18.4.07

Utrpah ja svoju krompirusu medju japanske sushije i cufteta medju francuske sireve i hljebove



Bila jedna ideja da se u Genève organizuje (buffet canadien) sto bi mi rekli svedski sto, ali da svako donese po nesto i predstavi svoju kuhinju. Mislila ja, mislila i sto duze mislila .....ne moze bez pite nikako. To ti dodje ko zastitni znak. Bogami zasukala ja rukave ko prava, zaboravila na duzinu noktiju i dala se u razvijanje jufke. Jebo pitu gdje su kupovne jufke, jel'da. Bogami bila je prava. Zahmetli je pos'o a moj Sacha i Dragan se mole ne bi li bilo vise ovakvih okupljanja. Moram priznati urijetko ovo radim, samo kada pozovem ove svoje svicarce i francuze na veceru. Elem pohvalise oni i pitu i cufte. Kazu pun pogodak. Mogu vam reci da nasa klopa ima prolaz i pored ove rafinirane cuvene francuske kuhinje. Ma cim sam im ja dosla, ja sam im unijela malo nemira u ovaj tako dobro strukturiran i po pravilima organizovan zivot. Naucila sam ih malo prave zajebancije i pokusala da prevedem neke dobre viceve. Kontaju ovi moji svicarci nas humor. Malo smo grubi i previse direktni za njihov ukus, ali sta cu im ja. Moraju me trpit'. Sad sam njihova. I eto, to bi vam bilo to sto sam namjeravala za sada. Rekoh Zlati, Marijani i Dobrinki, da se necu skidati sa ovog bloga. Gode mi brate ovi vasi komplimenti. Ljubim vas sviju. U zdravlje, vasa Sanja iz Svice.

7 comments:

Marijana said...

Sanja, Sanja, nemoj tako skromno. Unijela bi ti nemir i na konvenciji Hamasa, koncertu Stonesa, zasjedanju UN-a ili izboru za Miss Universe(izdanje -over 25),a gdje neces u mirnoj Svici i gerijatrijskom blogu :))
Dobro nam dosla jos jednom!

Dobra ti ova trpeza! Sta dobra? Odlicna. Da znas da i ja krompirusu and zeljanicu guram nekim mojim azijskim konama. Padne tante za kukuriku: zajedno pravimo spring rolls(vrste razne, ako nadjem slike zakacicu), a ja doturam pite, pitice i pituljke.

Sanja Svica said...

Odlicno Marijana. Vidis ja bih voljela da znam savijati ze spring rols. Obozavam azijsklu kuhinju i cak je pravim kuci. Tajland mi je u krvi, volim pikantno.

Marijana said...

Obecavam, potrazicu kasnije slike i mozda pribiljeziti ofrlje, kako se to radi. Recept je kineski / Taiwanski. I ja se davim 'kinezima'. Najbolje kad od sebe pravim budalu i trazim Chow Mean i kao redovno dodam - vegy. Onda me moj Kinez mrsko pogleda i uz bujucu rijeci(bezbeli opscenih psovki) doda - it's all vegy. Svejedno, ja uporno uvijek dodam svoje. Dusa mi se s njima domundjavati i raspravljati.

Ima jedna prava prvacata raskopusa Vijetnemka (kuharica/prodavacica) i kad izadjem ranije, doletim po rucak, a ona kao da je sa Alifakovca sad sisla, podupre se rukama i krene:" A odakle ti ovako rano? Zuris negdje? Fdje su ti djeca?" Kukuuu majko. Casna rijec, samo nedostaje 'bona' i da se osjecam skroz doma.

zlata said...

Vidi, ovdje jos obozavatelja azijske kuhinje i drugih azijskih cudesa! Mi se, izmedju pita, sarmi, cufti, isto tako davimo laksama, spring rollsima, sushijima, nudlama i slicnim. Moja djeca, kad ja tako zaredam vec pocnu rastezati oci, u stilu: daj mama, postacemo kosooke, sharaj malo, sto bi reko Gliga.

Anonymous said...

Ma meni se cini kod ovih stranaca nasa kuhinja ima prolaz cak i prioritet, ali kad je sve guzovace /djabe, free of cost,gratis ili kako se sve kaze)
Gliga

zlata said...

Pravo si to dobro Gliga... to i ja narodu govorim. Ovi vamo ili take-away, ili iz mikrovalne, oduzimaju se na azijatsku i talijansku kuhinju (u Australiji toga najvise), ali nikakve recepte ne traze. Na raznim dernecima i prijemima sa tim "strancima" gibanice, zeljanice, bureci, sarmice, nogice i slicno idu ko podmazani, hvale nasu kuhinju bez pauze, ali kad treba kecelju na sebe, nista. Kad se druzis, to ti je kolektivni izlazak u restoran, gdje naravno, svako placa za sebe... Najveci biser je kad te zovnu na rostiljijadu, pa ti kazu ponesi svoje meso... Ja prvi put mislilaneko me zeza... Ali, nije ni to lose ponekad. Ovo je opet malo generalizovano, ima svugdje i kuhara i dobrih domacina. Moram priznati da iz mog iskustva, ovi azijati vole domace, pa oni kuhaju k'o i mi... Ostalo, sve nesto, a nista...
Neka nama nas..

Dobrinka said...

Djevojcice-djevojcice!
Ne prestajete da me ostavljate bez daha!..ma koji talenti,..a ovi kulinarski su prava poezija!
Burek-buredzici-pita zeljanica, ciufte, "proljecne rolcice alla Marijana,...CISTA POEZIJA, ponavljam odusevljena.
..Jedva cekam tu nasu godisnjicu mature i sve ostale proslave sa svedskim i ostalim stolovima, pa da se bacimo na degustacije razno-raznih divota i ljepota!
...Obozavam vas sve moje talentovane,deklarisane i nedeklarisane strasne kuharice (fali nam Cilicka,..oooooo Cilickooooo,..javi se-tra-la-la-pojavi seeeeeee,..tra-la-la,..jer sta cu ja (tj. mi) na blogicu sam/a/i,..tra-la-la..
Davorka (pocinje da radi na novom poslu, pa je u ovom periodu opravdano zauzeta drugim stvarima), Goca (ocekujemo kompletan menì sa proslave djecije diplome),..i da ne nabrajam pojedinacno:Tahvila,Merima,Sanco,..
..ah,da ne zaboravim, u krug obozavanih kuharica i "karapandzi-ca" ukljucen je i nas dragi deckic vitez Gliga (detto: Anonimus)
Viva la Vegeta!
Zivjeli kuhari IV7!