20.3.07

Dragi moji,

Sarajevo je jos uvijek tamo gdje je nekad bilo, ali vi (i mnogi drugi) niste ovdje i vjerujte da i mene muci nostalgija za "nasim Sarajevom". Zlato, dva od nebodera pored Miljacke koje spominjes su obnovljena. Hocu reci obnavljaju se zgrade i vrlo brzo Sarajevo ce opet lijepo izgledati, ali grad cine ljudi a ne zgrade. I zato je lijepo sto smo se nasli i radujem se da cemo kada se okupimo, makar na kratko, ponovo zivjeti nase Sarajevo. Uzivajte gdje god da ste i cuvajte u srcima "nase Sarajevo" jer cini mi se da je kod vas (a mislim na sve vas koji niste ovdje) na sigurnom. Cini mi se da se mi ovdje lagano predajemo ako to vec nismo.
Voli vas vasa drugarica Davorka
Objavio/la: u

6 comments:

zlata said...

Draga moja Davorka,
ja sam sa nadala da ce meni neko od vas tamo napisati sta je sa tim neboderima, ali ne mogu bas da trazim da obilazite. Taman posla, pored svih obaveza da neko gleda neko drvece koje je Zlata negdje upratila. Bas ti hvala. A, ja i snimila. To je bas bila neobicna slika. Mozda nekad izvucem te trake iz Sarajeva, pa vam i zakacim. Ali, ja bjezim od tih nekih slika gdje nije kako je bilo. Ja znam da sam ja Sarajevo po prvi put otkrivala kad sam dosla u tu posjetu nakon 13/14 godina. I sad mi neki ljudi spominju neke dijelove grada o kojima nemam pojma kao da nikad tu nisam zivjela. A, sto bi se reklo, rodjena Sarajka. Tako to valjda obicno bude, oni koji odu postaju cuvari tih gradova i uspomena. Treba otici/izgubiti da bi znali cijeniti. Mozda je i tebi vrijeme da negdje malo zbrises. Vidi sad gdje sve mozes. Naci ce se i posao, pa ce valjda biti i jeftinih karata (uvijek ih je bilo), pa malo u obilazak nas...
Voli te "esnafko moja" zlata

March 21, 2007 at 12:29 AM
Marijana said...

Davorka, mani se fjake.
Skroz je nekonstruktivno i lose pada na zeludac, srce i okolne organe,a sigurno i na par preostalih neurona. Zamisli, da je ovo sto sad imamo, prosto sansa da zivot sagledamo iz razlicitih perspektiva i probamo da ga obogatimo u raznim varijantama.

Ima jedan kineski znak, moto cak,
koji izvjesne cjepidlake iz svijeta tupadzija i nadri-nobela, vazda hoce da upropaste. Sva druga tumacenja, predlazem ignorisi :)

Ide(izgovor) nekako ovako: "wei jee jyi chuan jee" a znacilo bi -
Crisis is Opportunity. Ne mogu 'uturiti' kinesku kaligrafiju, a bas je lijepa i slikovita. Jeste trpljenje svuda, toliko mozes da vjerujes: tamo i vamo i iza sedam mora, ali kljucna rijec je ona na 'o'. Ili sto bi Mak rekao,a pjevac(Pimpek) pjevao iscupano iz konteksta "valja nama preko rijeke".

E kad spomenuh Maka, da spomenem polu-tajni trac, kako mu je cijela carsija zavidjela... na tome kako je umro. A o tome drugi put.

Ja ne cuvam grad - tarabe, parkove,livade, ulice(sta ce turisticki savez da radi i policija i ostali zaduzeni) ja cuvam Davorku i Tahvilu i Nedima i Profesora Sh.(cujemo li se konacno)i Murisa i Zlatu u daljini... i sve druge i cuvajuci njih, cuvam sebe od tuga i starosti. I medju nama, namjeravam jos dugo da se mrdam i dodijavam vam, sve dok me neko metlom ne protjera.

Nakrivi prvu kapu/sheshir koju nadjes i u klub sheshira!

March 21, 2007 at 1:59 AM
Zoka said...

Bilo je jedno drvo raslo ravno iz krova kuce u (bivsoj?) Ostreljskoj ulici (izmedju Grbavice II i Hrasna) u kojoj je nekada stanovala nasa razrednica iz treceg razreda Nada Rajevic...Naravno, i ta kuca je sada popravljena... BTW, da li je neko cuo o Nadi?

March 21, 2007 at 6:33 AM
Zoka said...

Marijana, svidja mi se ovo da su krize ustvari sanse...Reklo bi se: mi 'otamo' imamo mnogo sansi u zivitu. Nekad bih rekao i previse. Ma ponekad bih cak rekao, da nam je malo onog dosadnog zivota koji uljuljkuje mozak...bez itatvih iznenadnih sansi...Medjutim, to je sto nam je dopalo.

March 22, 2007 at 12:11 AM
Marijana said...

Zoka i meni se svidja ta verzija, zato je i pomenuh. Ziveci pod utjecajem raznih zapada(mislim, kao ovag - zapadnog zapada), ciji je cilj 'osvajanje srece'(B.Russell)posto-poto, zatim ako je kako moguce tranzhiranje, pakovanje u sarene ambalaze i profit na 'konzervama'(srece) na kraju lanca ishrane, i na drugoj strani, prolaskom kroz razne vrste istoka(dalekih) gdje je cilj zalaganje/zrtvovanje/dobro
'zajednice', sjetih se tog motiva.

Moto koji je ocito istocni, ali daje sansu zapadu da stane, razmisli i obrne percepciju krize.
Ako se pri tome ne postigne optimizam, kao rjesenje, ili rjesenje samo, bar se otvaraju vrata razlicitosti i smanjuje velicina jednog bolnog i neproduktivnog - jooooj.

Naravski, mislim samo na osobna razmisljanja. Nikakve kolektivne sheme nemam na umu. Za njih sam Shallow Hall!

March 23, 2007 at 2:47 AM
Marijana said...

edit: 'osvajanje srece' ne pominjem kao naslov knjige/eseja/djela, nego kao pojam, kojim su baratali meni dragi humanisti, Russell i Fromm.

March 23, 2007 at 4:54 AM

Post a Comment

Subscribe to: Post Comments (Atom)