Nego, imam ideju a vi se drugovi & drugarice, izjasnite.
Da recimo, na 6 mjeseci Ivanki i 30 godina, nasem Vojkanu, tako nekako u ljeto, uletimo/chip-nemo po koju paricu i damo zajednicku citulju od 4/7 razreda, generacija '77.
Predlazem realnosti radi, da operativac na terenu, bude neko iz Sarajeva, a mi 'stranger-i' cemo da uljetimo. Red velicine je... sta znam recimo, 100 - 150KM all togehter, za cijelu operaciju.
Izjasnite se o takvoj tradiciji za ubuduce, tj da stvar ponavljamo godisnje, ako ima volje.
Ivanka je osoba koju je tesko i pomisliti pamtiti osim po dobroti i smirenosti. Bolest sa kojom se hrvala tako dugo i hrabro je nezamisliva nepravda. Sa druge strane, sto ovu tuznu pricu ipak cini toplom i lijepom, njen suprug Brano je obasipao cijelo vrijeme nevidjenom brigom, paznjom i ljubavlju.
Neka Ivanka pociva u miru i vjecnojh slavi i pamcenju.
Slazem se prijedlogom za citulju. Jedini problem je: nevjerovatan tako malo novca je nemoguce skupiti a da ne bude skuplja pita nego tepsija. Zato predlazem da sastavimo tekst, a ja cu srediti vec placanje.... I predlazem da to uradimo odmah: da li je 6 mjeseci ili ne nema mnogo razlike jer to i onako cinimo za dvoje ljudi..
Neka joj je laka zemlja! Ideja je sjajn, Marijana. Zoka, ti vidi sta se treba uraditi, a ksd se nadjemo, dogovoricemo se oko detalja. Nesto razmisljam: Ivanka i Vojkan su bili mozda i dva najnjeznija cvjetka medju nama? Ili ih je mozda prerana smrt ucinila takvima. U svakom slucaju, ja ne mogu da se sjetim ni Vojkana ni Ivanke osim nasmijane. Vojkan je poginuo istog dana kad sam ja po prvi put postao otac (5-og Sept ''85), a sahranjen je na moj rodjendan, 3 dana kasnije. Nikad nisam uspio da se otmem cudnom osjecaju nekog posebnog znacaja Vojkanovog u mom zivotu.
Marijana duso, ideja je odlicna. Ja sam mislio kad se okupimo tamo ljetos to odraditi, ali mozemo to i sad. Mozemo dodati i sjecanje na profesore koji nisu vise sa nama.
Vojislav Mirkovic (1959-1985) i Ivanka Jurkovic-Brkovic (1959-2007)
Ljepota duha i dobrota kojom ste zracili jos uvijek nas grije svuda gdje zivimo, kako u Sarajevu, tako u Australiji, Sj. Americi, Africi, Europi.
Zao nam je sto niste sa nama, da dijelimo spoznaju, koliko jedni drugima znacimo u kratkom hodu ispod zvijezda.
U ono zivota sto nam je ostalo, mi smo zajedno a vi ste dio nas, kao i nasi dragi profesori: Emilija Primorac, Ferid Prolic, Petar Puljiz (Nabrojati…pok profe)
Vasi: IV / 7 generacija ’77, Treca Gimnazija ( da ljudi znaju koja je skola ;ja bih bez imena, a ako cemo imentovati – onda bez prezimena i sve... stagod se dogovorimo)
Recite nesto... popravite, dopisite, ovo je prva skica... Ono oko organizacije, nisam komfrona da Zoku samog uvaljujemo, Ali sam za slucaj u kojem stranci placaju, a domaci agentuju na terenu. To mi izgleda fer. Kontam ja sve, ali ipak, ja sam za cist /dogovoren/prebijen racun, mada Zoka, svaka cast – dzentlmenski! Kaze se : ponudjen = pocascen.
