Sanja se prijavila na blog kao nas dvadeset i peti clan. Neko bi rekao: Jubilarni. Masala. Nije vec tajna da sam veliki ljubitelj okruglih brojeva. Mali korak u istoriji Interneta, dzinovski skok za toliko malih stvari koje nam stoje na srcu. Neki ce ih zvati zal za mladoscu, neki nostalgija za lijepim vremenima, neki znatizelja za licima sa kojima smo proveli one drazesne, bezbrizne godine nasih zivota.
Razasuti (bijelo)svjetskim meridijanima i paralelama, prepoznasmo se, shvatismo koliko smo se transformisali i evoluirali, ali i koliko smo ostali isti i bliski u isto vrijeme. Dvadeset i pet imena u clanstvu ovoga bloga, jos desetak onih sa kojima smo se povezali na ovaj ili onaj nacin i dobili isti signal: "zdravo raja". I jos nekoliko imena koja nedostaju, ali koja do sada svako zna, i nadam se, vjerujem cvrsto cak, da cemo prije ljeta i od njih dobiti najdrazu poruku.
Saznanja o vama koja su stizala u proteklih nekoliko mjeseci za mene su bile neuobicajno prijatne i drage pozitivne vibracije. Mnogo se praznih mjesta u srcu nakupilo za sve ove decenije, a koja se eto, polako pune, zahvaljujuci vama, drage drugarice i drugovi. Koliko sam ponosan na vas, tesko je opisati, na sve one znakove ljudskih solidnosti koje nalazim izmedju redova vasih. Ponosan sam na vasa plemenita djela, na vasu predivnu djecu, mahom uspjesne mlade ljude koji danas stoje na onom istom mjestu gdje ste i vi kad smo se rastali: sirokih zjenica, sa zaglusujucim damarom u grudima... Sareni, lijepi zivot sa tog mjesta izgleda kao becka slasticarna, kao njujorkski Time Square u smiraj dana, kao izlazak sunca nad polinezijskim atolom. I oni su uzbudjeni momentom kad spremni i pametni, naoruzani plemenitoscu - darom svojih roditelja: krecu naprijed. Sta da pozeli covjek nego samo da ih poljubi i ohrabri.
Dragi moji, neka vas nevesele stvari u zivotu, a sa kojima se srecemo nazalost tako cesto, i blizu kojih smo cesto prinudjeni zivjeti, ne pokolebaju. Svako nosi sa sobom, osim radosti i osmjeha kojim se tako znamo lijepo kititi, i svoje tuge i dileme. Dar godina do kojih smo, da kucnem u drvo, tako lagano i munjevito :) dospjeli.
Jer, u srcima vasih drugova i drugarica, postoji vjecno mjesto za vas. Uzivajte ga!
6 comments:
Lijepo si ovo srochio, nemam primjedbe osim jedne. Ovo
'drugovi i drugarice' od cifre 25(glava), 200+ postova, X mail-ova, slika dosta ali nedovoljno, zvuci nekako od danas, da kazem - passé & otudjeno. Zato predlazem 'dragi moji i drage moje', umjesto politicki (eventualno) korektno -'dame i gospodo'. A ti ako nastavas da vezes i heklas, sa ovim srcecijepanjem Zoka, umjesto da se smijem, plakacu ne znam ni ja vise od cega.
Sentimentalnosti? Dragosti? Je l' se tako kaze, kad vijece staraca zasjeda?!
Kod tebe Zoka,
olovka stvarno pise SRCEM!
Potpisujem Marijanu.
E, svaka ti cast! Sjeb'o si me s 3:0 pred spavanje. Sad ste moji do jutra!
Moj Zoki, cini mi se da ti pero ide od ruke. Lafe moj rijeci su duboke, tople, i kako Ozren rece njemu pred spavanje uzburkale emocije, a meni cijeli dan ce odzvanjati u glavi. Pusa
merima
Ovo ti je super, znaš Zoki udrmati osjećanja a i sjebo si me da nemogu više ništa raditi narednih sati.
Ja evo uzivam i nemam rijeci...
Post a Comment