Bujrum

Ja pristavila jednu za Zlatu, kad uhvati daha od hoblanja. Sjedi Zlato,

odmori dusu. Udahni. Ima za sviju. Pozvacemo i Gocu, Ljilju, Davorku, Gadzo of course,

Sanju-tvoju i nasu komandosicu, Jelu, Tahvilu(da je nije kakav Turchin begenis'o?)

Peharku sto se sama nasla i sve ostale drage dame, da bacimo malu spiku.

Komradi su welcome, da se ne ponavljam. Ovu ja spremam, dok nasem gospodinu

drugu profesoru donose na noge. Eh sudbino kleta.

Uz kaficu sluzimo, hrskave male kroasane prelivene cokoladom, rahatlokum i marcipane.

Od voda imamo: mineralnu, destilovanu, izvorsku. Sokova - raznih.

Iz zvucnika, veoma diskretno glasom opijaju naizmjenicno: Cesaria Evora i Ibrahim Ferrer.

Zauzeli smo 2-3 virtualna stola i bas nam je dobro.

Ima nas vise nego onih kokashaka iz Sex&The City, a ako vec nismo ljepse i mladje,

garant smo vidjele vise svijeta od njih. Pika se to za laganu pricu i sitni vez.

Samo da mi neko kaze, da ukljucim mozak i razmislim. To kategoricno odbijam.

Sve bez cenzure, ali sa enterima.

A prica je planeterana i ista: red o djeci, red o uvalama borova (promasene veze),

red o cajevima i hrani, red o modi, red o roditeljima, pa opet bubanj torta -drugi dio...

o djeci, uvalama (varijacija na temu - koje nisu bile, a mogle su, pa one koje nisu, a nikad nisu trebale, elem uvale su neiscrpna tema) i tako dok nas metlom ne potjeraju vani.

Ne vjerujete. Ja vec bila. I svi ste nedostajali. Gocu i mene neki dan, izbacili vani prilikom zatvaranja. Nije metla radila, ali skoro bio blam, jer smo upale u snjeznu oluju prilikom povratka. Nisam stigla da se iznahvalim, niti blogu zahvalim, kako sam je nasla,

mislim nasu Gocu Stakic. Znate vi ljudi sta je nasa Goca, ona slatka, zivahna vatra? Goca je temelj istine i cestitosti. Takve modele vise ne prave. Ne shalim se.

Ima dusu od cistog bijelog svjetla, koje obasjava sve oko sebe i vidi ga tacno onakvim kakvo jeste. Nema sjene, ni u njoj ni na njoj uprkos svega(zivota), ili bas zato. Dvije hefte varim, kako mi je bilo draze sjediti sa Gocom koju svi znamo, nego... ne znam sta (da ne izvaljujem nove gluposti). Stvarno. Ne pusta me dragost i zahvalnost.

A i za vas ostale, hej, pa znam vas ja sve, mada vjerujem da vi sumnjate u to znanje.

Evo npr. Gliga. Nas Gliga bi mogao biti uzorak za jedno 5 holivudskih karaktera,

sve jedan sladji od drugog. Gligu npr., niko ne moze 'napisati', izmisliti, njega moras znati,

da bi uhavizao, da je tijesna bitka izmedju smotanosti i dobrote, a kladim se da on misli

da to ljudi ne znaju. Mozda ljudi, ali mi znamo, zar ne, da je Gliga spetljani humanista :)

Ako ga ko sretne, 'na putima Gospodnjim' kaz'te Nedimu, da prodjoh i shorom i svijetom

i jos ne sretoh nekoga, koga bih stavila u taj moralno-smireno-solidni rang, njegovog karaktera.

A nisam ga vidjela.... ko zna koliko dugo, dvije decenije... vise.

Moja Tahvila. Koja je to velika zenska tajna! I zna li Jusuf(husband) koliko je sretan?

I tako, pa sve vas znam, ukljucujuci Zoku, druga od cca 40 godina,

za kojeg nemoj da bi neko rekao, da je iznenadjen, jer cu se uvrijediti i naljutiti.

Nas Zoki je imao grande snove i usadjenu druzeljubivost ODUVIJEK. Jedina razlika je,

sto je godinama postao mekshi i pitkiji drug, takoreci - drugarica :)

I izvinite, sto nisam bila unaokolo, kad je bio vakat. Najpostenije sto mogu reci je

- nije bilo vremena ni za sta, jurilo se za 'vlascu, slavom i za hlebom'.

A i da jesam, do sad bih potrosila sve 'kvalitetne' misli, elem nista ne bi ostalo za

penzionersko naklapanje.

Sto bi Forest Gump rekao: "Life is like a box of chocolate - you never know what you're going to get."

Bujrum kafica/kavica/kahvica!