Testing, testing . . .

Cujemo li se, da li se cujemo? Moze i - da li se vidimo?
Ja u letu da se tuspasem i pozovem naseg druga Milenka
da okaci jos koju tisucu pikslova, cim izadje iz dezure i dobije
odgovarajucu dozvolu od donja Alehandre, za kratki slikovni zapis.

Ja obecavam da necu pozivati na razum i toleranciju,
sa kojima se - poznato je, pravo daleko dogura. Osim sto se 'dogura' ubi i dosada,
da ne kazem kako 'mir' pritisce (vec sam pisala). Strassno!
Naprotiv, zalazem se za malo zakuhavanja, cisto zanimljivosti i popularizacije bloga radi.
Nista veliko i jako znacajano, a ni uvrjedljivo (ni slucajno), nego 'nako,
malo starackog traca: macke, kerovi, kanarinci, komsije, zalbe na ten, ispucalu kosu,
varenje, nesanicu.

Evo npr ja. Ja jako vrijedno radim na odrzanju vlastitgog celulita.
Ne suprotno, jer to svak radi (vecina bezuspjesno). Ne, nego bas kao sto rekoh,
a uspjeh me ne mimoilazi. Uz sve, od kad redovno udaram po cokoladam,
osjecam se mnogo veselije. Da je tu, sad bi profesor Shober mogao da objasni, koji to
'momenat' iz cokolade, djeluje na ono malo preostalog mozga, mis'im strucno, ne seljacki kao ja.
A i ne mora, ako se jos stidi :) Pride dobra stvar je da kad ljuhnem u bazen,
nema sanse da se udavim i potonem, nego lijepo plutam na shlaufima srece.

Malo vlastitog blama ne skodi, ali malo, a ako ste kratki sa tim momentima,
u mene kipi sa glupostima, samo... nema se uvijek vremena za sitni vez i pisanije.