Zlati i Mariu, novi dan. Balet, rucak, mala skola, veliki posao,
skoro istece i noviji dan od naseg.
U Aziji ziva roba nemamo, osim... eeee radi se na tome.
Lazem, imam kinesku familiju(surprise), pa ako krene kak'a frka,
imamo stelu da se upasujemo i medj' Kineze. Nije da gorim
od zelje i da im nedostaje ljudstva, ali nek se nadje.
Sto 'no narod kaze - neka u gori i svoga vuka.
Goran, u nastavku AFC (africka farmaceutska chivija) sanja
novi slikovni trenutak. Cime li ce sad da nas obasja.
Stvarno se radujem i da mu porucimo, da ne mora tol'ko da se
sprema. Moze nesto ordinarno, sa lavom i lavicom and lavicima.
Necemo zakerati za poklonjene piksle.
Cijela Carsija, ostatak ispod Trebevica i Europa... spavaju.
Neki imaju lijepe snove, a prema nekim zivot bio dusmanin.
Necemo ih zaboraviti. Kad god se sjete i pozele da spuste teret
i naslone muku, neko ce biti unaokolo. Nismo ni mi vise cirkuski levati.
Network, a.k.a, safety net.
Onima sa lijepim snovima, da pozelimo da potraju, da ih bude vise
i da se nastave i na javi.
Ljilja i Dobrinka, prizeljkujem, mirno sniju. Milenko pajki, istrosio se
na privatne mail - ove toliko(ja jos nisam dosla na red, ali znam ga),
da ni on zavidan kapacitet za eci-peci-pec
oko kompjutera, ne stize izaci u javnost sa 2-3 rijeci. Dobro ne rijeci, recenice.
Loger se umorio od najnovijeg uclanjenja. Muka ziva.
Jelena, zena koje ima, jos uvijek uziva zasluzeni odmor,
od operacije na blogu,
koju je Loger upravo prebacio preko glave. A sad, napisi nesto Jelo.
Biilo sta. Moze i slika bez rijeci. Svaka igra.
'Tamara'/Sanja pisi vise, znamo te mi.
Nemoj se ustrucavati. Kazace ti Dobrinka, a i Zlata, da
smo malo, ali samo malo o'shli. Ali vidjeces, dobro to dodje.
Nikako nisu nuzni dogadjaji iz gimazije.
I real-time gluposti se usvajaju i idu ko mlijeko.
Osim toga, niko ne ocjenjuje i ne zakera.
Ipak moram sa ponosom dodati, da kao svaka ozbiljna firma, za kontrolora kvaliteta
imamo Nemicu:)
Tahvila jos u Istambulu sa cerkom. Javice se ona.
Nusreta spava snom, pravedne sefice turisticke agnecije.
What's the Time Mr. Wolf?
Time kad Shoberu neko skoro donese kaficu.
Dobro je, led je probijen, mi znamo da on zna, on zna da mi znamo,
elem pisace on, dok se zagrije. Dobar je nas Shobi,
osim sto folira da je lijen. Znamo te pusko, kad si pistolj bila
i znamo da nisi lijen. Dapace, daleko od lijen,
ali priznajem, zvuci skroz legitimna izvlakusa i vrijeme za razmisljanje.
Nama je vazno da si sa nama, a slovo ili piksl, dobaci kad
ti se bude dalo. Nema preshe!
Clan Udruge Sheshira(napisah shimshira, - vidim neko 'm' i 'i' mi kvare posao)
iz Louisville-a, bori se sa taksom. Njegova dobro zgodna zena, provjerava
radi li tax-u ili, dangubi i bloginja. On hitno klikne minus i dobaci:
"Ma tax-u bona, sta ti je... pa nisam levat, zavrsicu."
Goca pajki, vec je kasno. Rano ustaje, mora se sljakati.
Valja biti na vrijeme, jerbo otpustaju u firmi. Ipak je zgodno
imati poslic i cheque-onju, to svi znamo.
Istocna obala uziva zivot sa familijama. Sad za
sad, tamo imamo, par granapchica(Zokina mala i Sinin malisha)
i preko nekoliko ovecih.
Zoka je redovan blog ovisnik, Sina(Clan, Eeej Clan) se oglasio sa par petokraka
i kapom. Pored kape, ima jako zgodnu zenu i cini mi se i mladjahnu.
