Svaka vam cast svima-vrijedno pisete, a neki od vas me iskrenoscu i silom emocija bas zveknu ispod koljena, pa sve bazam okolo ko osamucen.
Jos jedna stvar, malo sam zabrinut da ce se neki nasi komentari izgubiti-milsim na slucajeve kad neko komentira na originalni post od ranije. Logicno je da ce onaj ko je postirao originalnu poruku s vremena na vrijeme otici i provjeriti nema li novih komntara u medjuvremnu, ali nisam siguran da ce bas svima to biti cilj. Ne znam da li postoji neki drugaciji format bloga (Zoka, nemoj me mrziti!) ili neki nacin da se novi postovi i komentari "vide automatski"?
Evo jedna slikica par mjeseci stara: aplauz svima nama.
Voli vas sve Ozren
12 comments:
Ozrenko, dvije stvari: Jedna - mozes nekako reci da ti se posalje e-mail kad neko komentira na tvoj posting. Trebalo bi biti da je jednostavno; Druga - Uvijek mozes postirati umjesto komentarisati.. Pogledacu sta se jos moze uciniti, nemoj ni ti mene mrziti - mozda 'ne znam bolje' :)
Iliti, sto bi Mrvica rekla: "Ljudi su sjeli i dogovorili se sta je blog, i nemoze se to sad zvati...kuca..."
De ovako Ozrene: nemoj da se shtrecas i sasjecash.
Vrijeme sasjecanja smo, nadam se pregurali, a nisi ni nepismen i umijes da kucas - ocito.
Ako trenutno nemas inspiracija, koje mozes/hoces ovdje da dijelis(mada, danasnja slika se usvaja - klap, klap; oci jos plave a i ti se jos mazis kad pises, k'o da ti je Zoka tata, a ti sam sebi sin i unuk) napisi nesto iz proslosti za 'entertainment'.
Evo npr., pisi raji s kim si isao na Trebevic pocetkom 70-ih u zimsko doba - vise puta! Zicara, grudvanje, tramvaj i ostalo.
Mozes samo goli opis ili udrobiti: emocije, strepnje, nade i sl. Ili nesto drugo, slicno :)
To, dok te ne krene, a onda, kad se opustis i prestanes shtrecati i sasjecati, mozes nastaviti regule crtice iz zivota
J'ga Ozrenko, ja glasam: "Pisi!"...
Ozren gleda kroz pendzer. Kisa u Vankuveru lupa, lupa pizza boy na vratima.
Klecavih koljena, Ozren ustaje da pokupi hranu, da tip i vrne se nazad
svojim mislima. Danas nije pricljiv.
Da l’ da pisem, il’ da ne pisem, pitanje je sad? Oci se vlaze.
Fata se prvog komada pizza.
Cilicka razdragano prekopala po slikama i ukebala malog, velikog Mirana
da joj skenira staruduje, jer je ona bozemoprosti kompujuter hendikep.
Miran ko miran, ne smije materi reci – ne. ( Sad bi ovdje dobro doslo ono – ljudi smo, nismo Hercegovci, ali na zalost, ne odnosi se na nas nekoliko ovdje, ukljucujuci
Cilicku). Jedini izlaz da se rijesi dolazece euforije, vidi u tome
da obuci malog za granapa – Adriana. U tom slucaju mati ostaje
samo foto-koordinator, a on - Miran, moze nastaviti sa zivotom njemackog fizicara.
Zlata, kad razveze djecu na fuzbalj(metafora za vozati djecu), otvara masinu i vidi sebe u drustvu Tahvile, uvijek on the edge Cilicke, Erduana(covjek koji dokazano ima lap-top), Davorke koja jos nije nadjena, ne sad otvaram mail – madjena je i decka koji obecava –Zoke.
Veseli se.
Dobrinka sve gleda pozitivno i vrti u glavi sansu, da se sav belaj pretvori
nekako u biznis. Ne obraca paznju, sto joj Bjelica(British… heej) kaze da ne moze konkurisati svjetskim agencijama.
Milenko se odra od pisanja, samo se ne zna kome.
Loger, uvijek skrt na rijecima (taki su svi iz Bijelog polja), samo cita.
Dragica, dobrodrzeca chivija u bliskom Inozemstvu, zabzekenknuta kolicinom infantilnosti, tajanstveno se smjeska.
