Magija

Ja se usunjala u ovaj nas blog evo nekoliko puta, pa iz prikrajka uzivam i sutim, nadajuci se da necu poremetiti ovaj carobni momenat koji nam Ranko i Zoka tako vjesto pocese preplitati sa nasim zivotima. Ja jos zamisljam laganu pratnju uz gitaru (Ozrene, Milenko...) svijece na stolu i casu crnog vina. Samo da ne nestane...
Evo i mali dodatak za sve nase u Sarajevu. Citali ste vjerovatno vec, ali neka se nadje
Aleksandar Hemon (Dani) - Sarajevo je...
Iz Sarajeva je otisao na studijsko putovanje, a u njega se vraca kao americki drzavljanin, uspjesni pisac, ponosni nosilac dresa F.C. Liverpool, kao sijed i ozenjen covjek. Potvrdujuci kako se neke stvari, ljudi i gradovi puno bolje vide iz daljine. Ako se vole ili ne vole
Taksista koji me vozi sa aerodroma i na moju opasku da lisce vec opada, odgovara rijecima: "Ma ja, lubenica, uciteljica", sto sam nakon podrobne analize shvatio da predstavlja magicnu formulu koja opisuje postepeni dolazak jeseni.
Trenutak kada se, nakon sto pukne ramazanski top koji oznacava zalazak sunca, sa Jekovca vidi kako svjetla na svim minaretima Sarajeva istovremeno zaiskre.
Tandrkanje prvog jutarnjeg tramvaja koje odjekuje kroz prazne ulice grada.
Hladnoca zgrada iz austrougarskih vremena i stepenica u njima, sa rubovima izlizanim od donova koji se vec vise od stoljeca njima pentraju.
Somun (sa curokotom) iz pekare na Kovacima.
Lopte koje se valjaju u plitkim virovima Miljacke.
Ljepota sarajevskih zena, koja uvijek u sebi nosi upisanu vlastitu proslost i vlastitu buducnost, istoriju proslih i buducih mijena: u licima se mogu prepoznati kako zgoljave djevojcice, tako i zrele zene, kako i djevojculjci, tako i brizne starice.
Sfumato hladnog sarajevskog jutra, prije nego sto sunce izmili iza planina, a izmaglica puze uz padine.
Skembici kod Hadzibajrica.
Plodovi koji rastu po grmlju diljem Sarajeva, znani kao "bijele bobice".
Vitka macka, tigrasta carsijanerka, koja se valja na brdu perzijskih cilima u Morica-hanu.
Okrugla tacna koja rotira na vrhu konobarskog kaziprsta.
Miting golubova na Sebilju.
Miris sira, kajmaka, mesa i mramora u Trznici.
Zvonjava crkvenih zvona u sest ujutro.
Nacin na koji sarajevski akcenat puci usne govornika, zbog mumlavih suglasnika i progutanih samoglasnika, sto narocito lijepo izgleda kod zena sa punim usnama.
Jesenje lisce do zglobova na Vilsonovom setalistu i zvuk zrelog kestenja kad otpadne, zasrlja kroz grane a onda udari u meki tepih od lisca.
Spricer kod Ramiza.
Miris starih podruma: ugalj, prasina, kace za kupus, memla.
Svjetla koja nocu cakle u brdima oko Sarajeva, nalik na zvijezde koje, kao pahuljice, sporo padaju.
Zvuk ispuhane lopte koju djeca sutaju po prasini u parkovima Novog Sarajeva.
Sistanje kise na ulicama pod tockovima automobila.
Izrezbarene topovske caure u Kujundziluku.
Pijukanje radiostanica u taksijima.
Reumaticne ruke penzionera na ledima dok gledaju partije saha sa dzinovskim figurama pred avetinjskom Robnom kucom.
Sladoled sa ukusom "egipatske vanilije" (sta god da je to) u slasticarni Egipat.
Zelenilo terena na Zeljinom stadionu.
Asfalt pun udubljenja, rupa, barica i ruza, nikad savrsen, uvijek satiran.
Kratki trzaj glavom u stranu koji prati odgovor: "Pa evo.", na pitanje: "Sta ima?".
Bljesak ulicnih svjetala na mirnoj, plitkoj Miljacki.
Ublazene jarke boje jesenjeg voca i povrca u sjeni strehe pijace na Markalama.
Cevapi bilo gdje u gradu.
Kiseljak koji izlapi za manje od petnaest minuta.
Tvrdoca kamena koji dotaknes kad se nagnes da popijes gutljaj vode na Gazi Husrev- begovoj cesmi.
Huk Sarajeva koji se cuje na Hridu ili Trebevicu - svi zvuci grada stopljeni u jedno.
Tisina koja prati padanje prvog snijega, kao da sve i svi zamuknu od sjetnog uzbudenja.
Duge sjenke drveca u Velikom parku u septembarsko poslijepodne.
Kolekcija prepariranih zivotinja u Zemaljskom muzeju.
Kipovi ispred Narodne banke, vjeciti cuvari Ceke, koji drze svjetla-sljemove iznad svojih glava.
Ritam hoda penzionera na Ferhadiji koji se poklapa sa ritmom medusobnog razgovora - sintaksa koraka.
Dres dupljak sa imenom Zinedinea Zidanea na ledima musavog djecaka.
Titova slika u zlatari na Carsiji.
Gace i carape u prolazu kraj Imperijala.
Miris koji odjeca nosi na sebi nakon boravka u Sarajevu: mjesavina znoja, cigaretnog dima, cevapa, pranja u sarajevskoj vodi, susenja napolju.
Sarajevski svijet: pametni i papci, pohlepni i lijepi, umorni i mladi, mladahni i mahniti, bogati i jadni, jedri i bolesni, visoki i trosni, ljuti i lavordzije, saneri i geniji, dijaspora i jalijasi, zeljovci i pitari, djeca i odrasli, vjerni i nevjerni, mocni i pobozni - sve u svemu, skoro cetiristo hiljada gradskih atoma.
I da se ne lazemo, tu nema kraja. Sarajevo se ili voli ili ne voli.

PONAJVISE ZBOG SVIH VAS DIVNIH LJUDI - Zlata