Sjecanja se redaju

Hej Nenadicko, kakve su to molim te, insinuacije? Jesi li ti procitala moj gornji post. Nista se tu nije desavalo. Davorka i ja sjedile na plazi i caskale sa tim nekim momcima iz Zagreba. To je sve - dok ne naidje Pedja... Ne znam ni ja sta se desilo, evo se ostali prisjecaju, pa cemo sklopiti cijelu sliku. Mozda se i davorka prisjeti.
Sad se vidi koliko smo u stvari malo znali jedni o drugima...Pa kad bismo se i sreli u onom nasem Sarajevu, malo se nesto pozdravimo, gdje si, sta ima i vozdra, svako za svojim nekim novim drustvom. E, da smo znali tada kako cemo se rasuti po bijelom svijetu, pa kako cemo skupljati komadice sebe, pazljivo, kao skoljke sa plaze izudarane talasima, ne bismo se tada tako lako rastajali....
Eto, bas mi nesto lijepo oko srca -evo me k'o Ozren koji je u mom srcu definitivno ostao kao najveca njeznica prema zenskom svijetu tog IV-7.
Moj drug Milenko je nesto drugo, mi smo godine proveli zajedno (ni to nisi znala), tabirili prve ljubavi i razocarenja, pravili jedno drugom drustvo kad bi svi ostali nestali, slavili rodjendan na isti dan.
Sjecam se ja i Novih godina i derneka kod Murisa Pozderca; Sinise (mog kavaljera sa maturske veceri koji me je prvo zaboravio pokupiti, dobacio do Bristola, pa se morao vracati - dje si bolan Sina!); Logare s kojim smo se Davorka, Cilicka i ja znale fino prosegati; Kice koja je kupovala nove cipele, odjecu i isla na frizuru pred cuveni koncert; sjecam se kako sam neke pismene radila i A i B grupu, kako nisam smjela izaci dok ne uradim i tu neku drugu grupu; Maria kojeg smo kumili da izmisli novi problem za Mrvicu jer nismo bili spremni; a bjezanja, e kako se sjecam, bjezanije, ne individualne, nego one kolektivne, na pocetku svake godine...ma ne sjecam se svega, ali zato ste svi ostali tu. I kako nisam smjela bjezati sa geografije jer sam morala saptati, moj atlas bio sav ispisan, ja druga klupa do katedre, pa se onako sakrijem iza tog nekog u prvoj klupi i pantomime, ruku i papira sa ispisanim brojevima...Sjecam se specijalnog osjecaja kojeg su nam nekako muska raja razvila - da smo mi njihove zenske i da nam niko "izvana" ne moze i ne smije nista. Oni su meni ostali nasi zastitnici.
Sjecam se i zato vas volim, zbog svega toga.