Nas jedrenjak "Ivanica" je postao clan porodice s proljeca 2004 godine, kada smo mi postali njegovi cetvrti vlasnici. "Ivanica" je 46 stope (oko 15m) dugacki "sloop" tip jedrenjaka, sto znaci da ima jedan jarbol, visine oko 20m nad povrsinom mora. Tezak oko 20 tona, Ivanica je izgradjen 1980 (kada je vecina nas brigovala studentske brige) u Morgan brodogradilistu u mjestu Largo, Florida. Nakon sto je sa skoro cetvrt vijeka prosao Scile i Haribde, mi smo ga “usvojili” na vezu u lijepom gradu St.Petersburgu, ali ne u Rusiji, vec u Floridi, svega 20 milja od mjesta gdje je izgradjen.
Ivanica je prava “ploveca drzava”. Zasto drzava ? Potpuno je autonoman u energetskom pogledu. Da pored agregata, solarnih panela, vjetrenjaca, desalinizatora morske i rezervoara vode, klima uredjaja i svoh ostalih cincilatora, jos ima i kakav izvor dizel goriva, cudo bi pravo bio. Ali, i ovako nam je bio ugodan dom. Sto se smjestaja tice, Ivanica je mali dvosobni stancic.
Elem, Ivanicu smo nabavili sa svjesnom namjerom, koju smo – i ostvarili. Nakon godinu i po reda na osposobljavanju i grcevitog ucenja o navigaciji, dizel motorima, opremi, meteorologiji, jedrenju, radio tehnici itd, itd, , oktobra 2005 smo napustili svoje svakodnevne obaveze i krenuli, Sanja, Deana i ja, na osmomjesecno krstarenje. Raznih smo planova imali, ali smo veci dio proveli na Floridi i Bahamima, da bi onda preko Jamajke, Kajmanskih ostrva i meksickog Jukatana, zavrsili svoje putovanje juna 2006 u Teksasu. Odatle je Ivanica kamionom prebacen u Kaliforniju, gdje nam se opet pridruzio.
Osam mjeseci zivota lutalice, na sidristima i medju posebnim ljudima koji imaju jedan zajednicki imenitelj: ljubav za morem i slobodom, proslo je kao san. Bozanstvene tirkizne boje vode Bahamma, jata delfina, mjeseci na sidristu u George Town, svjetskoj prestonici krstasa – lutalica, zatim put kroz juzne, rijetko naseljene i posjecene Bahame, sarolikost Jamajke, cudesne piramide Maja na Jukatanu. Zavrsni cin sedmodnevne (i sedmonocne) plovidbe Meksickim zalivom iskljucivo na jedra...malo zato sto je bilo divnog povoljnog vjetra, ali malo i zato sto nas je nas ljubljeni motor ostavio na cjedilu, svojih 200 nautickih milja od najblize luke...Mnogo lijepih i uzbudljivih trenutaka, od svega najljepse je sto smo dvadeset i cetiri sata dnevno bili jedna posada, jedno drustvo, jedna porodica. Sto smo nasoj Deani priustili najljepsi poklon: nasu sopstvenu posvjecenost, vrijeme i paznju.
Ivanica je prava “ploveca drzava”. Zasto drzava ? Potpuno je autonoman u energetskom pogledu. Da pored agregata, solarnih panela, vjetrenjaca, desalinizatora morske i rezervoara vode, klima uredjaja i svoh ostalih cincilatora, jos ima i kakav izvor dizel goriva, cudo bi pravo bio. Ali, i ovako nam je bio ugodan dom. Sto se smjestaja tice, Ivanica je mali dvosobni stancic.
Elem, Ivanicu smo nabavili sa svjesnom namjerom, koju smo – i ostvarili. Nakon godinu i po reda na osposobljavanju i grcevitog ucenja o navigaciji, dizel motorima, opremi, meteorologiji, jedrenju, radio tehnici itd, itd, , oktobra 2005 smo napustili svoje svakodnevne obaveze i krenuli, Sanja, Deana i ja, na osmomjesecno krstarenje. Raznih smo planova imali, ali smo veci dio proveli na Floridi i Bahamima, da bi onda preko Jamajke, Kajmanskih ostrva i meksickog Jukatana, zavrsili svoje putovanje juna 2006 u Teksasu. Odatle je Ivanica kamionom prebacen u Kaliforniju, gdje nam se opet pridruzio.
