Juhuu, evo me opet, takse odrađene, uštinulo se malo para, valja platiti kartu do Sarajeva. Odmah sam u boljem mudu. Čudna riječ kad je fonetski napišeš, odmah poprimi drugo značenje. Jedna od omiljenih nam igara po kući je igra riječima, prevodimo naš jezik na engleski, word for word. Igra je počela slučajno kad smo slušali neke naše kojim engleski ne ide baš najbolje, kako komuniciraju sa Amerima - prevode ono što misle direkt na engleski. O tome drugom prilikom. Eh da vam dalje ne dužim tj. sell balls for kidneys, evo i obećanog nastavka naše ekskurzije.
Iz suncem okupanog San Jose-a krećemo na sjever, ako se svi možemo potrpati u Zokinu brodicu, Pacifičkim Okeanom, pristajući naravno u Vankuver, gdje su nam domaćini Sina, Ozrenko i Jaca. Najzapadnija tačka na planeti IV7, je ujedno i domaćin narednih Zimskih Olimpijskih Igara koje će se održati 2010. Eto šanse našim da učestvuju u pripremi još jedne olimpijade, prije nego što Samaran, ili ko drugi kaže “Doviđenja dragi Vankuvere”, i pretvori i njihovog gradonačelnika u pimpa prve klase sa onim zlatnim medaljonom oko vrata na kom bi mu pozavidio i sam Snoop Dogg. Grad je inače multietnički sa jakim prilivom kineske populacije nakon vraćanja Hong Konga Kini. Kao značajna luka u Pacific Rim-u, Vankuver je, uz ekonomski prosperitet, postao turistički i filmski centar, sjeverno-američkog kontinenta. Vankuverani su okolinu i sam grad pretvorili u botaničku baštu, uvozeći egzotične biljke koje dopunjavaju džinovska stabla domaćeg cedra. Interesantna mješavina stanivnika se vidi u svim gradskim četvrtima, na Punjabi pijaci, Little Italy, Greektown, i Japantown.
Vankuver ima i vrlo živu muzičku scenu, koja podsjeća na sarajevsku, uz festivale narodnjaka i džeza. Ne čudi s toga da je i naš Ozren izabrao Vankuver da nastavi muzičku karijeru. Uspješno, sudeći po snimku koji sam vidio na internetu. Ljubitelji sporta a posebno skijanja će uživati na Cypress Mountain, Grouse Mountain te Mount Seymour.
Ostajemo u Britanskom carstvu, u kojem sunce nikad ne zalazi, samo mijenjamo kontinent. Nakon skijanja po snijegu, prelećemo Pacifik da probamo malo i skijanje na vodi, u zemlji koja je izmislila kraul (trivija koju mi je donijelo beskrajno gledanje Indirekta). Prelećemo i Tasmaniju, gdje vjerovali ili ne ima i naših izbjeglica.
Gdje naći bolje jagnjeće pečenje nego u zemlji koja ima više ovaca nego potomaka bivših kažnjenika. Pošto je jagnjetina sa ražnja i dalje ubjedljivo najomiljenije jelo nas Sarajlija, Zlata i Mario organizuju teferič(e). Za vegetarijance će se naći valjda nekog zelja. Naravno, u čast našoj profesorici Klari, posjeta Operi dolazi poslije teferiča. Eventualni odlazak na koncert AC/DC bi meni više legao, ili čak i utakmica ragbija koje ja i ovde ponekad gledam na TV. Kad gledam te ragbijaše, skontam da su slični posjetiocima jedne kafane u Louisville-u, koji su mahom babini iz Kladuše. U kafani više očiju nego zuba.
Predlažem da se u posjeti kod Aussie-ja koncentrišemo na jagnjetinu, a posjete akvarijumu, Opera House, mostu u luci, surfanju na Bondi plaži, The Rocks-u u Sidneju te Victoria Marketu i Federation Square u Melburnu, i obavljamo u međuvremenu.
Nakon tolikih teferiča, dolazi nam i najduži let ka narednoj destinaciji – Izraelu i najstarijem gradu na mapi IV7 – Afula. Prelećemo Aziju, najmnogoljudniji kontinent na kome baš „nigdje nikoga svoga“. Ili možda ipak?
Kao i većina gradova na Bliskom Istoku, Afula se spominje još u Biblijskim vremenima. Grad je prelazio iz ruku hrišćana u Saladinove posjede, pa opet nazad, da bi danas bio dio Izraela. Živopisan gradić, kao i svi orijentalni gradići, mješavina Jevreja, uglavnom iz Rusije, i Arapa, kao najbolji provod nudi nargile, i falafel. Pošto je gradić na samoj granici sa Zapadnom Obalom, nećemo se tu dugo zadržavati. Par dimova iz nargila i triput bjež, bjež, bjež.
Vraćamo se u našu Evropu, izmoreni i sretni.
Umjesto zaključka.
Dobro bi bili dočekani u svim ovim mjestima, i ko što Zlata kaže, ova naša djeca bi mogla obići čitav svijet, jeftino bi prošli. Moj sin Zdravko tako odluči prošle zime da posjeti mog dobrog jarana Damira u Johanesburgu. Radio, platio kartu, a Damir ga dočeko pravo.
A ne vidim prepreku da i mi to isto napravimo. Sta mislite masoni i masonke?
