Dragi moji i drage moje diljem svijeta evo od nas za vas nekoliko slika sa nase pijace na Grbavici. Ne znam kakve su vase pijace ali nasa je pravo dobra zar ne? Nadam se da cete uspjeti uhvatiti malo daska sa Balkana. Ja obicno subotom ujutro pohodim ovakva mjesta u nasem gradu. Istina nisam neka, ma sta neka nikakva sam domacica ali uzivam kupovati.
Mislim na vas i radujem se nasem susretu ma kada i ma gdje se on dogodio.
Vasa drugarica Davorka
14 comments:
Draga nasa, prilog me je pravo obradovao iz dva razloga: zbog sve ove 'zdrave hrane' za koju ovdje trebab izvojiti bogatstvo po kojekakvim 'fancy' radnjama kao Whole Food itd, a tamo se prodaje uz ono tradicionalno ''ajmo zene, zene (mehko 'zh') pozurite, 3 kile sa 5 maraka'...i drugo sto se na cetvrtoj slici, izmedju krovova i kroz granje, nazire prozor moje momacke sobice i (jos uvijek) nas zastakljeni balkon..
Lijepo i hvala.
Draga Davorka,
zivot u jednom gradu najljepse se vidi na pijaci. Tako su u Americi pijace uglavnom visoko produktivno-automatizovane , tj u sklopu raznih dzinovskih samoposluga, mozes pipat sta i koliko hoces (naravno vocke i povrcke, ne i prodavacice). Pijace kao sto je u Sarajevu u mom gradu i nema, imaju spevijalizovane radnje za prodaju ORGANSKE hrane koja je 3-4 puta skuplja od tzv obicne, a nikakve razlike u ukusu nema. Jos nisam pojeo u americi paradajz koji bi imao IKAKAV ukus. Lijepo izgledaju onako poredani, svaki socan i tvrd, ko da ih je neko citav dan glanco krpom, pa se povuko taman kad cu ja prici tezgi. Ima ga u raznim velicinama - od velicine klikera do grejpfruta, sa ko fol nakim granama jos zakacenim, ko da je jutros ubran. Sve ima, ali ukusa nema.
Sa druge strane, grozdje i lubenice bez kospa, svaka cast. Dinje, jabuke, kruske, juzno vove razno, cak i neko koje se zove ugly fruit, iliti ruzno voce je ukusno i mami.
Ali nema meraka, dok nema cjenkanja: moze li dvije kile za banku, ili dok ne cujes, "Hajmo zene kesa, kesa". Ili zaredas pa probas kajmak, sir, il med. Ma ljepota.
Jos jednom hvala ti na ovim slikama.
Draga Davorka
Nista ljepse od sarajevskih pijaca! Svaki put kad dodjem u Sarajevo prvo prosetam kroz pijacu na Otoci(mama stanuje preko puta!)-hrana za dusu i za oci(a i za dzep-Zoka je dobro rekao, na Zapadu takva hrana kosta citavo bogatstvo)-smijacete se, ali ja svaki put kad se vracam u London u rucnom prtljagu nosim rastiku za japrak, neprskani spinat, u jesen paprike i sljive...taste of home!
vasa Sanja b
Davorka-Davorka!
Nisi trebala da nam saljes ovo,..mmmm, skoro da umrem od ljepote!(..isto k'o Tin Ujevic u "Nokturnu"..)..
Ako odlucim uskoro da se vratim u Sarajevo, samo da znas da si ti za to "kriva".
..Ma, nesto razmisljam,
..probudilo se nesto mazohisticko u meni i klicem:
SALJI JOS TIH SLICICA I IZVJESTAJA SA NASIH PIJACA, o Davorka-Davorkaaaaaa!
Malo rastuzuju, al' prijaju-prijaju i oku i srcu,..pa hvala ti jos jednom,..sve u svemu hocu rec' stvarno si me obradovala njima.
Zagrljaj i poljubac, ovaj put samo i iskljucivo nasoj Davorki/cici.
d.
Davorka!
Hvala ti na slikama, sjajne su. Moja zena poludila-kaze da bi sutra tamo. A kaze i da su joj se zgadile kineske prodavrnice ovde. Evropa je Evropa, jebi ga!
Davorka, meni vec mirise... Ranko sve dobro opisa. I u Australiji isto... Nedostatak mirisa dolazi od toga sto se sve bere zeleno, pa sazrijeva na policama da bi duze trajalo.
Nije Ozrenova zena jedina... i ja bih tamo sutra... ali eto malo cemo pricekati... pa mozda prekosutra...
Sjecate se natpisa na pijaci: Necopaj! Tacno tako, jedna rijec, naskrabana rukom, slova raznih velicina. Meni uvijek bio merak malo se cjenkati, malo ih nervirati, pa "copnuti", malo birati, a njima zlo. Pa imas svog covjeka koji ti donosi suho meso, pa svoju snashu kod koje uvijek kupujes sir, druga za jaja i tako redom...