Neka joj je laka zemlja! Neka joj dusa pociva u vjecnom miru! Ideja je odlicna,a sto se skice tice,dijelim misljenje da nebi trebali ici sa imenima.Ja nebih profesore zajedno.Cesto se sjetim Vojkosa,druzenje nam nije prestalo gimnaziskim danima, i osjecanja koja to sjecanje donosi nisu kao sjecanja na preminule profesore.Nisu iste ni boje ni materijala a ni kvaliteta ako hocete.Necu reci da mi je za profe svejedno. Naprotiv. Ja bih Vojkana i Ivanku zajedno i obavezno fotografije. A profesore posebno,takodje sa slikama ako je ikako moguce. Zoka, tvoja velicina prerasta tvoju visinu!
Divan je tekst. Neka jos malo provede ovdje, i ceka na dodatne ideje, koje Marijana moze ukomponovati... A onda cemo ga poslati. Sto se troskova tice, objavicu ih pa ono "dodjete mi"...
Dragi moji, ja sam uvijek ZA sve vase inicijative(hocu reci da mozete racunati UVIJEK na mene kod podjele bilo kakvih troskova);..Zao mi je jako zbog Ivanke,.. i onih njenih koji su Ostali iza nje. Znate li da li je imala djecu,..mozda bi bilo "korisnije" da tu nesto uradimo i pomognemo ?!.. Citulje su OK,..ali bez mnogo patetike,..molim vas. I onda mozda Vojkanovi roditelji?!;.. ne znam da li su jos zivi?;.. imaju li koga ko se brine o njima?;.. treba li im nesto??!.. Mislim da bi smo nasa draga sjecanja na nase izgubljene drugove mozda mogli usmjeriti u tom pravcu..?! ..ne znam sta vi o tome mislite?!..
Ja danas htjela da u ime svih saljem cvijece u kucu zalosti (to se moze sada preko interneta organizovati), ali onda vidim da je to bilo juce! Bas sam se nekako glupo osjecala. Ideja je svake hvale vrijedna. ja tako citam i mislim kako bi trebalo nesto uraditi i za porodice, kad vidim Dobrinka na isto pomislila. Ja se slazem da mi koji smo vani potegnemo. Bez uvrede onima koji su jos tamo! Mozda da nekome od vas(Zoka) svi posaljemo neku dogovorenu sumu (ili koliko ko moze/hoce)na racun, pa da taj neko organizuje. Mozda izgleda trivijalno, ali eto da se predstavi kao mali zalog nase ljubavi. Zlata
Upravo sam razgovarao telefonom sa Branom Brkovicem, Ivankinim suprugom. Prenio sam mu nase i svoje licne izraze saucesca povodom velikog gubitka, kao i zahvalnost za brigu kojom je obasipao Ivanku.
Ivanka je, kao i vecina onih koji se hrvu sa MS, podlegla od duge i fatalne upale pluca, 26. Januara 2007.
Takodje sam Brani dao adresu naseg bloga. Brano ce nam poslati Ivankinu sliku za citulju. Za izraze saucesca, Branina e-mail adresa (kreirana u sjecanje na tuzni dogadjaj) je 260107*gmail(tacka)com.
Jooj, sad cete da me mrzite, ali moram da kazem sta mislim.
Kako nisam tehnicko lice, ali sam od pokojnog oca (tehnickog lica) i nesto sama prckajuci i bome odrzavajuci cijelu kucnu mrezu kompjutera - samouka savladala neke korisne lekcije. Mnoge na greskama.
Svaki problem se razlomi na dijelove, dijelovi se rjesavaju jedan po jedan, dijelovi se sklope. Voila! Problema vise nema, do slijedeceg.
Apsolutno sam ubjedjena, da cemo svi zajedno ucestvovati u dosta akcija, za koje sada ne slutimo ni da su moguce.
Pored onoga, da vas aposlutno i frontalno obozavam, zbog iskazanog ‘zest-a’ za zivotom, da nabacim kako ja vidim – buducnost.
