Ovih sam dana na zahtjev svoje familije sa oceve strane skenirao jednu malu slicicu iz porodncnog albuma. Njena je prica toliko fascinantna da je vrijedi ispricati na ovakvom opustenom mjestu.
Dakle, jednog dana, dok smo mi bili recimo u osnovnoj skoli, moja pokojna baka sa majcine strane, nakon preturanja po nekim svojim pazljivo cuvanim uspomenama, udje u dnevnu sobu i kaze mom ocu: "Pogledaj, Zdravko, ovo je neka Vojina (moj tada pok. djed) predratna slika iz okoline Bijeljine, da mozda nekog ne znas..." Tata lijeno uzme sliku, kao prije rata je bio klinac, jest da je rodom iz sela Modrana blizu Janje kod Bijeljine, ali koga ce on uopste moci poznavati?? Pogleda nezainteresovano, prosara ocima po slici, pa se zabezekne: "Evo djeda Jovana...Evo cike (strica) Dusana...haaaa, evo mene..."
I stvarno, kad su se porodicni zreci pokupili i svi mudro pregledali novootkriveno blago, pocela se slagati prica. Ispostavilo se da moj pradjed imucni seljak Jovan Kajmakovic(crni sesir, brkovi, u sredini) negdje 1939-te to na slici poklanja drzavi zemlju za seosku skolu... Dosao lijepo da zemlju primi i u ime drzave se zahvali njegov buduci "prijatelj", moj djed sa majcine strane Vojo - gospodin sreski nacelnik (u bijelom), poveo geometra (vidi se instrument) i pisara da lijepo premjere i naprave zapisnik. A pradjed, ko prava glava, poveo sina i desetogodisnjeg najstarijeg unuka (klinac na desnoj strani) - mog "buduceg" oca, da budu prisutni svecanom cinu...
Inace, to je bio jedini sustet, istina "u neznanju", mog oca sa buducim puncem, drzavnim sluzbenikom Vojislavom Nikolicem, "francuskim djakom", koji je izmedju dva rata na sluzbi bio u brojnim mjestima, pa izmedju ostalog i u Bijeljini. Prava je steta sto za ovu priliku nije poveo sa sobom i najmladju kcer, osmogodisnju Radmilu, moju "buducu" mamu. Inace, moji roditelji ce se upoznati tek poslije rata kao studenti u Beogradu, a poceti zabavljati sredinom pedesetih, kada ce oboje sa diplomom filozofskog fakulteta biti rasporedjeni na sluzbu u Sarajevo.
Mala slicica iz naseg albuma, ocuvana slucajem, bice uvecana i objesena u seoskoj skoli u semberskom Modranu - kao dokument davnog nastajanja iste.
3 comments:
Bas lijepo i zanimljivo kako sada otkrivamo i sjecamo se tih nekih detalja vezanih za vlastitu porodicu. Taj dio istorije koji nam je nekada bio prilicno nezanimljiv i cesto dosadan, sada postaje dio nas. Valjda zato sto na neki neobican i nama neznani nacin definise ovo sto smo postali.
Ja sam tako imala neka lijepa iskustva i dosla do svojih otkrica kada sam bila u Sarajevu, pa znam sta ti ovo sve znaci. Ponosi se i uzivaj.
Zoka-Zoka,
koja FASCINANTNA SLIKA jedne istorije!
I ja sam "dosla" do nekih slicica mog djeda i pradjeda kad su stigli u USA,..i PRIZNAJEM, ne da sam bila ganuta i ponosna,
..tesko je opisati taj mix osjecanja..
Nego, sve nesto razmisljam da otvoris novu "etiketu" na nasem blogicu, tipa "nasi preci" ili-ti
"djedovi i mi ponosna unucad",
..hihi,
Priznajem,(jos jednom),i ja sam jako ponosna na moje, te kako to lijepo rece nasa draga Zlatica,.."..valjda zato sto na neki neobican i nama neznani nacin definise ovo sto smo postali"...
Zlatice-Zla-ti-ce!;..ocekujemo naravno i tvoj O P SH I R A N prilog, ovaj hocu rec' tvoje pretke,..ja vam moje saljem "kol'ko sutra,..a nadam se i ostali.
A ti Mare, Cilicko,Ranko,
PROFESORE Sh.,
Milenko,Tahvila,Ozrene,..i da ne nabrajam sve po naosob,..na sunce sa vasim pricama!;..ima tu materijala "do kraja 100 zivota"!..i jos dalje..
Ja sam se naravno dvoumio da li da objavim ovaj prilog. Inspirisala me Marijana sa pricom o svojoj pra-baki i njenom romanticnom Bosanskom zovu. Onda pomislih: kao sto Zlata rece, kad smo bili klinci sve ove stvari nas nisu interesovale niti da slusamo niti da ih dijelimo sa drugima. Sada, u "zrelim" godinama, izbrazdani svakakvim sikustvima, postajemo fascinirani svojim korijenima i saznanjem da cemo jednom i sami biti "korijen" za nekog dalekog potomka. Zato se odlucih da zloupotrebim vase povjerenje i bacim jednu ovakvu "cjepanicu" na vatru naseg bloga.
Naravno da cemo ustanoviti labelu "Pretci IV7"...
Post a Comment