Cestitamo na uspjesnim stazama revolucije. Ozren je popio kritiku,
pa malkice smanjio dozivljaj. Kibicuje, a kad se duhovi smire, raspisace se on.
What's the Time Mr. Wolf?
It's munch time:)
U mene, vrijeme da klapim komadic(2 kocke) mlijecne 'Cadbury' sa mintom,
operem zubice i odem u krpice.
Cuvajte se djeco, toplo mi oko srca, sto vas zaticem 'ovdje'.
U daljini, hor izgubljenih djecaka i djevojcica, sve je manji.
p.s.
Nihada se ponovo sprema frizeru, a ako li se ovdje ukaze bez frizure, nek se dobro drzi za misha i tastaturu.
Gospodja Dragica ce sutra opet da (otmeno)odmahuje glavom i
snebiva se kolicinom infantilnosti.
Subscribe to:
Post Comments (Atom)
12 comments:
Ispravka, gospodjo. U Aziji imamo Mirjanu Pandurevic u Izraelu, u pritajenoj ulozi telefonskog posmatraca, a kojoj Nihada uskoro dolazi na frizuru u salonu na Tel Avibskoj plazi pa onda pravac na udaju kcerke (Mirjanine)
Tekst u svoj cjelokupnosti prosao kroz kontrolu kvaliteta.Nema "umora materijala", sa lakocom se cita, Nachgeschmack (drugotni okus) se pozitivno odrazava u predjelu srca,dotaknuta su sva podrucja od znacaja,lagano poticanje serotonina registrirano u mozgu-te se tekstovi ovog autora preporucavaju 2x dnevno, ujutru uz kaficu (donesenu ili vlastorucno napravljenu) i navecer prije spavanja da se ubije ostrica dnevnih frka.
Deutschetextundselbstkontrolle(DTSK)
Ja stvarno uzivam u Marijaninim tekstovima...Ma, vidis kakva sreca da nas obdari svim svojim nabujalim talentima ovih 30 godina kasnije...Ocito se razvila u velikog Dzeka. Nekako je interesantno vidjeti sve ove transformacije koje smo dozivjeli za ovo vrijeme. Sve one su na neki nacin iznenadjujuce, ali u isto vrijeme kad bolje razmislis vrlo logicne i ocekivane...Uistinu se ponekad osjecam kao da sam dobio odjednom, pod stare dane, pedesetak brace i sestara. Sta ljepse mozese jednom jedincu i pomisliti...
Tema za razmisljanje: znam neke veoma inteligentne zene, a evo i Marijana im se pridruzuje, koje nikako nece da se povinuju blagodetima "word-wrap"-a kada pisu na racunaru (to ti je ono samo pichis pravo, i ne dodirujes Enter dok ne dodjes do kraja paragrafa). Sta ima u "word-wrap" u tako anti-feministicki da ga uporno ignorisu i tekst sjeckaju sam-svoj-majstor principom na kraju svake linije? Sazivam vijece staraca ta mucne glavom oko ovog problema...
Uzivajte, sa "word-wrapom" i/ili bez njega.
Voli vas
Z.
Zoki hvala sto me ubloga jopet pa da mogu i ja da se istakinjem malo. Istovremeno, evo i mojih 5 para po pitanju "word-wrap" dileme (ili trileme?).
Zoka je em tehnicko lice, em djecacic; dakle olicenje recionalnosti! Sto, sestre mile, udarate po tom "Enter" ko pomahnitale, pita se on, kad postoji sistem koji to radi za vas? E, Zoka, stani malo. Mi koji smo upravo proslu noc polagali ispit iz jeklenske poezije znamo zasto se kidaju linije, prave pauze i raznorazne interpunkcije! To je nacin da se nasa osjecanja bolje prikazu, jel' tako Marijana. Zato je Marijana (koja ce, ako ne napise knjigu za zivota na ovom svijetu, biti poslije osudjena da pise knjige dovijeka na nekom drugom-ja cu se za to zaloziti kod vrhunskih organa anamo Gore!) napisal kako jeste: sve u ritmu svojih misli koje nas prate po svim stranam svijeta, skrivenim rukavcima njenog sjecanja i srcanim zaliscioma.
Bez sve sale, Marijana, zaista bi trebala, da be kazem morala, nesto napisati - 'nako formalno-pravno -pa da se mozemo svi hvaliti tobom jos vise.