Da budemo tu, za dobro i za zlo, od dobre volje, a ne kao dio teske obaveze. Da nam humanost ne bude zadnja rupa na svirali. Da civilizacijski odradimo, ono sto je red, - jer red je red, a ljudi su ljudi. Da planiramo & odradimo akcije, kako javne, tako i pozadinske. Da se ne razmecemo nicim, cak ni time da smo se nasli i da smo joste uvijek – live&kicking. Da ne uvaljujemo nikome komad tereta, kojeg prvo necemo 3x obrnuti u svojoj ruci i priupitati se, ako je moguce:” Sta ja danas, mogu da uradim za tebe?” Da pokusamo napraviti nesto za sto smo bili lijeni i nepotrebno udaljeni decenijama, nesto sto nam se svima u vremnu iza nas, pokazalo kao ‘bilo bi dobro da ima’, a nije ga bilo. U cirkusu to zovu ‘safety net’, u zivotu… drugovi valjda. I najvaznije – da odrzimo realnost svega, u ovoj vrsti virtualnog Kontakta.
Ja vas u svemu navedenom u vasim komentarima podrzavam. Da pbjasnim, zasto sam ja mislila – jedan oglas, bez obzira na ‘razlicitost materijala’. Zato sto smo u smrti svi isti, zato sto mi naum nije bila razmetljivost, nego civilizacijska gesta. Sjecanje. Poslije toga dodju druge stvari na red.
Jedna civilizacijska gesta koja zahtijeva:
- izrazena volja (+)
- tekst - potpis zajednice - slike, koje su vec na nasem blogu (print ili jedan posao vise – baciti na jump drive/cd napraviti 2 maleshne; tehniku ne znam ) - organizovati placanje - dogovorom - naci agenta, koji ce imati vremena da to odnese ili se prelomi
Fokusirati se na jednostavno. Ne uvaljivati sarajevskoj agenturi, ni previse posla, niti obaveza. Nije ni tamo zivot lagan. Drzati stvar REALNOM. Zavrsiti skromno i ljudski jedan poslic.
Slijedeca stvar bi bila, vidjeti sta dalje. Sa dignitetom.
Roditelji, djeca od prijatelja kojih nema, imamo ljudi i Pedju… Mozemo li, kad, kako, i te de… Ne moraju svi u sve da se petljaju. Neka svako da svoj mali dio: informacije, vezu, svoje vrijeme… i preguracemo nekako.
Nemojte da ‘overload system’ u nastanku, a sve sa naboljim namjerama. Ja sam za to da budemo maratonci, a ne sprinteri.
Pri tome, da naglasim, niko nije sprijecen da ako ima mogucnosti i veze, skoci i pretrazi grad, uradi najbolje sto moze. Ja samo mogu podrzati svakoga za ljudski kvalitet i dobre namjere.
Imamo trenutno aktivnost iza bine, planirane susrete, ova je javna. Da se fokusiramo i na jedno, i na drugo, i na trece, cetvrto, da sve bude pozitivno zavrseno.
One step at a time. Mali korak za covjecanstvo, veliki za blog.
Marijana, mudro je ono sto govoris. Imam podijeljena osjecanja. Moze citulja biti jedana s tim da nasi drugovi imaju sliku, a da profesore pomenemo po imenu...Ili da se ogranicimo na drugove ovaj put, za profe se nismo cestito ni raspitali... Slazem se da predloga moze biti stotine ali da bi odluka i realizacija trebalo biti otprilike isti broj. O Pedji znam malo...Mozda je to tema za akciju u pozadini...Sigurno da je to prioritet broj jedan.
Marijana kao i obicno mudro zbori. Trebamo objaviti sjecanje na nase drugove Vojkana i Ivanku. Nema dvojbe. Mozemo i profe spomenuti, ali ko sto Zoka rece ne znamo jos da li su svi zivi i koji nisu. To bi moglo biti u sljedecoj fazi. Necemo sigurno ostati na ovogodisnjem sjecanju, godine su pred nama. Konkretan predlog: objaviti sjecanje Vojkanu i Ivanki, Marijanin tekst, u potpisu imenima svi iz naseg razreda, ili samo IV-7 1977 III gimnazija.
Dalje akcije svi smo voljni podrzati. Na mene mozete racunati sta god i kako god se dogovorite.
