11.3.07

Provala sa burek - pitom

Ja veceras dezurni kod kuce, Sanja u Vancouver-u, kod porodice. Deana hrce u mom krevetu. Pa i dezurni na blogu. Ozra, neki dan razgovarasm telefonom i ja ti rek'o da je neko vec spomenuo Mrvicinu provalu sa burekom / pitom. Evo i linka na jedan predhodni post. Uzivaj.

Imali smo 3 razrednika i toliko profesora. Ali, niko nije obiljezio Gimnaziju u nasim srcima kao Emilija Primorac - Mrvica. Ne mislim da ima zene i muza, sadasnjih ili bivsih, djece, a ni svekrva i punica, jetrvi i ostalih koji bar jednom nisu culi neki od bisera ove zene od stila i formata. Nevjerovatna je licnost Mrvica bila. Izuzetno inteligentna, nekonvencionalna, nervcik i flegman u isto vrijeme, brzih misli nego sto jezik moze pratiti.... Ljubitelj kaubojskih romana. Po svim kriterijima je bila najstroziji i naj-z-rijec profesor nasih razrednih vijeca. Spucala je keceva vjerovatno kao svi drugi zajedno, a ipak je nekako u svacijem srcu ostala topao i drag lik.

Anegdota je kako je zakljucivala ocjene. Lista dnevnik. Pocinje (nek mi niko ne zamjeri, potpuno je proizvoljno). "Arnautovic". Dize pogled i skida naocare slomljene u sredini koje se stalno savijaju. Trazi pogledom Nihadu po razredu. "Nezna". Upisuje keca. Okrece list. "Batinic - nezna". Isto. Onda: "Banjanin - zna" (to znaci dvica). Upisuje. Lista dalje. Tako ide u ritmu koracnice 1,2,1,2...do negdje Dzodzo. Onda nijemo prelazi preko par stranica (Dzodzo, Gaon...zavrsavajuci sa Nenadic). Jer, tu ima ono par trica ili nedaj Boze cetvorki i Mariova petica). To se ne izgovara naglas. Onda se iza "Nenadic", opet vraca svomm ritmu: "nezna" iliti 1, "zna" iliti "2". Kao da ostale ocjene i ne postoje.

Sad drugo sjecanje. Neko odgovara za ocjenu. Nisam sigiran ko. Jadan/jadna, polomi se pisuci po tabli. Komplikovane jednacine, sume itd... Nema na tabli pedalj neispisanog. "Osudjenik" je zavrsio i izmakao se. Stoji i ponosno gleda u Mrvicu. Mrvica sjedi za katedrom, izvija se ustranu da vidi tablu i uvrce iste one polomljene i selotejpom zaljepljene naocare, "shica dioptriju". Muk. Mrvica gleda. Cak i klima glavom potvrdno: "Jes'...jes'...". On/ona ponosno idalje stoji iscekujuci pohvalu. Jos uvijek muk..Kao u vrhovnom sudu...Konacno, Mrvica progovara "Ti..oni..". Onda slijedi nesto sto bi trebalo biti prezime "osudjenika", ali ga ni njegova majka nebi prepoznala. "...pocni ucit'!! Jos nije kasno... Sjest', Mintakovic, teku...pocet ucit'"...
Objavio/la: u
Labele:

6 comments:

Ljiljana Cilic Alic said...

Plaho sam dirnuta vracanjima u proslost al´moram reci i paznjom i ljubavlju kojom ovi nasi drugari obasipaju svoju djecicu.Dirljivo je da ih nisu cusnuli u posebite sobe,nego da ih uza se privijaju i za njihovim jaranima trkaju.
Strale vodi sa cetiri godine, Deana se pridruzuje sa pet i po, Adrian odrastao sa osam ipo. stop stani, cija su ono sitna djecica oko noga motaju pa se nemere na blog javiti.
Imamo li mi mozda i beba u raji?
Tetka Dobrinka ima da ih sve na listu stavi.
Mrvicin opis je vise nego ziv-prohoda namah zena ispred mene
u crnom dzemperu i jednoj karo, podebeloj suknji, sva nako krhka i na prvi pogled nesigurna u koracima.Ona je jednom bila na zamjeni u suprotnoj smjeni u razredu moje sestre Jadranke. Udje Mrvica u razred, uze dnevnik i rece :"Ha, jos jedna Cilicka !Evo tebi keca pa ti uci" Moja Jaca poludila, bila najbolji matematicar u razredu , nalijepila me kako je brukam i sramotim.
Dalje, sto se sjecanja tice-dojavito mi je da mi u razredu nismo imali zelene roletne nego zelene zavjese koje naravno nisu u potpunosti mogle vrsiti svoju funkciju jerbo ih je nedovoljno bilo. Potegni vamo, potegni tamo kad sunce u proljece upre, nake stipaljke su bile u igri, sastavljalo se nesto na sredini.
Marijana se ne javlja 24 sata i moram priznati da nam nedostaje, pozavrsavaj to tamo i nazad na blog.
A sada svima bez izuzetka pozdrav iz probeharalog Berlina. Odosmo lopte sutat!

March 11, 2007 at 11:18 AM
Zoka said...

Ljiljo moja, ovo je meni drugi put da kroz ovo praolazim. Jelde da je nekako drugacije nego prvi? Dobra priprema za biti deda (baba)?

March 11, 2007 at 1:35 PM
zlata said...

