Pita me danas jedan kolega, nosim li kad (kao - ikad) visoke
pete/to k'o shtikle. Umalo da odmah skocim za oci.
Ti'sh mene propitivati. Pazi samo drskosti, razmislja o stiklama,
bice valjda i o nogama. Pocnem da brojim u sebi do 100, pa ko velim,
proci ce me. Jeeedva ugusih poriv da mu objansim gdje Panama, a gdje Honduras,
ali dje cu? To ovdje, "harassment", to mislim ako mu sta nakaradno kazem,
a sa druge strane da ga tuzakam za cipelice, ma ne ide.
I tako ja dinstam sama sa sobom, sve gledajuci cipele, a on nastavlja, - kasnije ukopcam dobrocudno: "Vidim, mozete skociti, potrcati, pa me zanima
da li bi vam vise pete smetale?"
Odmjerim ga, mlad decko(top 30), ne izgleda kao provokator sake u nos ili prijave,
vise kao Istrazivac. Mlad, neuk ali nikako zlonamjeran.
Aaaa, sto ne rece odmah. Relax. Naravski, ne samo radi okretnosti, nego
i zbog ugodnosti. Sam pogled na visoke pete, jos one shpicoke,
pricinja mi tesku bol. Ja to samo za vanredne okolnosti.
Strogo, kad je kakva nuzda u pitanju: diploma, posebna vecera, prijem,
i to iskljucivo do auta, gdje se odmah nataknem sunjalice (raznijeh vrsta).
Radije bih hodala cetveronosko, nego na tim shtulama cijeli dan.
Koji je to razocarani pogled u zenski rod bio! Sta god je mislio o cipelama,
stiklama i namjeni, bilo je suprotno od mojih skromnih misli.
Bolna spoznaja, da zene ne piche unaokolo masovno, kao zechice iz Playboya,
iz vrlo jednostavnog razloga: zato sto je to bolno za noge i ledja.
Ne znam, koji mi je vrag trebalo da se objasnjavam. Mogla sam elegantno
da smutim dio istine kao - jako zurim i ne svidja mi se ta vrsta 'mode'.
Ali opet, dobro je ispalo, na sta je licilo.
Jedne od mojih sunjalica :) Drecave i ugodne.
No comments:
Post a Comment