Pa gdje ste raja? Evo mene poslije dobrih 5 sedmica ol' ti tjedana ili hefti zasluzenog odmora. 4 sedmice na prekrasnom Visu usred naseg plavog Jadrana. Bilo mi je divno. Odmorila sam se od vrlo naporne radne godine, procitala 3 i zapocela 4-tu knjigu. (To mi se dugo nije desilo) Nije bilo derneka, tuluma, terevenki, diskoteka. Ovaj put je bilo pravo penzionerski. U krevetu vec u 22h, jutarnja ka(h)va u 08h. Odmah potom smazem jedan slanac sa argeta pastetom i potom na pljaza. Namjerno smo izabrali jednu pjescanu plazicu udaljenu dobrih 20 minuta hoda od kuce u kojoj smo boravili (malo gimnastike i kretanja je dobro doslo). Ma zivi raj na zemaljskoj kugli. Nije bilo guzve, vreve, razuzdanih turista. Vjerovali ili ne, slusali smo tisinu popracenu sumom mora. Ma raj, sta da vam kazem. Ovo par slicica koje sam okacila je da se samo prijavim i stavim nesto na blog...reko' red je...
SINISA I RANKO!!! Vama se ne moze vjerovati. Obecali ste mi slicice iz Sarajeva a do danas, nista. Ovo sa bloga sam albumirala ali fali jos. Znam da ima jos. Pa ne morate blogom. Ima i mail. Hajde, uhvatite koju minuticu i posaljite mi mailom ono sto mi jos fali. Budite raja. Ko ima onu gdje smo nas cetvero iz osnovne skole (Logara, Preradovic, Salipur i Misovic)? Hajde usrecite me.
U ovih mjesec i nesto dana mi je uginuo moj hrcak kojeg sam ja ljubila, mazila, pazila, maltretirala itd.
Rekla sam, nece vise zivotinja u moju kucu. Veze se covjek. Eto, sad tugujem. Sva sreca da nisam bila tu. Sacha je sve predever'o sam.
Eto to bi bilo to u kratkim crticama. Ja nisam vodila dnevnik jer su moji dani skoro svi licili jedan na drugi i uopste mi to nije smetalo.
Po povratku sam ocekivala da imati puno toga procitati na blogu, ali vidim da se nije bas puno toga promijenilo.
Moramo nekako ponovo aktivirati moju konu Marijanu. Bez nje nekako pusto...fali brate mili (bar meni).
Dobrinka se negdje izgubila. Ko zna gdje seta i sta li radi. Vidim samo su Zlata, Zoki i Ranko aktivni. Toooo raja.
Goco, i meni je drago citati, ali zamisli da smo svi takvi. Volimo citati ali ne i pisati. E, nebi bilo nista za procitati. Nego hajde za kompjuter i supljiraj. Ma suplja je najbolja, to je moja kona Nenadicka dobro rekla. Od suplje ne boli glava a i covjek se nekako opusti kad supljira.
Uh, zaboravih vam reci da sam srela naseg dragog i divnog druga Murisa na platou Skenderije dan uoci naseg povratka u Genève. Upoznala sam ga sa mojim Loparom, malo
smo se zezali i na kratko druzili uz obecanje da ostajemo u kontaktu. Murise svaka cast, ti si covjek od rijeci i tvoja energija i taj tvoj osmijeh i pozitiva puno znace. Samo nastavi legendo. Cujemo se mi na skaypeu, pa cemo uzivo supljirati kao i obicno.
I....to bi bilo to....
Naravno, malo pojasnjenje, na slicicama osim mene su, moja mama, moja sestra Zana koju nisam vidjela punih 9 godina (zivi u Kanadi- Windsor), moj muz, moja Indira koja vas sve puno pozdravlja i jos poneki prijatelj.
Ostajte mi u zdravlju i veselju do ponovnog javljanja. Imate veliku pusu i naravno VVDNIZ.
Vasa Sanja
Javljajte se
No comments:
Post a Comment