Slazem se sa Marijanim prijedlogom u vezi citulje, sto se mene tice mogu i profesori a u postpisu IV7/ 1977 treca gimazija. Sto se tice troskova tu smo da sve zajednicki podnesemo ( mislim na nas koji smo van Sarajeva). Takodje slazem se da odradimo akciju po akciju i da sto manje opteretimo nasu raju u Sarajevu. Uostalom kako se god dogovorite racunajte na mene.
Ja sam za kompromise. Dakle, korak #2, tekst bez profesora, potpis razred IV/7(bez imena ove godine, slijedeci put cemo vidjeti). Slike smo dobavili, zahvaljujuci Ivankinom suprugu Brani(hvala na trudu, znamo da mu nije lako), Zoki koji ga je kontaktirao i Ranku, koji je digitalno popravio drugu sliku.
Vazno: kad se slike odstampaju, pozadi napisati imena, da ne bi bilo greske,jer idu dvije slike. Novina izbora, - predlazem Oslobodjenje.
Vojislav Mirkovic (1959-1985) i Ivanka Jurkovic-Brkovic (1959-2007)
Ljepota duha i dobrota kojom ste zracili jos uvijek nas grije svuda gdje zivimo, kako u Sarajevu, tako u Australiji, Sj. Americi, Aziji, Africi, Europi.
Zao nam je sto niste sa nama, da dijelimo spoznaju, koliko jedni drugima znacimo u kratkom hodu ispod zvijezda.
U ono zivota sto nam je ostalo, mi smo zajedno a vi ste dio nas.
Uvijek vasi drugovi, ucenici IV/7, generacija ’77, Treca Gimnazija Sarajevo
Nas novi identitet i "brand", zahvaljujuci sjajnom Rankovom virtualnom putopisu. IV-7 - moj razred.
30 godina!! IV-7 Treca Gimnazija Sarajevo
Dragi moji,
Evo, da covjek nevjeruje, punih 30 godina od mature IV-7, sarajevske Gimnazije Braca Ribar (iliti Trece) se primice, i procice, obiljezeno ili neobiljezeno, ovoga ljeta. Drustvo se razislo, zivot je ucinio svoje - svasta se izdesavalo. Ipak, samo jednom u zivotu bude 30 godina mature, a tesko da nam neko moze zamjeriti sto predhodne "okrugle" godisnjice nismo obiljezavali... Tim povodom, ucinimo sve sto mozemo: pridruzimo se ovom blogu, javimo se jedni drugima, nadajuci se da ce on izazvati lavinu osjecaja, sjecanja i - naravno obnovljenih veza. Ko je gdje, ko za koga zna, sta se sakim desilo? Ako si bio dio I-8, II-8, III-7 ili IV-7, generacije maturanata '77, ili, pak, bilo kog drugog razreda iste generacije, ne stedi truda - Javi se. .Napisi o sebi, gdje si, kako si, o kome sta znas, svoje i njegove koordinate i adrese. Ako imas neciji telefon sada je vrijeme da ga iskoristis.
Ukljucimo sto vise nasih skolskih drugova u ovau prepisku. Sjetimo se sa ljubavlju onih koji vise nisu sa nama: Vojislava Mirkovica (1959-1985) i Ivanke Jurkovic-Brkovic (1959-2007).
Ne zaboravimo ovom prilikom nase profesore i posebno razrednike: Mariju Ivkovic, Nadu Rajevic i Ratka Hrsuma...
Kako prepiska bude isla, kako budemo saznavali jedni o drugima, bicemo u mogucnosti da se odlucimo kako da obiljezimo nas veliki, i neponovljivi jubilej: 30 godina nase mature.
Nazdravlje, IV-7 Trece Gimnazije, generacija 1977
Ovaj Blog je pozivnog tipa. Iako komentare moze ostaviti i nepoznati potpisani posjetilac, priloge mogu objavljivati clanovi. Normalno je da se svi uclanimo, jer je blog "nastavak naseg razreda". ....Sve sto treba da ucinite je da uspostavite e-mail kontakt sa jednim od administratora (r_kajm ili rsalipur LudoA hotmail.com). Dobicete poziv, i od toga momenta po Rankovim "Uputstvu kako se ublogirati!! (ispod)
Na zahtjev mnogih nestrpljivih, objavljujemo u "stalnoj postavci" Rankanovo autorsko djelo pod nazivom:Uputstvo kako se ublogirati !!
