Da se ja onako po propisu prijavim. Kao mini biografija:
- Eto, od sedamdeset i neke bila clan Omladinske organizacije i nisam nikad izbacena kao neki.... (necemo ih imenovati, ali znamo mi njih...) Da li to znaci da sam i sada omladinka?
- Bila Predsjednik razreda. Ma, nisam. Ne dadose mi! Ali onako, lijepo bi izgledalo u toj biografiji. Bila vjerovatno Marijana (a sto se raspisala, a ja se cudila kako kod nje uvijek petice iz sastava), pa neki drugi...
- Od tamo neke sedamdeset cetvrte, pete ili ko zna koje, bila clan SKJ. Trebalo mi nekoliko narednih godina da dodjem do svoje "poveznice", pa da se samostalno "odvezem" i cusnem dokumenta u neku ladicu. Koji su od vas jos clanovi SKJ? Nije to prestalo i nestalo. Samo se vi nadajte i cekajte da vas tamo neki prozovu sa spiska, pa cete onda da se cudite. Moje je lijepo izgorjelo u toj nekoj ladici. A, srecom nije bilo kompjutera, pa me valjda, niko ne moze iskopati. Opet, kako ove nase Djodje i Cilicke rade (k'o da ih je CIA trenirala - nije CIA cicija), ne mozes se nigdje sakriti! Otisla ja na kraj svijeta, ali nista njima nije dovoljno daleko.
Boze, sjecate li se kako smo pisali te prijave za poslove? I svi smo bili "moralno i politicki podobni", ali da su ONI znali sta ste vi svi radili tih sedamdesetih, osamdesetih i ostalih. Ja nisam. Kako slike govore, neki nikad da se opamete. Pogledajte, molim vas, samo tog Dobrijevica. Pa sta ti mislis covjece? Procitaj onaj Rankov komentar o lupanju srca! Ma, ne brinem se ja za tvoje srce, nego ce nam ovu ostalu musku raju utrefiti. Vidi samo koliko su komentara ostavili ispod te tvoje slike.
Evo sad"otprave" o meni:
1992 stigla sa "boljom polovinom" (e, da on ovo vidi, pa da se istopi) u Sydney. Imali mi te davne '92 neki kompjuter kod kuce, pa gledali gdje bismo u Australiju, nasli neku mapu i posto se ON bavio ronjanjem, odlucimo da cemo u Brisbane, odmah uz Great Barrier Reef - navodno tada najcistije mjesto za ronjanje na planeti (nije vise, napadaju alge). Pogledas na kartu, ma to ti je tu, na brizbenskoj plazi. Dodjemo mi tako u Brisbane, aerodrom nov, novcat, mi onako izgubljeni (pobjegli ispod granata, kao vjerovatno i vi svi), a meni mirise more i kreme za suncanje, da mi je samo da nadjemo gdje cemo spavati, pa na plazu. Ja sebe vec vidim ispruzenu ispod suncobrana, na lezaljci. Brale razocarenja! Da smo mi malo pogledali one razmjere na karti, pa mozda racunali: plaza odatle 100 km. Sto je moc sugestije. Ja se i sada sjecam kako su meni mirisali more i te kreme za suncanje. Tako se Generalici brzo pokupe i u Sydney gdje smo evo vec skoro 15 godina. Imamo dvije djevojcice (DJEVOJCICE, Marijana! I nije fusbal nego balet, bona) 14 i 12 i po godina. Ovo "i po" je vrlo znacajno jer su one skontale da kad predjes pola, vec mozes govoriti kako ti je 13! Dzabe im ja govorim da ne zure!
Meni se cini da je Australija je za migrante najbolja zemlja. Cim smo stigli dali nam sva prava, za dvije godine i drzavljanstvo. Drzavne praznike slave isto kao Jugovici, samo gledaju kako bi nekako sastavili sa vikendom, svaki praznik se produzava bolovanjem, ma kud ces bolje (osim u Sarajevo). I sve nesto napovjerenje (kad je Muju krenulo.... o tome cu posebno) Sve sami migranti, rijetko nadjes nekoga ko je kao druga, treca generacija doseljenika, a to su onda potomci sumnjivih tipova koji se uglavnom ponose time sto su im babe ili dede nesto ukrali u Engleskoj, pa ih deportovali u Australiju! Gdje ces bolje zemlje, gdje se to ne krije nego se time hvalise! Onda se cude kad im neko utaji milijarde dolara!
Ono za Muju - ovdje narod otkrio da moze malo da radi, pa da se kao povrijedi na poslu i dobije isplatu od osiguranja. Stigao talas izbjeglica iz Bosne i ostalih krajeva bivse nam Juge i ne prodje par godina, uvode se novi zakoni o kompenzacijama. Ogranicavaju se iznosi, poostrava se dokazivanje. Sta se desilo: skontao nas narod da je bolove u ledjima tesko dokazati, ali i opovrgnuti, sviju nesto pocese boljeti ledja, ogroman broj na bolovanjima i kompenzaciji i australijski zdravstveni radnici uvedose termin "Bosanka ledja".
Eto tako, zbrda zdola,voli vas zlata
Pisem ja opet, ali cu razgoditi da Marijana nadje ponesto novo.
6.3.07
Subscribe to:
Post Comments (Atom)
10 comments:
Zlato, svaka ti je zlata vrijedna.
Jesmo li ti vec rekli da te volimo?
Nista ti ne razgodnjavaj, nego kad imas inspiracije, baci na blogic.
I slikicu, moze i Klaudija, odlicno!
Bravo za djevojcice. Kad te ne mrzi, okaci njihove slikice.
Vise od jedne.