Moram vas ja podsjetiti na jos jedan biser sa Mrvicom - jedan od mojih. Moj kec je poceo sa pismenim na kojem je Aida Konjicanin sve prepisala od mene, ona dobila 4+, ja keca jer sam kao prepisivala. Nema veze sto je Aida sjedila iza mene. I ja sam kao i ostali vjezbala i vjezbala sve zbirke, pisala i poturala Mrvici, ali ona nije htjela ni da ih pogleda. Nece da me prozove, nikad da izvede pred tablu. Tako skoro do pred kraj godine. Vucem ja tako keca, jal pasti na popravni, jal proci. Valjda me izvukli ti pismeni i malo bolje ocjene i zakljuci ona meni neku dvicu koju Nastavnicko vijece okrenu u tricu, pa ja ipak prodjoh odlicnim. Biser je sto se ja ne sjecam da sam ikad poslije toga odgovarala matematiku. Dodju studenti, ja uspijem nesto da se javim, ispustim poneki komentar i onda na kraju tih casova Mrvica se uhvati dnevnika i kaze: Aha, Zlata je nesto rekla, evo joj cetvorka. I tako ja dovukoh cetvorku do kraja.
Cilicka se sigurno sjeca.

March 11, 2007 at 1:50 PM
Marijana said...

Mrvica je apsolutni frontman(woman valjda)svih gimnazijskih muka. Ima toliko dogodovstina da se
da napisati knjiga "Muke po Mrvici",
ili "Mrvice pored puta", kao Andricevi "Znakovi pored puta".
Ono 'mrvice' kao u Ivice i Marice, da se njih dvoje ne izgube u sumi 'svega tu ima'/ 'sve nesto a nista', a i mrvice... jer smo skupljali mrvice, kao mrva/zrno po zrno i nauci ona nas! Kako samo lijepo Ranko evocira umijece zagrada:)

Meni nije sjedila na kicmi dovoljno da zbrisem od nje na izbornoj i nije mi zao.
Sala na stranu, ona je drzala cas/lekciju, sto malo profesora matematike stvarno radi i onda temeljno, stilom inkvizicije, utvrdjivala gradivo.

Evo, ja se od svega, kristalno jasnao sjecam kako je dusmanski i sa nekim posebnim zadovljostvom, kao da fakat istjeruje pravdu, ili kao da ce od toga, nekad nekom zivot da zivisi, utjerivala znanje u Gligu i Milenka.

Kad Gliga uzme kredu i krene da petlja po tabli... i to traje, traje, traje (vrlo dugotrajno gubljenje casa/vremena, skoro bolje nego ono sa Mariom) nikad prestati,
ona se smrkne, kaze jes, jes i dozove(ne samo prozove)- Medjedovic, a ti Pozder suti, ako neces na tablu.
Milenko se nesretnik okrene na desno, prestravljen. Isto kao da neposredno gleda borbu izmedju Predatora i Aliena, pa da se obracuna sa pobjednikom. Ko god pobijedi - zijanio je on, Milenko. A kad onda krene da krati cinioce... ili brise zagrade spuzvom, vrhunac.
Moj Medjedovicu... bez rijeci, pogled uprt u daljinu i potragu nove zrtve. Gligorijevic, a ja, bio si ti... slijedeca zrtva. Batinic, a on krene da se previja,
od kao teskih boli ili samo proleprsa oko table.

Nek se 'anonimni' citalac sam javne i oprica. Da te ne molimo, upisi koju Lolo rode.

Znala je ona naravski, ko je ko, ali dusa joj bilo da izvrce, dodaje i oduzima slova, strogo vrsta psiholoskog rata.

Eeee, samo se vi rugajte Mintakovicu i Veneu. Prije 3 godine, dodje moj mali do matematskih problema, profe koji ne drzi lekciju i knjige neopisivo glupe (mijenja se svake godine i sve je gora i gluplja). Ja otvori, obrni, blage veze nemam, U to mi sine: Mintakovic i Vene. Hitno narucim iz Sarajeva, huuu progledah.
Stigao samo Vene, novo izdanje.
Preporodih se :) i u sebi razmisljam, dokle li sam dosla, kad se radujem Veneu!?

Kao ono, kad Apu Nahasapeemapetilon iz Simpsona prica, kako mu je san bio da dodje u Ameriku. Ide ovako cijeli citat:

"You must always follow your dreams. Like my old dream of coming to America and starting a family... or my new dream, of ditching my family, and sneaking back to India in disguise!"


Samo da dodam da se traumatski sjecam, da me je jedino sistematski i temeljno proganjao Puljiz... ali to je druga prica.

March 12, 2007 at 4:05 AM
heni-erduan cesir said...

Zoka,svaka cast majstore za izuzetan knjizevni stil opisa dogadjaja i karakterizaciju likova!Cista petica kod Rebicke i pok.Djurasa!

March 12, 2007 at 10:08 AM
Gordana said...

E, Mrvica, zene koje vise nema, legenda. Sjecam se kada je neko da li Davorka ili Zlata odgovarale a ja lafo rijesila jedan red i sapcem, prozva me Mrvice i rece amo zavrsi zadatak, ja ti ponosno ispisem red koji sam znala a dalje ni makac, okrenem se ponosno Mrvici i kazem profesorice, zadatrak je gotov, ona skinu naocare , pogleda tablu pa mene , pa kaze ,kako za koga za tebe je gotov, evo tebi jedan sa crtom , odmah na mojesto. Draga nasa Mrvica, koliko mi je valjala u zivotu, nauci ona nas tu matematiku pa na prvog godini dobih ja 9 iz opste matematike a profa kao iz topa pita da li ste vi mozda bili ucenica profesorke Primorac Emilije. Bila je legenda i izvan nase gimnazije.

March 13, 2007 at 12:34 AM

Post a Comment

Subscribe to: Post Comments (Atom)