Ćao raja!

Nedavno sam saznala za ovu stranicu i mogu vam reći da me dirnulo do srži. Niste se puno promjenili ni fizički a ni duhovno. Čuti za vas poslije toliko dugih godina je nešto ne opisivo. Mi smo bili jedan od najboljih razreda naše generacije. Često vas se sjetim, i onda zaronim u svoju arhivu uspomena. Vjerujte mi toliko sam puta selila ali arhiva je uvjek išla samnom.
Dečki što se tiče vaše slike na onom drvencetu, mogu vam reči da ste slati i nešto mi izgledate umorno. Ono vam je drvo na sred Kosova polja kad smo išli na eskurziju. Kad sam kod eskurzije sjetim se Bečića i Jadranke Pervan kad je uzele mikrofon od grupe muzičara koji su nas zabavljali i zapjevala Jovano Jovanke.
Sad da vam napišem nešto o meni. Udata sam i imam kčerku Amru kojoj je 23 godine. Završava Fakultet Politički nauka i želja joj je diplomatija-možda i ostvari snove, vidjećemo. Suprug Edin(Dino) radio prije rata u PRETISU u Vogošći, a sada radi kod brata u privatnoj firmi. Mnogi od vas ga vjerojatno znaju. Stanovao je u Marijaninoj i Gordaninoj zgradi. U osnovnu školu je išao sa Peharom(on je tako zvao),Jacom Pervankom i još mnogim iz tog razreda. Momkovao sa Rankom,Sinom i Logom. Ja radim skoro 30 godina u državnim organima i sad sam u jednom od njih. To vam je Institut koji se bavi mjernim instrumentima i verifikacijom razih drugih mjerila čak i plemenitim materijalima. Ovaj put toliko moram završiti direktor me zove 100 puta. Ljubim vas i do skorog viđenja.