Lijepi zapad

Ja od juce u pozitivnom soku, pa da podijelim. Isla ja nedavno na neki dernek, slavila jedna 40 i neki. U povratku lutala po nekim ulicicama i konacno nabasala na motorway. Meni srece. Utaknula ja sebi fino muziku, pa laganice, valja mi skoro sat do kuce. E, to laganice, ja mislila. Skljocnu svjetlo iza mene, pogledam, ja preko 110 km/h, 110 ogranicenje. Jest vraga, pogledam malo dalje, ogranicenje 90. Zamka, prava. Uglavnom je motorway 110. Kontam, mozda nije mene, mozda je neko drugi zglajzo. Aha, nigdje zive duse. Ne prodje malo, eto meni kazne. Vozila 114 u zoni 90 = oko $200 plus tri bobice. Kod nas dobijes 12 poena i moras ih cuvati 3 godine, inace ode dozvola. Kontam ja sad cu ja njima pisati ono: nisam htjela, mislila sam. To bicno upali prvi put (u duzem periodu), pa ti oproste (mi to apsolvirali na Edovim slucajevima). Ali, kao sto rece Marijana, pritislo, pa ja otegla. Kad juce koverta od State Debt Recovery Office. E, kontam, sta im bi, pa nije mi istek'o ni rok za zalbu, nije ni opomena dosla, a oni bi da utjeruju dug. Umalo da bacim samo onako na sto, u onu gomilu "za placanje". Otvorim, citam:
"We have looked at the photographs again and have cancelled the penalty notice. We apologise for any inconvenience this has caused."
E, sad me pravo nasekirali. Razmisljam da se zalim, pa ne mogu oni to meni, bez objasnjenja. Da su slikali sprijeda, rekla bih prepali se, pa odustali. Ali otpozadi, sumnjivo.