Moje najintenzivnije bavljenje 'politikom' ako bas moram da priznam, bilo je preko sporta i strogo namjenski ili intereshdzijski. Nemio dogadjaj desio se ljeto poslije mature. Cetiri mjeseca radne akcije na moretu. Ja bila FIS ( aka nesto za sport i spasavanje davljenika i derneke na plazi). Cilj je bio zaraditi lovu za vozacki, ostati cijelo ljeto na moru i zavrsiti dio obuke, sve to u bikiniju i majici. Citava ta avantura je vise sketch, nego obicna prica, ali necu da vas davim.
Na kraju balade, tj ljeta, ugrize me skoripja za nadlakticu. Jedva zivu glavu izvukoh. To je bio totalno ozbilja znak, da zaobidjem 'p' rijec u velikom luku.
Isti slucaj u Kanadi,pre dve godine sam telefonski postao "instruktor za raju u tudjini"koju su strasno bolela ledja. Do sada su dvije penzije vec "legle. Ponosni "pokvareni doca". Dokaz da smo dobre skole izucili tamo nekih 70-tih i 80-tih.
Volim i ja vas sve i uzivam u citanju/gledanju svega. Samo da mi Zoka ne skine ovako lijepu sliku kao nepozeljan materijal!
Ali, on se izgleda jos nije probudio, a ja mu fino slozila za prvi utisak nakon budjenja!
Zlata
Eh, Zlato, Zlato! Svaka ti cast-progutao sam tvoju pricu. I dok sam je tako gutao razmisljam, Boze, kako smo svi fino sazreli, kako smo svi dobru skolu zavrsili, kako onu nasu govnaziju, tako i onu zivotnu, i kako svi odisemo humanoscu i pamecu. Majke mi! Bas mi je drago sto vas sve poznajem i ponosan sam na vas. Ma jebo pizzu, odoh ja po vino!
Zivili,i ja sam natocila,ali konjak!
Mogli bi tako 31.05. na godisnjicu matura svi nazdraviti ma gdje bili u isto vrijeme.
Koga ne mrzi neka se slika i postavi sliku,da se ne lazemo!
Zivili vi meni svi i sve vas puno volim!
Davorka,napisi telefon da se cujemo.
Hej Marijana,
ima li slika iz tog tvog politickog perioda, ono u bikiniju i majici. Ako ne mozemo nove u bikiniju, mogu barem stare.
Moj politicki rad se svodio na slusanje penzionera po mjesnim zajednicama izmedju dva posla (godinama radila na odredjeno),nista tako uzbudljivo kao kod tebe.
Lakse sa tim vinom (Ozrene) i konjakom (Tahvila), krenulo to vino i mene, pa onda skontam vidi koliko jos naroda fali, dok se svi prijave, pa sve iskomentarisemo, odoh u alkoholicare.
U medjuvremenu moja djeca kukaju kako im dojadila polugotova i gotova hrana, posto sam im ovih dana poturala neke pice i ostale "take aways". Prvo se radovali jer ja to bas ne radim cesto (zdrava, domaca ishrana, uglavnom), a onda vide odnio vrag salu, pa me pitaju: a hoce li to sad tako stalno, ili ce to proci nakon te godisnjice.
Eto,Zlata
E, Zlatice, Zlatice 'nako'... Ma, cudna je zvjerka ovaj blog, bas capljava oko srca. A kad je tako, izgleda da i ukucani moraju pretrpiti svoj dio. Ali, vrijedi patnje i nase i njihove. Mozemo to sebi priustiti poslije 30 god 'apart'. Super je osjetiti tvoj smek preko ovih talasa. Samo guraj.
Zlato draga, meni supa zagorila jucer! Danas, reko´pristavicu krompir u 6-7 l vode za krompir salatu-na kraju ispo - baked potatoes!
I ja sam skontala da su ove bloginje-nova bolescura-nesto se podrhtava, nekoncentriranost, iznenadni smijeh u po peglanja, pocnem nesto ozbiljno da radim pa mi padne na pamet Grofica Castelli,ne smijem se vise otkrivati - al´ rekoh da nadjemo Davorki posao pa neka i simptoma i sindroma.
Meni Vesna (supruga) kaze prije par minuta: "Pa ti opet na blogu. Nisi normalan, majke mi." A ja pomislim pa i nisam! A mozda sad bas i jesam!
Kod nas u kuci iznenada crkla dva racunara (pa, dobro ima ih jos, muz kompjuteras, pa svima nabacio po jedan i jos nekoliko pride, da se nadje...). E, tako se ja sad s djecom otimam za ovaj koji jos radi. Kaze meni moja starija: aha, mama, je li ti to opet na onaj vas blog. Vidis kako je to, a meni drzis predavanja kako dangubim pred racunarom. Moram priznati, uhvatile se one onog "My Space", pa satima, a mama k'o mama (jos uciteljica), pa: odmori malo, zivot ti prodje pred racunarom i slicne gluposti.... Nadje me ova moja, pravo.
Danas sam im obecala da cu kuhati "otprave".
Moja Ljiljo, i ja sta radim, mislim i pricam o vama, sve sam ih udavila.
Pitaju me djeca, a gdje je onaj sto je noktima skripao po tabli (LOLA). Lolo, rode, i dan danas kad neko slucajno tako zaskripi, mene jeza uhvati sjetim se kako si ti znao navuci cijelu klupu iz prvog reda, ravno do table, pa noktima strugati po njoj (uh, evo mi i sad muka), a Cavicka nista.
Znaju djeca za bisere, pa sam im morala pokazati sliku. Gledale tako sa mnom, pa kazu, pa vi imali "Hot" momaka. Nego sta!
Ova djeca misle mi uvijek izgledali ovako "Staro", a imeni je nekad 50 bilo staro. A, vidi nas sad.
Zlata
Post a Comment