PRIČA
Sećam se samo da je bila
nevina i tanka
i da joj je kosa bila
topla, kao crna svila
u nedrima golim.
I da je u nama pre uranka
Zamirisao bagrem beo.
Slučajno se setih neveseo,
jer volim:
da sklopim oči i ćutim.
Kad bagrem dogodine zamiriše,
ko zna gde ću biti.
U tišini slutim
da joj se imena ne mogu setiti
nikad više.
Miloš Crnjanski
Subscribe to:
Post Comments (Atom)
2 comments:
Ova me je dotukla, pa vise ne zamisljam, u po bijela dana nasuh sebi casu crnog vina. Zivjeli, Ranko, Zoka i ostali!
Zivjela, Australijo...!
Post a Comment