Vozdra raja,Kad dobijete poziv od administratora bloga Zoke (ili mene), kliknite na link koji ce vas odvesti na stranicu. Posto morate biti clan Google.com ili Blogger.com da bi ste mogli doprinjeti nasem blogu, kao prvo morate se uclaniti. To je i besplatno i vrlo jednostavno. Kliknite na link da se uclanite i sljedite uputstva. Morate imati e-mail koji je istovremeno i vas username, te napraviti sebi pasword iliti lozinku, ukucati je dva puta, kliknuti na kvadratic, i na polje CONTINUE. Kad ste ispunili sva polja kliknite na send. Skoro istovremeno dobicete na dati e-mail potvrdu o uclanjenju. Vrlo je vazno da kliknete na taj dugacki link u e-mail-u, i to je to. Cestitam, postali ste punopravan clan naseg bloga IV-7 III Gimnazija Sarajevo 1977.Kod svakog ublogiranja morate koristiti vas username (koji je vasa e-mail adresa) i pasword.
Pisite, citajte, evocirajte uspomene, druzite se kao nekad.
Pozdrav
Ranko
IV7 - OVAMO!!
Matursko vece 31. maja 1977- Orginalna oznaka sa stola, sacuvala Tahvila :)
22 comments:
Nek nasa Ivanka pociva u miru.
Nego, imam ideju a vi se drugovi & drugarice, izjasnite.
Da recimo, na 6 mjeseci Ivanki i 30 godina, nasem Vojkanu, tako nekako u ljeto, uletimo/chip-nemo
po koju paricu i damo zajednicku citulju od 4/7 razreda, generacija '77.
Predlazem realnosti radi, da operativac na terenu, bude neko iz Sarajeva, a mi 'stranger-i' cemo da uljetimo. Red velicine je... sta znam recimo, 100 - 150KM all togehter, za cijelu operaciju.
Izjasnite se o takvoj tradiciji za ubuduce, tj da stvar ponavljamo godisnje, ako ima volje.
Svjetlost vjecna neka joj svijetli Gospodine!
Pamtimo te po ljepoti, dobroti i blagosti.Ostajes i u nasim srcima!
Ivanka je osoba koju je tesko i pomisliti pamtiti osim po dobroti i smirenosti. Bolest sa kojom se hrvala tako dugo i hrabro je nezamisliva nepravda. Sa druge strane, sto ovu tuznu pricu ipak cini toplom i lijepom, njen suprug Brano je obasipao cijelo vrijeme nevidjenom brigom, paznjom i ljubavlju.
Neka Ivanka pociva u miru i vjecnojh slavi i pamcenju.
Slazem se prijedlogom za citulju. Jedini problem je: nevjerovatan tako malo novca je nemoguce skupiti a da ne bude skuplja pita nego tepsija. Zato predlazem da sastavimo tekst, a ja cu srediti vec placanje.... I predlazem da to uradimo odmah: da li je 6 mjeseci ili ne nema mnogo razlike jer to i onako cinimo za dvoje ljudi..
Neka joj je laka zemlja!
Ideja je sjajn, Marijana. Zoka, ti vidi sta se treba uraditi, a ksd se nadjemo, dogovoricemo se oko detalja.
Nesto razmisljam: Ivanka i Vojkan su bili mozda i dva najnjeznija cvjetka medju nama? Ili ih je mozda prerana smrt ucinila takvima. U svakom slucaju, ja ne mogu da se sjetim ni Vojkana ni Ivanke osim nasmijane.
Vojkan je poginuo istog dana kad sam ja po prvi put postao otac (5-og Sept ''85), a sahranjen je na moj rodjendan, 3 dana kasnije. Nikad nisam uspio da se otmem cudnom osjecaju nekog posebnog znacaja Vojkanovog u mom zivotu.
Hajde da neko napise lijepi tekst, koji ce obuhvatiti oboje...
Marijana duso, ideja je odlicna. Ja sam mislio kad se okupimo tamo ljetos to odraditi, ali mozemo to i sad.
