19.4.07
Jao sjetila sam se Zoki moje bruke. Pa da je podijelimo
Sjecas li se Zoki kada si bio nas trener kosarkaske sekcije III gimnazije? E, znas da sam se sjetila sta sam jednom uradila i plakala sam od smijeha sjecajuci se tih momenata. Dakle: igrale se tekme (mislim medjugimnazijske) i stavio mene Zoki u igru. Ja sva poletna, horna, spremna da ih raaaazvaaaalim i tako to. Udarilo mi u glavu navijanje sa klupe i vriska navijaca. Ja k'o u snu. Nekako me i trema spucala pa mi se sve zbrkalo u glavi. Dobih ja nekako loptu, napravih nekoliko koraka.....raja vriste....delirijum....ja se okrenula sa skoro pola terena....opucala i naravno dala kos.....ali suprotnoj ekipi!!!!!! :((. U jednom momentu samo cujem ma neeeee tamo......neeeee. Gotovo. Greska se nije mogla popraviti. Nije meni samo sto se ja obrukah nego obrukah naseg dragog trenera Zokija, koji je i tada bez obzira na njegove godine jednog 14-godisnjaka imao takta i bio veliki gentlman i kad smo grijesili. Zagrlio mene Zoka i tjesi me, a ja placem od stida. Provalih sebe, uvalih ekipu, obrukah trenera. Htjela sam pobjeci sa terena, ali veliki Zoki ne dade. Jos me je ponovo uvalio u igru. Ne sjecam se da li sam dala neki (pravi) kos, ali onaj prvi (za suprotnu ekipu) ce ostati ugraviran u mom sjecanju dok zivim. Zoki, care moj da mi budes zdrav, sretan kao i sva tvoja porodica i naravno bogat. Za ostalo se sam snadji. Pusica od Sanje (Misovicke)
Subscribe to:
Post Comments (Atom)
8 comments:
Joj, amnezije...Ma, ja trener, to fercera. Ali da te zagrlim: neeeeeeeeee :). Marijana, posvjedoci molim te?
Sinoc pricam sa Mariom i posli smo od toga da se niso vidjeli od Gimnazije. Onda polako skontamo da smo radili u Energoinvestu firma do firme, da smo se vidjali na pauzama, i da mi je pricao da ide u Australiju, i ja mu pozelio srecu. Ko dva metuzalima...
To k'o dva metuzalema i ide a ono Marijana, posvjedoci, ne ide brate nikako. Sta ti mislis, da sam ja zaboravila tako dramaticne detalje iz mog zivota? :)
Zoka, pruzanjem otpora, samo se zakopavas dublje. Moj ti je preposteni, bloginjarski savjet da klimas glavom i kazes - bilo davno :) Ko zna, zna, a ko ne zna, nije ga ni briga.
Pa hebo vas ja, i ja radio u Energoionvestu, u Lukavici, doduse samo preko (cuj sad zaboravljene organizacije)studentskog servisa. Godina, mislim 80. Nego ima li tog Gaona da se javi.
E...pa to je praistorija..Ja sam tamo radio izmedju 1982 i 1988, a i Mario u istom periodu. Onda, on u Aus a ja kod privatnika...I nije Lukavica, nego Stup ("slaba struja").
Uhapsicu ga... Got skype?
S*it, no. Malko sam off, odoh da progugliram.
Vidju ih, a ja tih godina drzala kurseve engleskog u Energoinvestu... Doduse to bilo uglavnom za direktore, vi ste bili mladi za te fotelje...
Reci Gaoooncini da mu necemo spominjat trebe pred Majom.
Mozda se onda i smiluje.
Post a Comment