Super ste mi svi

Dragi moji drugovi i drugarice (zvuci poznato zar ne),

Ne mogu vam opisati osjecaj koji sam imala kada me je Gliga nazvao i poceo samnom pricati kao da smo se culi prekjuce a ne prije nekih 30, a mozda i vise godina. Misleci da govorim sa jednim lokalnim komintentom bila sam pomalo hladna tj profesionalna. Nisam ni sanjala da pricam sa svojim skolskim drugom i to iz najljepsih godina naseg zivota. Stvarno mi je pravo drago da smo stupili u kontakt i VELIKO BRAVO RANKU (mom drugu cak iz osnovne skole) I ZOKI za ovaj blog koji ce nas sve ponovo povezati.

Tebi sam Gliga rekla da nemam niti jednu jedninu sliku iz skolskih dana iz razloga sto mi je sve unisteno kada su mi bombardovali kucu (M Dvor 2 maja 1992). Cak nemam niti jednu sliku kada sam rodila svog sina Sachu.

Ali evo i nekoliko recenica o meni:

Udala sam se 02.aprila 1983 za Dragana Lopara sa kojim sam imala dugu vezu od 10 godina.To je ljubak iz Kulturno umjetnickog drustva "Proleter". Ako se sjecate ja sam igrala folklor gdje mi se kasnije i Pervanka pridruzila. Vec smo 24 godine u braku tj, racunajuci i tih 10 godina zabavljanja, zajedno smo 34 godine. Prva ljubav i to je jos uvijek to. Imamo prekrasnog sina kojem smo morali frankofonizirati ime (na francuskom se njegovo ime izgovaralo Zaza, pa smo Sasa samo pretvorili u Sacha). Zavrsila sam dva fakulteta u Sarajevu. Filozofski (sh-hs jezik i knjizevnost yu naroda, i zurnalistiku) Radila sam kao novinar na RTV Sarajevo 10 godina. Poslije sam osnovala kompaniju koja je bila prva u Yu koja je dobila dozvolu da radi sa naftom i duvanom. Tu sam bila vecinski vlasnik i Predsjednik (CEO) Naravno, pretpostavljate da je to bio pun pogodak. Taj prosperitet i uspjeh je trajao do 1992. Naravno sa ratom se sve mijenja. Platni promet u Yu prekinut, moji konvoji kojima sam snabdijevala grad su oteti, racun u banci blokiran itd itd. Sacha je tesko ranjen u septembru 1992. Boreci se za njegov zivot dosla sam do Genève gdje sam ostala do danas i nemam namjeru da se vracam. U medjuvremenu sam postala svicarkinja i dobila crveni pasos sa bijelim krizicem. Dragan je ostao u Sarajevu do samog kraja rata, tacnije, ispalio se prije potpisivanja Dejtona. Sluzio je u HVO-u sa Gligom, to sam saznala od Glige.

Posto sam uvijek bila vrlo ambiciozna, ako se sjecate, i u principu ostvarivala sve sto sam zamisljala, trebalo mi je dosta vremena i truda da postignem ovo sto sam aktuelno postigla u Svici. Suvlasnik sam jedne svicarske financijske consaltiske kompanije. Dosta sam vezana za nasa podrucja. Aktuelno radim u waste managementu. Dragan radi u Rolex-u, Sacha je zavrsna godina fakulteta. Studira ekonomiju-management po Bolonjskom principu. Planira poslije zavrsnog ispita ici u JAPAN. Ranko fulices se sa mojim sinom samo za par mjeseci. Sacha planira ostati godinu dana na proputovanju po svijetu pocevsi od Japana i zavrsivsi sa Amerikom, pa ce raditi Master, sto bi mi rekli magistarski. (To su njegovi planovi a sta ce se iz toga svega izroditi vidjecemo). Ukratko sretna sam i zadovoljna u zivotu. Jos sam ostala djetinjasta, volim se saliti i ludirati, pusim cubanske cigare i i dalje puno psujem.

To bi bilo to. 30-tak godina sazetih u nekoliko redova.

Naravno, nadam se da cemo imati tu predivnu priliku da se vidimo i da se ispricamo.

Unaprijed se radujem susretu.

Saljem vam veeeeeliku pusu svima. Javite mi se svakako. Mobilni telefon +41 79 628.49.01 e-mail imate;

skype name: sanja lopar. Za one koji nisu: postanite clanovi skype-a. Razgovori su besplatni izmedju clanova, a mozemo organizirati i conference call.

Pretpostavljam da su neki ovaj tekst i slicice dobili putem maila, izgleda da samo Gliga ima mail koji ne prima svicarce. Marijana mi se javila i pravo me obradovala. Kada sam je vidjela na slikama sjetila sam se da smo je zvali Kvisko. Ranko ti si ostao isti, zadrzavsi svoj baby face. Zoka mi se nista nije promijenio, Ozren postao jos sarmantniji itd itd. Ja u opste ne znam gdje bih vam pocela pisati i sta pricati.....Toliko toga ima. Primijetila sam da me nema ni na jednoj slici iz prvog razreda. Vjerovatno sam luftala kada ste se vi slikali. Ukoliko me nadjete negdje stavite to na blog jer ja bukvalno nemam niti jednu slicicu . Neobicno se radujem ovom kontaktu i moram vam priznati da mi se nesto stislo oko srca kada sam vas sve ponovo vidjela i sjetila se tih predivnih dana.
Sada mozemo truniti koliko hocete. Kada sam u Genève onda i imam vremena, mada sam cesto na putu. Volim vas do neba i zvjezdica. GLIGO TITO moj, hvala ti sto me se sjeti i sto si me nazvao.

Sanja Lopar-Misovic