Mozemo dodati i sjecanje na profesore koji nisu vise sa nama.
Skica:
IN MEMORIAM
Nasi dragi skolski prijatelji:
Vojislav Mirkovic (1959-1985) i Ivanka Jurkovic-Brkovic (1959-2007)
Ljepota duha i dobrota kojom ste zracili jos uvijek nas grije svuda gdje zivimo,
kako u Sarajevu, tako u Australiji, Sj. Americi, Africi, Europi.
Zao nam je sto niste sa nama, da dijelimo spoznaju, koliko
jedni drugima znacimo u kratkom hodu ispod zvijezda.
U ono zivota sto nam je ostalo, mi smo zajedno a vi ste dio nas,
kao i nasi dragi profesori: Emilija Primorac, Ferid Prolic, Petar Puljiz (Nabrojati…pok profe)
Vasi: IV / 7 generacija ’77, Treca Gimnazija ( da ljudi znaju koja je skola ;ja bih bez imena, a ako cemo imentovati – onda bez prezimena i sve... stagod se dogovorimo)
Recite nesto... popravite, dopisite, ovo je prva skica...
Ono oko organizacije, nisam komfrona da Zoku samog uvaljujemo,
Ali sam za slucaj u kojem stranci placaju, a domaci agentuju na terenu.
To mi izgleda fer. Kontam ja sve, ali ipak, ja sam za cist /dogovoren/prebijen racun,
mada Zoka, svaka cast – dzentlmenski! Kaze se : ponudjen = pocascen.
Neka joj je laka zemlja!
Neka joj dusa pociva u vjecnom miru!
Ideja je odlicna,a sto se skice tice,dijelim misljenje da nebi trebali ici sa imenima.Ja nebih profesore zajedno.Cesto se sjetim Vojkosa,druzenje nam nije prestalo gimnaziskim danima, i osjecanja koja to sjecanje donosi nisu kao sjecanja na preminule profesore.Nisu iste ni boje ni materijala a ni kvaliteta ako hocete.Necu reci da mi je za profe svejedno. Naprotiv.
Ja bih Vojkana i Ivanku zajedno i obavezno fotografije. A profesore posebno,takodje sa slikama ako je ikako moguce.
Zoka,
tvoja velicina prerasta tvoju visinu!
Divan je tekst. Neka jos malo provede ovdje, i ceka na dodatne ideje, koje Marijana moze ukomponovati... A onda cemo ga poslati. Sto se troskova tice, objavicu ih pa ono "dodjete mi"...
Lijepo bi bilo da se malo poradimo na tome da i lista preminulih profesora bude kompletnija...
Sina, ti si bio mangup od formata, a izrastao si u dzentlmena od stila. Kad bolje pomislim, logicna, ali lijepa transformacija....
Jako lijepo, Marijana! Slazem se sa Sinisom po pitanju odvajanja drugara od profesora-jeste drugaciji set emocija.
Dragi moji,
ja sam uvijek ZA sve vase inicijative(hocu reci da mozete racunati UVIJEK na mene kod podjele bilo kakvih troskova);..Zao mi je jako zbog Ivanke,.. i onih njenih koji su Ostali iza nje. Znate li da li je imala djecu,..mozda bi bilo "korisnije" da tu nesto uradimo i pomognemo ?!.. Citulje su OK,..ali bez mnogo patetike,..molim vas. I onda mozda Vojkanovi roditelji?!;.. ne znam da li su jos zivi?;.. imaju li koga ko se brine o njima?;.. treba li im nesto??!..
Mislim da bi smo nasa draga sjecanja na nase izgubljene drugove mozda mogli usmjeriti u tom pravcu..?!
..ne znam sta vi o tome mislite?!..
Ja danas htjela da u ime svih saljem cvijece u kucu zalosti (to se moze sada preko interneta organizovati), ali onda vidim da je to bilo juce! Bas sam se nekako glupo osjecala.
