26.3.07

Joj, moram dalje, sorry...

PRIČA

Sećam se samo da je bila
nevina i tanka
i da joj je kosa bila
topla, kao crna svila
u nedrima golim.

I da je u nama pre uranka
Zamirisao bagrem beo.

Slučajno se setih neveseo,
jer volim:
da sklopim oči i ćutim.

Kad bagrem dogodine zamiriše,
ko zna gde ću biti.
U tišini slutim
da joj se imena ne mogu setiti
nikad više.

Miloš Crnjanski

2 comments:

zlata said...

Ova me je dotukla, pa vise ne zamisljam, u po bijela dana nasuh sebi casu crnog vina. Zivjeli, Ranko, Zoka i ostali!

Zoka said...

Zivjela, Australijo...!