Kontam nešto, lako je moguće da ja imam ciganske krvi jer obožavam putovanja. A ko zna u onoj papazjaniji na Balkanu koji su se sve geni izmješali i predali me rodi da me spusti na Koševo.
11 comments:
test
Neka si se ti nama vratio. Dobar ti ovaj plan, pravo. Valja vama ovdje probati i kengurovine i krokodilskog mesa, da se i nesto novo nauci.
Mi bismo tako po svijetu, a ne obilazimo ni ove lokalne, nama najblize. Ja tek na ovom blogu saznala da mi je Mario komsija. Gdje si Mario,ja mislila on na Novom Zelandu. Za nas hiljade kilometara nisu nista, prelazimo mi to za vikend. Tako meni Mario maltene prvi komsija u ovoj ogromnoj zemlji.
Jos se sjecam kad smo tek stigli u ovaj nam Sydney (po sto km i uzduz i porpijeko), pa nas zvala neka raja na kafu! Spremili se mi, pa na voz (auta jos ni u tragovima, kokuzi, jedva i za voza), pa putuj, putuj. Nemas pojma koliko je grad i gdje ces. Na mapi to sve malo, malecko. Vidim ja u neko doba trebali mi ponijeti suhe hrane. Cuj, na kafu. Pa kad bih ja nekome na kafu isla u maltene Konjic? To se islo na spavanje. E, sebi nisam mogla da dodjem, a kao vec bila svjetski putnik.
Ovdje krenes na odmor, naputujes se na hiljade kilometara, a sve isto, Englezi nemastoviti, pa i nazivi ulica isti. Ista arhitektura, isti jezik, ali priroda prelijepa, stvarno jos netaknuta, svejedno sto se ovi domaci nesto svasta bune, kao krcimo i unistavamo. A ovo malo gradova i naselja po Australiji, ko tackice u okeanu.
Ja rekoh da fino planiramo svake godine u drugom dijelu svijeta, pa da mi, Cigani, uzivamo.
Prava pravcaa cirkumnavigacja...Ni Magelan se nebi postidio. Nadahnuto, nema sta...Ma, ponekad mi se ucini, nek je sve bilo kako je bilo, a ne da se sada srecemo svaki dan na Titivoj i sa dosadom u licu jedno drugome nazivamo "Vozdra" :)
Vidim da se sprema put oko svijeta za raju iz IV7 ali me zaobidjoste iako sam na mapi vidljivo obijezen. Ima i ovde sto sta da se vidi i dozivi. Hrana je dobra od divljaci do nama prepoznatljive jagnjetine sa raznja pripremljene negdje u bushu.. a i fast food na africki nacin- ako nisi dovoljno brz postajes food.
Kolega Gorane!
Kad neko ima srecu da je permanentno zauzet 'kodak' momentima i zgodnim damama, onda nemamo izbor, doli da oprastamo nepaznju na casu. Istina, ocekujemo da doturis koju africku fotku.
Jer vidis Gogi, nas dragi hodoljubac, putopisac i lojalni Clan 'Klape Sesir', Ranko Polo,
smjestio te na sam pocetak nasih putesestvija: negdje izmedju Grcke(Jela) i Italije(Dobrinka). Preporucena hrana je cini mi se bila - hamburgeri ili nesto slicno.
To sve stoji u prvom dijelu 'ekskurzije'.
Bicemo odusevljeni ako nam nabacis koje slovo/sliku o Johanesburgu, Africi, prvoj bolnici gdje se presadilo srce i svemu drugom sto se tebi cini zanimljivim.
Dragi Gorane,
kako Marijana rece, Joburg je bio na samom pocetku. Evo ti link paklikni
http://iv7-1977.blogspot.com/2007/03/put-oko-svijeta-sa-iv-7-prvi-dio.html
Uh comments ne prima zivi link. Moraces copy/paste, ili malo prelistaj blog.
Hajde Rankane sunce zarko ajd ustaj ranko.
Dragi nas poeta hajde smisli neki put(nek ti pomogne Milenko sa globusom)pa usput pokupi i ove sto su pozurili da kazu "I am tariblo sory bat i can not come."
Pozdrav,
Gliga
Gliga lutko, ti kazi koga si se uzelushio(ako jesi, a ako nisi, nikom nista), pa da ga spengamo i dovucemo
Od nameta nema selameta, zar ne?
Ako posaljem par pjesmica, samo kratke mozda i razmotre bas sve opcije i dodju.
Priznajem slabiji sam na ljepsi dio starih drugova /mislim na drugarice sve od reda/ali se molba odnosi i na drugove.
Za tebe Marijana jedna mudra kratka recenica. " ko iz djetinjstva ponese lijepe uspomene spasen je covjek" a znas onu od kolijevke pa do groba najljepse je dacko doba.
Pogodi ko je napisao prvu recenicu, ja nisam garant.
Znas sta pitam svoju zenisku kad mi pocne prepricavati neki film/ Koliko je dugo trajao film. ha ,ha, ha zene su ipak uglavnom opsirne.
Pozdrav Gliga
Gliga, samo kaci pjesmice,
moze i haiku, ako stedis na materijalu/rijecima. Usvaja se.
Slab? Presladak si. Evo, da ti bude lakse, vidis da smo svi upisani ovdje, sve slabiji na nase drugove i drugarice - neselektivno.
Post a Comment