Ideja je svake hvale vrijedna. ja tako citam i mislim kako bi trebalo nesto uraditi i za porodice, kad vidim Dobrinka na isto pomislila. Ja se slazem da mi koji smo vani potegnemo. Bez uvrede onima koji su jos tamo! Mozda da nekome od vas(Zoka) svi posaljemo neku dogovorenu sumu (ili koliko ko moze/hoce)na racun, pa da taj neko organizuje. Mozda izgleda trivijalno, ali eto da se predstavi kao mali zalog nase ljubavi.
Zlata
Upravo sam razgovarao telefonom sa Branom Brkovicem, Ivankinim suprugom. Prenio sam mu nase i svoje licne izraze saucesca povodom velikog gubitka, kao i zahvalnost za brigu kojom je obasipao Ivanku.
Ivanka je, kao i vecina onih koji se hrvu sa MS, podlegla od duge i fatalne upale pluca, 26. Januara 2007.
Takodje sam Brani dao adresu naseg bloga. Brano ce nam poslati Ivankinu sliku za citulju. Za izraze saucesca, Branina e-mail adresa (kreirana u sjecanje na tuzni dogadjaj) je 260107*gmail(tacka)com.
Jooj, sad cete da me mrzite, ali moram da kazem sta mislim.
Kako nisam tehnicko lice, ali sam od pokojnog oca (tehnickog lica)
i nesto sama prckajuci i bome odrzavajuci cijelu kucnu mrezu kompjutera - samouka savladala neke korisne lekcije. Mnoge na greskama.
Svaki problem se razlomi na dijelove, dijelovi se rjesavaju jedan po jedan,
dijelovi se sklope. Voila! Problema vise nema, do slijedeceg.
Apsolutno sam ubjedjena, da cemo svi zajedno ucestvovati
u dosta akcija, za koje sada ne slutimo ni da su moguce.
Pored onoga, da vas aposlutno i frontalno obozavam, zbog iskazanog ‘zest-a’
za zivotom, da nabacim kako ja vidim – buducnost.
Da budemo tu, za dobro i za zlo, od dobre volje, a ne kao dio teske obaveze.
Da nam humanost ne bude zadnja rupa na svirali.
Da civilizacijski odradimo, ono sto je red, - jer red je red,
a ljudi su ljudi.
Da planiramo & odradimo akcije, kako javne, tako i pozadinske.
Da se ne razmecemo nicim, cak ni time da smo se nasli
i da smo joste uvijek – live&kicking.
Da ne uvaljujemo nikome komad tereta,
kojeg prvo necemo 3x obrnuti u svojoj ruci i priupitati se,
ako je moguce:” Sta ja danas, mogu da uradim za tebe?”
Da pokusamo napraviti nesto za sto smo bili lijeni i nepotrebno
udaljeni decenijama, nesto sto nam se svima u vremnu iza nas,
pokazalo kao ‘bilo bi dobro da ima’, a nije ga bilo.
U cirkusu to zovu ‘safety net’, u zivotu… drugovi valjda.
I najvaznije – da odrzimo realnost svega, u ovoj vrsti virtualnog
Kontakta.
Ja vas u svemu navedenom u vasim komentarima podrzavam.
Da pbjasnim, zasto sam ja mislila – jedan oglas, bez obzira na ‘razlicitost materijala’.
Zato sto smo u smrti svi isti, zato sto mi naum nije bila razmetljivost,
nego civilizacijska gesta. Sjecanje. Poslije toga dodju druge stvari na red.
Jedna civilizacijska gesta koja zahtijeva:
- izrazena volja (+)
- tekst
- potpis zajednice
- slike, koje su vec na nasem blogu (print ili jedan posao vise – baciti na jump drive/cd napraviti 2 maleshne; tehniku ne znam )
- organizovati placanje - dogovorom
- naci agenta, koji ce imati vremena da to odnese ili se prelomi
Fokusirati se na jednostavno. Ne uvaljivati sarajevskoj agenturi,
ni previse posla, niti obaveza. Nije ni tamo zivot lagan.
Drzati stvar REALNOM.
Zavrsiti skromno i ljudski jedan poslic.
Slijedeca stvar bi bila, vidjeti sta dalje. Sa dignitetom.
