Nemam rijeci kojima bih opisala stanje svoje duse. Treptaji srca i cudan osjecaj u grudima koji dugo, dugo nisam dozivjela. Vjerujte mi, priblizavajuci se ulazu u gimnaziju i nazireci grupu koja je zivo razgovarala, pitala sam se"boze, kakav li ce to biti susret!?" Pa mi se nismo vidjeli punih 30 godina. U jednom momentu sam osjetila cak i strah i srce mi je stvarno podrhtavalo od tog dugo prizeljkivanog trenutka.
I ne znam ko me je vidio i prokomentarisao..."Eno Sanje...". Onda naravno grljenje, ljubljenje..... Taj izliv salve osjecaja i silne radosti, ljubavi i srece i ne znam kako vise da opisem to stanje koje sam dozivjela bio je kao neki san. Imala sam osjecaj da sanjam i da sam nekako i tu i kao da nisam tu. Tutnjalo mi je u usima od silnog uzbudjenja i zelje da sa svima razgovaram u isto vrijeme.
Naravno ta trema od susreta je prosla onog casa kada smo uzivo progovorili, prepoznali drage glasove i extremnom brzinom se vratili unazad 30 godina.
Bilo je prekrasno. Bili smo i u nasem razredu koji nam se ucinio malim...nekako skucenim. Naravno u nekom sada informatickom razredu punom kompjutera smo sjeli u klupe i prozivali ko je prisutan a ko "lufta". U svakoj misli u svakoj recenici ste bili sa nama.
Izlalezi iz gimnazije i krenuvsi u kafanu kod Nedima, znali smo da smo probili led i da cemo od sada pa na dalje i u buduce biti zajedno ponovo povezani i sretni da smo se pronasli...
Od silnog uzbudjenja sam u kuci zaboravila foto aparat, koji sam maksuz ponijela iz Genève za taj dugo planirani 20 juli pa sada racunam na sviju koji su bili u posjedu kamera i foto aparata da mi mailom posalju sve, SVE sto je snimljeno i zabiljezeno.
Nisam imala srecu da budem na crno-bijelim fotkama prije 30 godina, ali zato sada mogu da pokazem svom sinu i svom muzu i kazem (kao sto sam to vec i ucinila) "Vidite, ovo su moji prijatelji iz mladosti, ovo su ljudi koje sam nekada voljela i neizmjerno ponovo volim i voljecu dok zivim. Ovo je moja mladost, moja zrelosti i moja buduca starost....
Vjerujte, jos me drzi taj osjecaj srece i ispunjenosti.
Ovog puta vam pridodajem par fotkica na kojima smo Gliga, Lola, Ranko, Nermina-Rankova supruga, Indira-moja prijateljica i moja malenkost, koje sam napravila prije 20 jula i sa nestrpljenjem, kao i vi koji niste fizicki bili sa nama, ocekujem ostale materijale.
Nisam nimalo pogrijesila kada sam vam vec prije par mjeseci rekla
DRAGI MOJI DRUGOVI I DRUGARICE, VOLIM VAS DO NEBA I ZVJEZDICA.
Naravno, jos cu se ja javiti dok mi se utisci srede.
Vasa,
Sanja
3 comments:
Da se ne ponavljam, a i lijepo sam sebi obecala da cu dalje da sutim i pustim druge da pricaju.
Vazi sve sto rekoh prethodno i jos ovo za portert "Jedna Dama(Sanja) sa Majstorom(Lola) i Velemajstorom(Gliga):
- paz'te samo 2 Milorada, kako ne disu. Ala su se znalachki pricvrljili :) Niti se Lola shunja, niti Gliga otmeno igra sah, nego sinko, napajaju se Sanjinom toplinom. Majstori :)) i Mme, svaka cast!
Dochim, konstatujem da je na slici sa Rankom, "prcvrlj" znacajno manji, valjda prodiHali.
Sanjice , lafice, hvala na slicicama. Ma divni ste mi. Lolu brate ne bih prepoznala i da ga sretoh na ulici prosla bih pored njega. Ma nesto gledam ove slicice i mislim se moj boze kako su mi lijepi. Zao mi brate sto nisam mogla biti sa vama ali bice prilike. ( Za dan dva, pozda pet, mozda sto ali znaj da ........)
Pusica svima
Hvala draga moja Marijana na lijepim rijecima. Vjeruj mi krsni su ovi nasi Miloradi i jes' da su se pricvrljili, al' neka malo. U svakom slucaju u ovom ribnjaku, gdje smo se i slikali, je bilo super. Nedostajala si u svakom slucaju,ali neka...bice prilike.
Draga Goco bili ste svi sa nama u svakoj recenici. Vjeruj mi spominjali smo vas i sjecali se divnih trenutaka koje ste skupa sa nama obiljezili prije 30 godina. Naravno, bilo bi nam jos ljepse da ste svi bili sa nama fizicki prisutni ali, sta ces, drugacije nije moglo. Nema veze, bice drugi put.
Pusica
Post a Comment