Osam mjeseci zivota lutalice, na sidristima i medju posebnim ljudima koji imaju jedan zajednicki imenitelj: ljubav za morem i slobodom, proslo je kao san. Bozanstvene tirkizne boje vode Bahamma, jata delfina, mjeseci na sidristu u George Town, svjetskoj prestonici krstasa – lutalica, zatim put kroz juzne, rijetko naseljene i posjecene Bahame, sarolikost Jamajke, cudesne piramide Maja na Jukatanu. Zavrsni cin sedmodnevne (i sedmonocne) plovidbe Meksickim zalivom iskljucivo na jedra...malo zato sto je bilo divnog povoljnog vjetra, ali malo i zato sto nas je nas ljubljeni motor ostavio na cjedilu, svojih 200 nautickih milja od najblize luke...Mnogo lijepih i uzbudljivih trenutaka, od svega najljepse je sto smo dvadeset i cetiri sata dnevno bili jedna posada, jedno drustvo, jedna porodica. Sto smo nasoj Deani priustili najljepsi poklon: nasu sopstvenu posvjecenost, vrijeme i paznju.
Nagradno pitanje: Fotografija je iz Datum Bay na ostrvu Acklins, juzni Bahami..Ima li sta cudno na slici?
12 comments:
E, bas ti zavidim i na hrabrosti i na ludosti...Jos nemam vremena da pogledam dodatne detalje...ali cuvam se za specijalni merak.
A, zastava ti je brate prava...Znas da nam nista ne moze promaci. Jos ti samo fali ono "zivio Tito".
Hvala ti posebno na ovoj ludisti, njom se naravno najvise ponosimo. Naravno, Ivanica plovi pod americkom zastavom, koja se vija na krmi. Po pomorskim zakonima, kapetan ima pravo na svoju zastavu na jarbolu, pa k'o velim...nek se chadje malo cude...
..onako u kratko:
PONOSNA VRLO na tebe Zoka i na "Ivanicu",..nadam se da ces nas "provozati" kad-tad njom,..pitam se samo otkud taj "moreplovacki duh",..daj malo vise detalja!.. te tkdj.pokorno molim ,"Uputstvo" kako doci u fazu tako dugackog i "zasluzenog" godisnjeg odmora
Unaprijed HVALA na brzom i detaljnom odgovoru
Prava "piratska".vaka cast na brzini ucenja i priprema.Ja se bakcem manjim i "slatkovodnijim "prevozom na motor.
Zoka, super ti je i jedrenjak i zastava, a posebno ideja o osam mjeseci plovidbe. Nadam se da cemo se nekad vidjeti da cujem price o cjelokupnom iskustvu pomorske navigacije. Puno pozdrava, Vanja Visnjevac (IV3 - 1977)
Ma, znate i sami da mi emigranti patimo od nostalgije i krize identiteta. A bas je lijepo zvucala ideja o vijanju stare trobojke piratskim vodama Kariba. Kada mislim o Yugi, znas sta, kao i svi imam podijeljenja misljenja o politickom dijelu, ali nepodijeljena o tome da su to bila lijepa i bezbrizna vremena. Mozda to ima nesto zajednicko sa pojmom mladosti ili tako nesto? Ko zna... Nije ni vazno, za mog zivota ce trajati.
Dobrinka, vrlo cesto me anglosaksonci pitaju "otkud TEBI ljubav za jedrenjem". Kao, JA bih trebao da jasem magarca po gudurama. A ja im kazem kako nije tesko voljeti lijepe stvari. Bili kako bilo, fascinacija morem i plovidbom kod mene traje podugo, jos sam po Jadranu "trabakulao"...A ako samo pomislis o brodu na pucini, koji tjeran vjetrom premoscuje razdaljine...za mene je bar to uzbudljiva ideja. Sto se uputstva za 8 mjeseci itd tice, priznajem da ne postoji jedna mjera koja pase svakome. Medjutim, dosta je upoznati sve one likove koji zastaju ili "trunu" na nekom od poznatoh sidrista, pa da shvatis da onaj ko osjeca da nesto zeli i mora, obicno nadje svoj put.
Vanja, bas lijepo da si se javio. Vidio sam te na ostalim sajtovima...Posalji neki e-mail da ostanemo u kontaktu.
Naravno, treba li reci da se Ivanica uzurbano sprema za aprilske susrete na Golden Gate. Samo da Mario konacno potvrdi!!!
Koja ljepota! Svaka ti cast i cest. Nadam se da cu se bar jedanput na Ivanici, pod zastavom i sa kapetanom napiti dobrog vina pa makar i ne isplovili!
Pisi se za April!
Zoka,Zoka,
..ono sa jahanjem magarca po gudurama me je bacilo u grohotan smijeh! (OBOZAVAM TEEEE!)
Post a Comment