Roditelji, djeca od prijatelja kojih nema, imamo ljudi i Pedju…
Mozemo li, kad, kako, i te de… Ne moraju svi u sve da se petljaju.
Neka svako da svoj mali dio: informacije, vezu, svoje vrijeme… i preguracemo nekako.
Nemojte da ‘overload system’ u nastanku, a sve sa naboljim namjerama.
Ja sam za to da budemo maratonci, a ne sprinteri.
Pri tome, da naglasim, niko nije sprijecen da ako ima mogucnosti
i veze, skoci i pretrazi grad, uradi najbolje sto moze. Ja samo mogu podrzati
svakoga za ljudski kvalitet i dobre namjere.
Imamo trenutno aktivnost iza bine, planirane susrete, ova je javna.
Da se fokusiramo i na jedno, i na drugo, i na trece, cetvrto, da sve bude pozitivno zavrseno.
One step at a time. Mali korak za covjecanstvo, veliki za blog.
Marijana, mudro je ono sto govoris. Imam podijeljena osjecanja. Moze citulja biti jedana s tim da nasi drugovi imaju sliku, a da profesore pomenemo po imenu...Ili da se ogranicimo na drugove ovaj put, za profe se nismo cestito ni raspitali... Slazem se da predloga moze biti stotine ali da bi odluka i realizacija trebalo biti otprilike isti broj. O Pedji znam malo...Mozda je to tema za akciju u pozadini...Sigurno da je to prioritet broj jedan.
Marijana kao i obicno mudro zbori.
Trebamo objaviti sjecanje na nase drugove Vojkana i Ivanku. Nema dvojbe. Mozemo i profe spomenuti, ali ko sto Zoka rece ne znamo jos da li su svi zivi i koji nisu. To bi moglo biti u sljedecoj fazi. Necemo sigurno ostati na ovogodisnjem sjecanju, godine su pred nama.
Konkretan predlog: objaviti sjecanje Vojkanu i Ivanki, Marijanin tekst, u potpisu imenima svi iz naseg razreda, ili samo IV-7 1977 III gimnazija.
Dalje akcije svi smo voljni podrzati. Na mene mozete racunati sta god i kako god se dogovorite.
Naka joj je laka zemlja.
Pocivaj u miru draga nasa Ivanka.
Slazem se sa Marijanim prijedlogom u vezi citulje, sto se mene tice mogu i profesori a u postpisu IV7/ 1977 treca gimazija. Sto se tice troskova tu smo da sve zajednicki podnesemo ( mislim na nas koji smo van Sarajeva). Takodje slazem se da odradimo akciju po akciju i da sto manje opteretimo nasu raju u Sarajevu. Uostalom kako se god dogovorite racunajte na mene.
Maleshni Update
Ja sam za kompromise.
Dakle, korak #2, tekst bez profesora, potpis
razred IV/7(bez imena ove godine, slijedeci put cemo vidjeti).
Slike smo dobavili, zahvaljujuci Ivankinom suprugu Brani(hvala na trudu, znamo da mu nije lako), Zoki koji ga je kontaktirao i Ranku, koji je digitalno popravio drugu sliku.
Vazno: kad se slike odstampaju, pozadi napisati imena, da ne bi bilo greske,jer idu dvije slike.
Novina izbora, - predlazem Oslobodjenje.
Gdja Edit-a: izbacila profesore, ubacila Aziju(Mirjana Pandurevic anamo, malo nacifrala potpis
========================
IN MEMORIAM
Nasi dragi skolski prijatelji:
Vojislav Mirkovic (1959-1985) i Ivanka Jurkovic-Brkovic (1959-2007)
Ljepota duha i dobrota kojom ste zracili jos uvijek nas grije svuda gdje zivimo, kako u Sarajevu, tako u Australiji, Sj. Americi, Aziji, Africi, Europi.
Zao nam je sto niste sa nama, da dijelimo spoznaju, koliko
jedni drugima znacimo u kratkom hodu ispod zvijezda.
U ono zivota sto nam je ostalo, mi smo zajedno a vi ste dio nas.
Uvijek vasi drugovi, ucenici IV/7, generacija ’77, Treca Gimnazija Sarajevo
====================
Post a Comment