DAlje o "word wrapu". Prvo, Vukobrate, ti si osvjedoceni udvarac zenskom rodu, i kao takav nisi mogao drugacije ni reagovati. Drugo, meni u kuci sjedi inzinjer, strucnjak sa automatiku i informatiku... Nemozes zamisliti osobu koja je vise posvadjana sa word-wrap konceptom nego moja Sanja.
Znaci, ipak je to nesto u hromonima.:)
Zoka,
Nije da mi smeta, ali zasto me okvalifikovati kao udvaraca zenskom rodu, a ne kao pjesnicku i umjetnicku dusu?
Drugo, slazem se da ima nesto u zenskom ljudskom bicu sto ga vodi prema enter-dugmicu (eto ti i rima!).
Trece, nisam ja bolan protiv word-wrap, sto si se na mene okomio!
Rekoh ja, nasi zastitnici, sad ce se potkaciti zbog nas. Evo frke. A mi gledamo i uzivamo...I i dalje lupamo po enteru. Sta ono kazu psiholozi za djecu: traze paznju, makar i negativnu. Mi nadjemo nacina da vas probudimo. Malo bocnes, malo pohvalis jednog, preskocis drugog, malo spucas onaj enter, eto njih odma. Tu su, tu su oni stalno, samo izgleda kao da smo mi zemske ovladale. Ozrene, nije lose biti udvarac, doduse ja te okarakterisah kao romanticar, ali to promace. Zoka, pun emocija, njeznica, u dusi isto kao Ozren, ali se otima...Dzabe se ti otimas, moj Zoka, prokuzen si. Kud ces vece udvaranje nego da ti neko kaze da je otkrio bracu i sestre. K'o pravi brat, malo cusne, malo naruzi, malo pohvali, ali sve bi on za nas. Vidi koliko pazi da se ne provuce nesto sto bi nas moglo nasekirati, da se svima javi. Pusa od jedne sestre!
Da objasnim to za lupanje po 'enter-u', koje vam tako smeta.
Necete vjerovati, ali i jedan i drugi ste u pravu, a ko zna, - mozda ima tu jos nesto.
Nikad mi nije palo na um da o tome razmisljam, kao i o nekim drugim obicnim i bezveznim stvarima, sve dok me nesto razlicito, od onoga sto meni anpasuje, ne ubode u oko.
Npr. rucni sat. Prvi bio onaj famozni ruski - Slava, dok ga negdje nisam razbila. Mali, sladak za curicu u prvom osnovne(moze dobaciti do treceg), kao da je izmisljen za Larisu u 'Zivagu'. Onda dobijem digitalni, neke prve verzije, kojeg nisam nosila nikako.
Niti sam o njemu mislila, niti sam ga nosila.
Pred kraj osnovne, pokloni mi pokojni dedo njegovu staru Omegu(model, cini mi se '35 ili '36). Onako povelik, sa zlatnim kazaljkama i crnom koznom narukvicom. Nosila ga godinama.
Sve mi fino i komforno, kad ga pogledam. U neko doba dedo umro, meni sat postao prava relikvija,
ali o komforu nisam razmisljala.
Kao - kako, zasto.
Elem, in the meantime, pogodi mene
pokojni babo sa satovima, sve se redaju bolji od boljega, a i dobri za oko. Te seifo vaki, te tissot naki, pa jos jedan seifo, sa zaltnom narukvicom - kao da je pravljen za midzete i patuljke.
Konto tata ispravno, mala mu je patuljasta, pa kupovao odgovarajuce satice, zenske. Sad oblik: 2 cetvrtasta, jedan ovalan i jedan okrugli, ali to se ustanovljava tek sa ovecim mikroskopom. Kako ih dobijem tako ih slozim u kutiju. Donese neki kao novi, digitalni. Stid me reci,
ali nikako da se naviknem na fine i skupe stvari, a ovaj digitalni, ni pomsilti, nego vjerno vucem tu staru chuku. Ni sad ne vjerujme zasto me godinama nisu pitali, zasto i kako ja to ignorisem rodjendanske i novogodisnje poklone. Elem u neko doba, babo skonta, vakat je da pita.
"Sta je s tobom i satovima? Imas ti neki mentalni problem?"
Tek tu pocnem da razmisljam.
Spika mi jasan digitalac. Brojevi mi nista ne znace.
Cijeli sat, moram pretvoriti u 'tepsiju pite' pa pitu izrezati u dijelove, pa brojeve prevesti u kazaljke, tako da kad bacim pogled - ne mislim.
