Svidja mi se ova stvar...

Sve to ne zavisi od mene.

Setim se kako bese lep,

nad vodama dubokim nekim,

kao Mesec beo,

sa lukom tankim i mekim,

jedan most.

I, vidis, to utesi me.

Ne zavisi od mene.

Dosta je da tog dana,

zemlja oko mene zamirise preorana,

ili da oblaci prolete, malo nize,

pa da me to potrese.

Ne, ne od mene.

Dosta ce biti ako, jedne zime,

iz vrta jednog zavejanog

istrci neko ozeblo, tudje, dete

i zagrli me.

(Na temu pjesama i ostalih lijepih stvari, koje se roje u glavi jos od gimnazije)