Neke davne godine isla ja da kupim breskve i paradajz. Nasla na istom stolu i jedno i drugo. Zatrazim da mi probere malo tvrdje breskve, onako jos zelene, ako moze. On me blijedo pogleda, ali eto bira, vidim nije mu jasno i nekako mu mrsko. "U mene mi muz" samo voli zelene i tvrde... ali necu ja njemu objasnjavati. E, onda ga zamolim da mi probere najmeksi paradajz, onaj mecavi, samo sto nije istrunuo (Takav paradajz "dushu dao" za domaci sos od paradajza). Onaj me opet pogleda, da pogled moze da ubije ja bih pala. I ne izdrza, pa ce on meni: "E budale, cudne, svi traze zrele breskve, da nisu ni tvrde ni premekane, a ona ce zelene. I svi paze da im ja ne podvalim mekani paradajz, a ona ce mecavi! E, ovakve budale jos ne vidjoh". Drobi on meni drobi, ali vaga one breskve i pakuje. I naplati mi samo breskve. "A paradajz?" pitam ja. "Ma, bjezi mi odavde, necu ti valjda taj maltene truli paradajz naplacivati!" Nasekira se covjek i maltene me otjera. Ja dobih dzabe mekani paradajz za moj sos, a sad gledam kako mi ovdje naplate i papir u koji mi zamotaju... tako to valjda treba. Kod nas prije (ne znam kako je sad) nisi mogao kupiti jednu jabuku. Em ti nisu dali, em bilo sramota, kao ti nemas da kupis vise. Pa, ako bi ti slucajno i zatrazio jednu vocku, oni bi ti je dali dzabe, ili uz prezir ili uz sazaljenje, maltene im bilo iz ponizenja da ti naplate. Tako se ja sjecam kako dugo ni ovdje nisam mogla da kupim par jabuka, prosto mi bilo neugodno, kao mora biti barem pola kile, sta god da je... pa se sjecam kako sam cekala da me neko posluzi dok nisam skontala da sama sebi pakujem i da mogu da biram i pipkam koliko hocu i da vratim na policu sto mi se ne svidja. I da me nece niko napasti zbog toga... Jeste da ne mirise i nije bas neki ukus, ali ne moze sve biti potaman.
Eh, sto ova Davorka pokrenu bolnu temu...
Eh Daco, duso gdje me nadje. Miris se osijeti cak do ovde. A ja poguzija, ako ako Zlato duso etonas do godine da isprobamo sve ove carolije a ti Daco ima da nam pripremis od svega pomalo, znam ja da si ti nama i te kako dobra domacica.
Izvinitr raja, ja malo zadocnila. Kod mene frka oko kcerkine diplomske svecanosti. Danas dobise diplome a ceremonija bijese fenomenalna. Ljudi prenosili preko interneta pa je sva rodbina sirom svijeta mogla da je vidi. Veceras kod mene se pije slatka. Jos uvijek se tresem od uzbudjenja, ma nije mala stvara dijeca zavrsise i skinuse mi brigu sa vrata.
Cujemo se.
Pusa svima
Goco, cestitke od sveg srca. Mogla si nam javiti, pa da i mi gledamo... Utakni nam koju slicicu, da uzivamo i da se hvalimo! Ja se vasom djecom najvise hvalim mojoj djeci. I tako one vec znaju ko gdje sta zavrsio, radi, studira, ko je kosarkas, ko je pjesnik, ko slikar, ko inzinjer... i mogu vam reci, da to sve ima pozitivnog efekta. Cijela ta moja prica: vidite kako nasa djeca i tamo i u bijelom svijetu uce, rade i postizu, njima daje inspiraciju.
Uzivaj!
Pridruzujem se cestitkama, Goco! Uzdravlje.
Goco nastavite i veceras,
imate rasta!!!!!
Daco svaka cast na fotkama pijace sa Grbavice. Ni profesionalni fotograf ne bi bolje uslikao i odabrao motive. A dragi moji po bijelom svijetu, Milenko je malo docarao kako nam je bilo ovdje 31.maja i mogu vam reci svi ste nam nedostajali i cijelo vrijeme smo vas spominjali (ne znam je li so kome stucalo ??). Nego kad smo kod zdrave hrane, kod mene u baschi (u hladu jasmina ....) svasta rodilo a sve domace i "organsko" - ribizle, tresnje, sumske jagode, a sad ce uskoro i maline, kupine, visnje ...., valjda ce biti nesto i kada nam vi dodjete u julu.
Gordana, tebi od sveg srca cestitam jer to je i tvoj veliki uspjeh, i nastavite sa slavljem citav zivot (ionako je prekratak za sve sto bismo htjeli uraditi).
Nego sto se ostalih tice, posto smo vam otkrili bolnu tacku, sada cemo vas mamiti hranom, pa cete sigurno doci "trbuhom za kruhom... i pijacom...
Veliki zagrljaj za sve od Murisa
Hvala Davorka na prekrasnim slikama sa bogate pijace. Dobro neko rece...dovde miiiriiisi.
Lijepo si nas navukla, pa sad da vidimo kako ko podnosi nostalgiju za domacim pravim povrcem i nasom ti kuhinjom.
Pusica
Hvala Davorka :)
Post a Comment