARICE OMLADINKE
Post a Comment