Evo konačno sam našao malo slobodnog vremena da I ja objavim sličice sa proslave. A bilo je nezaboravno. Baš k’o nekad, ića i pića, ostalo se do sitnih sati, murija dolazila par puta. Kako došli tako i otišli. Da se i ja jopet zahvalim ljubaznim domaćinima Nedimu i Azri, neumornim sviračima Ozrenu, Murisu i Nedimu i svim prisutnim što nas sve vratiše decenijama unazad. Naravno hvala i našoj Zlati na neočekivanom i zato još dražem poklonu. Da znaš da smo mu dohakali. Mislim poklonu.
Najviše me obradovala činjenica da se nismo promijenili u nekim stvarima, da je naša zajebancija još uvijek ista, da još uvijek možemo šupljirati do zore, ali i ozbiljno se porazgovarati.
11 comments:
Dobro vas idu ove slike. Koliko god puta da gledam, nadjem nesto novo. Neke me neocekivano i neprimjetno zadrze malo duze, zanesu i vrate u one neke godine. Docaraju mi pogled ili osmijeh koji sam bila zaboravila, salu i podvalu, bezbriznost i ludost. Dozovu sjecanja koja su puna detalja. Ponekad mi se vrati cijeli dan, svaki pokret, svaka rijec. I mogu da osjetim dodir ruke, miris kose, cujem uzdah. Od prije 30 i nesto... Onda se to sve stopi sa ovim svjezim slikama. I magija se nastavlja. Tu su i neka meni nova, lijepa lica i neka djeca koja postadose dio te magije. Ja uzivam, snimam u svoju arhivu, pregledavam, vracam se po nekoliko puta, virim i cekam nove. Slike. Sjecanja. Uspomene.
E, sad o tim uzdasima od prije 30, hajd se malo raspisi...:)
BTW, kad: juce, gdje: Sinina kuca u Burnaby, kod Vancouvera, ko: Vesna, Sanja, Slavica, Deana (dame prvo), zatim Sina, Ozren, Strahinja, Stefan i moja malenkost;koliko: prekratko; sta: ma, vidjeli se ba' opet; kako: super, ma kako ce biti.
Odusevljen sklikama sa raftinga. Nadam se brzom objavljivanju.
STOP
Zoran, od svoje kuce, opet..
Ja lijepo obecala sebi da cu (veoma ukusno) da sutim i ne talasam, ali tesko.Za pocetak, ovaj Zoka se pretvorio u caj od kamilice. Malo meda i na ranu priviti, moze ovecu, a one uzdahe, sjecanja, poglede i te de, sto Zlata pominje... veze nemam. Stvarno, osim ako duo Z@Z(njezni Zoka i jaranica Zlata) ne elaboriraju to 'nako malo opsirnije, obicnim rijecima bez sifri. Predlazem da se elaborat sastavi dok je Sanja na godisnjem, da ne zbunjuje afirmativnim upadicama.
Bice, luftala sam sve to gore pomenuto, a i ono izmedju redova. Knjiga, skola, kuca i vrijeme proleti. Cega uspomene, cega uzdasi? Svasta, ali stvarno. Sumnjam samo na Bonda, James Bond - Lola. Taj je uzdisao bez prepreka, vjerujem da se nije promijenio.
Da ne mislite, da bih nesto da kvarim renesansa-dernek. Dapache, dapile i ostala perad. Druzite se ljudi, nadjite se pri ruci... bliznjem i daljem svom, koliko je moguce. Lijepo je naci se, jos bolje pripadati. U svijetu u kojem je sve vise neizvjesnosti i nepoznatih, znati da postoji poznato dodje pravi poklon. Sad i ovdje i za buducnost. To je to.
Nego, novi dan, nova nafaka. Zivjeli!
p.s.
Sve slike su super, da se ne ponavljam.
Negative. Batinic nikada nije bio "co'ek od uzdaha". Prije, "krikova". Morao bi biti neko mlogo suptilniji od njega...
A i kosa mu uvijek mirisala na slamu, od valjanja po plastovima mostarskog raskrsca i okoline.... Ma nije, garant.
Mlogo, mlogo suptilniji... A bilo ih je: preko nekoliko takvih u tom nasem razredu. Ma sjecam se ja raznih (ukljucujuci i pisca) koji su tih godina uzdisali: za nekim iz naseg razreda, za nekim iz drugog razreda i tako to... Da se razumijemo i da ne bi bilo zabune: to je onaj uzdah kad naidje "on" ili "ona". Prodje kraj klupe, a srce zaigra, obrazi se zacrvene. Uzdah tipe: eh, da mi je...
E jesi mi ga kazala, eto bas, neka si. Reci bona Zlato do kraja, da ne bude zabune. Bar ja nisam Scarlett O'Hara.
Poenta je bila, da sto je bilo, bilo je, aman prije 30 godina, uzdasi, pogledi, tandara-mandara BIRVAKTILEEEE. Da mi je dusa kao svemir, a srce kao Kilimandzaro,- a nije, od svega tog pluskvamperfekta se ne zivi danas. Kreda, paleozoik, Tutankamon i pluskvam-kulin-ban-perfekat.
Eto tako, samo ti pisi/kazi,tako da uspomene pokupimo i stavimo u sef na sigurno, pa onda dalje. Ja o tudjim necu, a koga moje zanimaju - nisu tajna, ali dosadno to staro gradivo, dosadno.
"Valja nama preko rijeke," tj., dalje u zivot.
Slazem se, cuvati u sefu na sigurnom.
Jedino sto meni to nije bilo pa proslo. Bilo i jeste. Nije proslo, sve dok je tu u nama, dio nas. Sta i gdje bismo mi bili bez tih "dosadnih" momenata na koje sad tako lijepo dodajemo i nadogradjujemo.
Da li netko zna sta je sa Edinom Borovac i preko koga bih mogla stupiti u kontakt sa njom.
Za Einu probaj http://graduates.com/vg.asp?i=3057668
Post a Comment