Mala vamo, velika tamo, sve mi se samo kaze, cijeli raspored sati do spavanja, a da uopste ne skontam koliko je zapravo sati.
Samo jedan pogled i sve znam.
Mali ne dolazi u obzir, ne vidim nista, taman posla da vadim cvikere iz tasne(oduvijek) samo da provjerim raspored/vrijeme.
Cetvrtasti, kao da mi je neko uhapsio cijeli dan, neki vremenski Van Dam(Zhan Klod)policajac. Strassno. Kako vrijemda bude coskasto?! Bas mene briga za dizajnere i sta se nosi.
Meni smeta.
Sto manje brojeva, to bolje, sto jednostavnije kazaljke i veci kontrast jos bolje.
Gleda me tata i ne vjeruje. Ja usla u lik naopako, sve sa pricom za koju uopste nisam znala da postoji, dok me ne upita.
Znaci tako, muski sat, povelik, okrugli... mrmlja u sebi i ode do ormara i donese mi svoj sat.
To su jedine 2 vrijedne stvari koje sam ponijela iz stana i grada... jedna Omega i jedna Doxa ... na ruci :)
Da me niko nije pitao -zasto,
ja nikad ne bih o tome razmisljala.
Ista stvar sa enter-om.
Ako pustim da tekst 'tece' osjecam se izgubljena u shumi misli.
Kao baba pred ogledalom kad namjesta sesir i sebi kaze - Boze, jesam li posla, ili sam dosla?!(pisala ja drugaricama o sesiru)
Neke se misli, mada dolaze iz istog izvora, jednostavno ne podnose, te ih moja dobrocudna priroda, pomiri na maloj udaljenosti, ali ipak udaljenosti, a nesto je i izrazito vazno meni u tom trenutku.
A ako ja odlucujem kad cu jednoj misli reci - dosta, u tom slucaju sam, bar privremeno u kontroli necega. Makar i kao smijesna iluzija zivota, da covjek bilo sta veliko odlucuje, osim kako da snosi odgovornost za svoje greske(trebalo bi izbore, as in - sloboda je odgovornost snosenja posljedica za izbor). Posebno ako je taj covjek zena, a zena po prirodi 'posla', ili prirodi prirode, ima manje iluzija oko kontrole, pa samim tim, svaku sansu da napravi mali take-over, tesko da ce propustiti.
Cini mi se, da je sustina 'zasto' vaznija od kriterijuma, evaluacije i ostalih dosadnih detalja.
Ne iskljucujem da neke tajna veza postoji i u horoskopskim znacima,
na koje ne polazem mnogo, skoro nista, ali ipak... ima i tu nesto.
Zato terorisem jadni 'enter', ako bas morate da znate :)Ili da prestanem k(lj)ucati, ili da mi dozvolite slobodu 'enterisanja'.
Ljudi moji, nema cekanja, knjiga nase nam Marijane se vec pise.Htjela ona il´ne htjela mi smo vec odlucili citati a i ona se ne mere vise bremzati.Knjiga nastaje pred nasim ocima i mi se ibretimo i s radoscu saradjujemo. Stavi nas tamo u rubriku "Acknowledgement" i nama dosta.
Mi iz DTSK dajemo punu podrsku!
Ja sam stvarno zainteresovan da citam g-dju Nenadic...Sve je sastojke dobrog pisca nakupila: inteligencija, rijecitost, neospornu pismenost, moc opazanja, nekoliko razlicitih zivotnih perspektivam, zericu gorcine, a ipak dovoljno optimizma da se moze suociti sa bjelinom papira. I ovaj blog je nekako knjiga za sebe.
Jaao, tek sad vidjeh mile mi filmske kriticare Lily, Ozrena, Zlatu i Zoku. Ja se postidjeh, od ovih rijeci i odoh u cosak da se stidim, a vi ne budite previse strogi. Taj posao ostavljamo kako dolikuje 'zi dzerman kontroli leta'.
Sto se pisanija tice, zamislite da gledate neki super shega film i to sami! Tesko zar ne? Bolje kad imas s kim neukusno i ukusno da komnetarises ili jos bolje dobacujes 'nako. A kad bas upadne smijesno, ljepse se smijati u drustvu.
Htjedoh reci - jasta nego volim i ja vas, ako ste posumnjali, a niste znam, nego samo da potvrdim i podebljam.
Post a Comment