Ranko radi na novoj kratkoj storiji o grahu. Nastavak je o desertu.
Gliga nas vadi kod sestre i kaze: nisu oni tako losi. Sestra koluta ocima.
Sober, professor, isto chivija, duma, ali njegove su dileme druge vrste od Ozrenovih.
Da li se uopste petljati sa ovim untermenshen-ovima, pa da ga ko sa faksa
prokonta?!
Dobrijevic vrijedno organizuje novi Kodak momenat , pod parolom – sve za raju,
kroz koje muke prolazim da ovo organizujem.
Lola se jos sunja kao ‘anonimus’. Navik’o :) da se prikrada .
Kaze u sebi: “Nisam znao da vas tolko volim ! ! ! Da me sad vidi moja ex-girlfriend Shvabica.”
U daljini hor jos uvijek izgubljenih. Izjeda ih dilema, da li da se nadju ili ne.
Ipak, lijepo je kad te neko trazi.
Zavjesa se polako spusta. Prolog skoro gotov.
U Australij – novi dan, u Sarajevu noc,
neko u Torontu, dosao ranije kuci, pravi sebi espresso, uzima cokoladicu i sjeda za kompjuter, da vidi gdje svice. U Vankuveru podne, Ozren klapio zadnji komad pizze(nije isao na lunch, da se sam kazni za neodlucnost), duboko se uvukao u GAP majicu sa kapuljachicom.
Koljena mu klecaju.
Neko u Torontu zavrsio kaficu, ide dalje za poslom i navija od srca
za sebe i za vas i za klecava koljena.
J..bes razred koji Marijane nema... Nego, kolegice sta mislite kako ce Ozrenov grah pasti: Napisati ili ne napisati??
Cijenjeni kolega, svako prorocanstvo, bez babe Raze sa Vratnika, ritualnog kruga oko 7 brace i Sv. Ante,potom fatanja prve rijeci od slucajnog prolaznika u letu, krajnje je nezahvlano i da kazem neozbiljno.
Glas na vrata, shutjur u ruke... kad se emocije smire ili bar postanu dio svakodnevnice, ja rizicno mislim da 'oce. Doci ce da mahala sa starom rajom. U sabur se uzdam.
E pa vidis Marijana, i ja sm se pitao gdije sva ta slova i recenice nestaju. Razvio sam vise teorija koje eksperimentim nisam u praksi mogao dokazati. Mome razocarenju nikada kraja.Pa zar jedan tako uporan i predan rad ,nadasve, da ne ostavi materijalnog traga? Kao st u Holivudskoj knj (ispravno napisano)produkciji biva , ja odjedanput na blogu pod nadimkom -djeda. Kako i zasto ,blage veze ti ja nemam.I tako (sto bi NEKI rekli) kada je mene krenulo... Pa podjoh ja da brzo procitam sto vise komentara i da SADA ostavim neki vidljivi trag na blogu.Inace moja teorija je da je sve sto je napisano "to je tu negde i kad-tad ce se pojaviti,garant!(na koga te podseca?)
Zicare je bilo,
ali premalo!
Da mi je da se zamrznem u nekim trenucima, pa da se malo nauzivam. Samo da mi ne padne kakav komad leda na glavu!
Gledam te Ozrene i bas se nesto raznijezila. Sjetila se kako si ti mene uvijek zvao "mala Zlata", anisam ti ni sad nesto veca. Ma,stavicu ja sliku,samo da prekopama po stotinama slika djece i kuceta.
Imam i ja jedno iznenadjenje za tebe koje si mi dao prije ravno tih 30 godina. Eto ti sad, a ti razmisljaj sta je to.
Voli te Zlata
Super izgledas - kao i uvijek!
Zlato, jedva cekam na iznanedjenje! Ima li ikakve veze sa "Crvenim karanfilom"?
Hajded postiraj sliku sa porodicom ili makar sa kucetom (imam i ja jednu kucku i lud sam za njom). Hocu da vidim jel' te Edo (??!) pazio kako je red bio.
Pozdrav.
PS Sjecas se Crvenog karanfila i kafane "Bujrum"?
Ozrene,
iznenadjenje je nesto sto ja sa sobom nosim vec tridesetak godina, dovukla i preko bare jerbo nije veliko....
Pisem uskoro
Post a Comment