Nasa prva razrednica

Sjetih se jednog bisera, pa da ga podijelim s vama.
(evo bas jedan enter za Zoku) Prvi razred gimnazije. Razrednica Marija Ivkovic. Prvi roditeljski sastanak. Sprema se moja majka za roditeljski, sve po redu: frizura, sminka i ostalo. Ja obilazim oko nje, sva se stisla, nesto bih da kazem, ali ne smijem. Ona se pravi da ne registruje da sam se nesto uzvrpoljila, pa me nista ni ne pita. Jos ispusti kao usput: kod tebe su jel'de sve petice. Ja, jadna, znam da sam nadrljala poslije roditeljskog, cuci tamo moj kec iz matematike (nema njoj veze sto maltene cijeli razred ima istog keca), i jos poneka cetvorka, ali ne progovaram. I danas se divim njenoj politici i gradnji ocekivanja. Jesu ti nasi roditelji znali s nama. Sve se nesto pravili da ne znaju kad smo belajali, a znali sve, brale... Elem, ne pita ona nista, ja ne govorim nista. Ode ona, ja na spavanje (kao proci ce je do ujutro). Ne upita me ni koji sam ja to razred. Dodje kuci, ne registruje sto ja kao spavam, nego krenu odmah: pa sto mi ne rece ko ti je razrednik, nego da se tamo brukam, ne znam ni koji si razred, ni ko ti je razrednik. Stigla ona u skolu, pa trazila razred, pitali je koji, ona ne zna, ko joj je razrednik, a ona ce: Ma, ne znam, kako vi ne znate, Zlata Toroman. Aha znam, razrednica joj GUZA. Tajac. Pa, nemamo mi nikoga ko se tako zove ili preziva, ali ona je sigurno kod Marije Ivkovic. Cuj, nemaju oni takvog.
Tako nas provali moja majka, ali prodje moj kec bez velike drame. Doduse, ja sam kod nje imala cetvorku, a poslije uvijek petica.