Usutili se, nego sta. Tako je to valjda kad prodje onaj prvi zanos... K’o ljubavnici... Osvajali, sarmirali, poeziju pisali, muziku dovlacili, slike najljepse birali. Padalo tu i neko cvijece i nagrade, i diplome... Sve navlakuse, a sad... navukli i sad vise ne moramo... Sad smo k’o u braku: znamo mane i vrline jedni drugima, tu smo, ali se ne moramo stalno oglasavati, ispustimo poneki komentar, tek toliko da se zna da marimo.... skuhamo ponesto, zakuhamo ponekad, strecnemo se ponekad, razidjemo se pomalo, pa se opet skupimo. Nasi smo, pa nam se moze...
Da ko ne pomisli da mene morate dozivati i slati apele. Ne mora to, tu sam ja, virkam, virkam, ali ne mogu uvijek da pisem. Jezik mocna stvar, pa se cini da ponekad valja pripaziti kako ga koristis. Da se ne potrosi! Ili, ne daj boze, krivo protumaci... Eto, Gliga se nedavno predade zbog nekih jezickih dvosmislenosti/ trosmislenosti. I usuti se covjek. Ma, neka Gliga, ne brigaj ti zbog jezika i dvosmislenosti. Znamo se mi praviti da ne kontamo. Haaa? Kad treba. I idemo dalje.... Samo ti pisi. Ali, eto vidim, igra se tamo ta neka beskrajna partija saha, covjek bizi, a pojavi se u komentaru, pa meni lakse. Da zavrsi ta partija, pa da nam se vrate ljudi...
Sanju pozelili do neba. Naravno. I sve ostale... E, jest mi drag onaj Sinin komentar: Jesmo. Dovoljno. Sve ti jasno. Sta ce ti vise? Vidis, bona, da se svi brinu. Samo sto se pozali, evo pisanija... Kako Sanja okom, tako mi skokom... A Marijana, pise li, pise. I ne zali se, suti i valja. To ti je veteran. Naucila. Zna da cemo mi doci, u medjuvremenu pazi da nam nista ne fali... Samo da nam je da je nagovorimo da stvarno nesto od ovih pisanija i ukorici. Ne konta ona to jos... Otima se, ali ne zna da joj je to uzalud... I Tahvila nam se opet javila. Sad cekamo slike i izvjestaj sa tih tamo druzenja. Jadranku dovlace bez njenog znanja, ali na nasu radost. Jos da nam nesto napisu, obadvije Jadranke. Ozren: bojazljivo/pazljivo, kratko, sa slikama. I da nam se onaj Amish prijavi. Dje nestade? Nije valjda vec u Japanu? Hajde, makar i s onom slikom, samo da te vidimo.
I da ne zaboravim: posto se moj onaj e-mail pokazao kao nesto mnogo osjetljiv/muhanat, pa se e-mailovi vracali narodu, ja se izvinjajem svima, i evo nove adrese: zlata_kazic*hotmailtackacom. Jel' se to tako nekako pise? Hajde skontacete. A, kao oni roboti sto nam pretrazuju ovaj blog, nece. Dohakace oni nama, kad tad...
(eto ti bas, nesto si se usutio)
Voli vas Zlata
Subscribe to:
Post Comments (Atom)
9 comments:
Sve, sve, ali ja citam zlata_kazic* hotCHACHKALICA. Pa mi nesto nije jasno i opet i tako 3 x, vidim chachkalicu. Vakat za nove cvikere. Ko zna koje gluposti bez cenzure ja izvaljujem, a da i ne vidim, ono kao 'olovka pise srcem' a.k.a. 'mis' piskara repicem.
Zlato, slozi ferman iz svoje vremenske zone, kad kod mislis da bi trebalo, tj. kad ti se da, samo ne sudi prestrogo. Ipak smo mi individue u godinama :) sa sve vecim sklonostima, za progledavanje kroz prste.
E, sto me nasmija. Dje, bona, moze chachkalica biti hot! Za hot mora biti krivina/oblina... raznih. A za strogost, nisam ja ta. Neka se drugi tu nalaze. Ja sam 100% za progledavanje kroz prste i pravit se blesav...
I to sto kazes. Evo npr ja: ne moram se cak ni praviti blesava. Ide mi ko mlijeko :) prirodno.
Ih, da si ti jedina, vidi kako nam to ovdje dobro ide... ali eto ljepse kad kazes da se kao "pravis" blesav... Al, da se neki ne uvrijede, ne mislim ja ni da se svi pravimo, ni da svi jesmo blesavi... 'vako poneki
E bas te nesto lijepo vidjeti poslije tolikog odsustva. Analogija sa ljubavnicima: ovo je sad, sto'no rekli, "zrela ljubav"... Ono, ne prica se mnogo, ali je sve u dure.
A sto se naleta inspiracoje toce, bice njih...
Zlato! Moje!
Bas si mi nedostajala. Kad te citam k'o da te slusam-mogu cak i boju glasa da razaznam. Javi se cesce, bona. Nemoj nas sad zakidati. Sto ti rece "navukli i sad vise ne moramo"! Slatko i (ne)dvosmisleno jasno.
Ljubim ja tebe.
Predje Zlata na hot, hot, hot e-mail. Razumijem ja tamo kod tebe samo sto nije pocela zima.
Nema zime sad ce mo poceti vruce, masno i td. Samo za starije od 18 godina sto zahtijeva roditeljsku paznju.
Hajde bona vamo da trosimo pare!!
Pozdrav Gliga
P.s. /daj boze ....... hljeba ima i u kantama /roditeljska paznja/
Frojd 1853
Bogami Zlato zintrigirala si nam decke. Vidi ti njih kako se ispotiha javljaju. Sve se ne zna a sve se zna.... Naravno, one krivine i obline su, izgleda, pokrenule odron zemljista pa kako ima toga dosta na putu, saobracaj se zaustavio. Ide samo u jednom smjeru.
Sto se tice gledanja kroz prste, to ti je upravo to. Treba malo i toga, vjerovatno...
Ih sto ispadaju, gledaj ih, sve chuchavci, ko oni sa Dobrinkine slike, chuche iza coska. A, onda komentar, pa oni kao odradili svoje! Sve neki igraci Sansa! Oni koji se sjecaju kartaskih igara ili ih jos upraznjavaju, znace sta je podvlacenje..
Moji vitezovi, moje legende, su tu, zamalo pa svi na broju, javice se i ostali. A i ne moraju, kako rece Zoka: zrela ljubav, znam da je OK. Doci cu ja da trosimo te pare, Gliga, ali ne ove godine i ovaj Frojd ti pravi...haaa?
Ljubim i ja vas...
Post a Comment